KOMUNIKACIJA
KONSTRUKTIVNA
DEFINICIJA:
Proces razmene poruka (verbalnih ili neverbalnih) sa određenim ciljem i namerom, a odvija se između najmanje dve osobe
Da bi se učesnici u komunikaciji porazumeli, oni moraju da: - koriste odgovarajući jezik, - precizno odrede sadržaj onoga što se govori, - odrede način na koji se govori (ton, gestikulacija).
USPEŠNA KOMUNIKACIJA JE EFIKASNA: Ostvaruje ciljeve osoba koje komuniciraju. PRIKLADNA: Ne krši pravila, očekivanja ili norme.
Da bi komunikacija bila uspešna, neophodno je da postoji prilagođavanje svih učesnika u njoj, zato što se u komunikaciji dešava proces razmene, uzajamnog delovanja i formiranja odnosa među učesnicima, i to tako da svaki učesnik dobija svoje mesto i značaj.
Proces komunikacije se sastoji od izražavanja sebe i slušanja drugih.
ŠTA JE KOMUNIKACIJA?
Konstruktivna komunikacija podrazumeva da ne ocenjujemo postupke i iskaze drugih, već pre da se posvetimo onome što osećamo i da izložimo naše želje ili potrebe.
KONSTRUKTIVNA KOMUNIKACIJA
Ovakva komunikacija podrazumeva stav da smo i mi (kao i druga strana) odgovorni za svoje postupke. Iz tog razloga kažemo da je usmerena ka razvoju.
Ukoliko se s nekim ili nečim ne slažemo, mi to mirno i jasno izložimo. Dakle, izbegavamo svađe.
Izbegavamo i nesporazume i čuvamo i odnos s drugom osobom i naše (a često i tuđe) dostojanstvo.
Ovaj način komunikacije daje prednost slušanju i saosećanju. Mi postajemo sposobni da oslušnemo druge i uvidimo i njihove stavove, želje i potrebe. Obraćanje pažnje na drugu stranu je potrebno za razrešenje nesporazuma.
Upoznajemo i sebe i druge i lakše dolazimo do rešenja.
Komunicirati nenasilno znači uvažavati sebe i druge i ne ispoljavati bes.
UPUTSTVA ZA KONSTRUKTIVNU KOMUNIKACIJU
1. Odredite problem – Šta se dešava, ko je šta rekao, na koji način, na kom mestu, kako je to rekao i u kom trenutku? – Ne objašnjavajte, ne opravdavajte, ne sudite, ne kritikujte, ne branite se. U ovoj etapi se samo fokusirajte na situaciju i potrudite se da je opišete na najobjektivniji mogući način.
2. Imenujte svoje emocije – Prethodno opisana situacija je izazvala neko tumačenje, a to tumačenje direktno uticalo na stvaranje neke emocije. Šta je to što osećate? Brigu? Nezadovoljstvo? Anksioznost? Ljutnju? Tugu? Nađite emociju koja je verna doživljaju i u skladu s tumačenjem situacije koja se odigrala. Najbitnija stavka u ovom procesu je da zapamtite da drugi nije odgovoran, niti kriv za vašu emociju. Drugi ljudi i situacije ne izazivaju u nama emocije – već način na koji tumačimo to što drugi rade ili se oko nas dešava -direktno utiče na stvaranje naših osećanja. Vaša osećanja su vaša, nisu tuđa. Prihvatite ih. Vaša osećanja su posledica nekog vašeg ličnog nedostatka ili nezadovoljene potrebe. Sada je trenutak da ih izrazite. Ne optužujte i birajte reči. Izbegavajte negativne, upitno-odrične, šuplje i jalove fraze. Posebno izbegavajte ironiju i uopštavanja. Zaboravite iskaze poput: nikad, uvek, stalno. Koristite zamenicu Ja da biste potvrdili da vaša osećanja pripadaju vama:
– ja sam osetio/la….
-ja sam doživeo/la…
-ja sam imao/la utisak da ….
3. U trećoj etapi analizirajte svoje potrebe– obratite pažnju da ne idete zaobilaznim putem i da ne okrivljujete druge! Ako koristite zaobilazne fraze da biste umanjili sopstvenu anksioznost, vrlo je moguće da vas drugi neće razumeti. Ako ih, pak, kritikujete, vrlo verovatno će se braniti. Do razumevanja neće doći, a vaše potrebe će ostati neizrečene – ili bačene u vetar! Korektno izražavanje želja ili potreba se završava upravo tamo gde se završava vaša želja ili potreba. Na primer: Želim da me slušaš pažljivije – je pravilan i korektan, nenasilan način izražavanja želje. S druge strane: Želim da me slušaš, što ti nikad ne radiš, i to me užasava – se ne odnosi na analizu vlastite želje – već pre na analizu vašeg doživljaja druge osobe. Ostanite s vašim željama ili potrebama. Ne idite dalje od toga.
4. četvrti korak podrazumeva asertivno traženje– do sada ste formulisali problem, pronašli emociju i analizirali želju. Sada je vreme da asertivno (odlučno i jasno) tražite to što želite. Ne zahtevajte, ne pridikujte da ne biste uništili sve prethodne korake. Vi vladate vašim emocijama i sposobni ste da se jasno izražavate. Poenta i ključ nenasilne komunikacije su u preciznosti formulacije problema, emocija, želja i jasnog traženja onoga što želimo. Potrudite se da u vašim traženjima nema ničeg opšteg. Budite konkretni. Kao što u prodavnici tražite novine, na isti način možete tražiti sagovorniku da bolje sluša, ne kasni, javlja se na telefon, ne dolazi nepozvan i slično.
ZAPAMTITE:
Koristite zamenicu Ja (umesto optuživanja ili uopštavanja)
Predstavite sebe, problem, želje i rešenje -jasno i precizno
Koristite pozitivne fraze “Ja želim…” pre nego “Ja ne želim…”
Branite svoja prava, ali nikako ne ugrožavajte tuđa
Budite svesni svojih osećanja, ali obraćajte pažnju i na tuđa – Ne dozvolite da vas osećanja preplave i ugroze odnos!
Konstruktivna komunikacija je veština koja se može učiti. Uputstva za konstruktivnu komunikaciju:
Odredite problem
Imenujte svoje emocije
Analizirajte svoje potrebe
Asertivno tražite
Умеће слушања
KOMUNIKACIONE VEŠTINE I AKTIVNO SLUŠANJE
1. čujemo šta neko govori
2. pazimo
3. razumevamo
4. odgovaramo
5. pamtimo
Kada zaista čujemo, razumemo i zapamtimo šta druga strana ima da kaže, tada smo sposobni da vidimo perspektivu iz pozicije našeg sagovornika a, kao što znamo, iz «tuđih cipela» svet često izgleda sasvim drugačije.
Aktivno slušanje je proces koji se sastoji iz pet faza:
KORACI AKTIVNOG SLUŠANJA
pričajte manje – imate jedna usta, a dva uha, to bi moglo da vam kaže nešto. Ako želite da čujete šta vaš sagovornik ima da kaže, omogućite mu da to kaže tako što ćete pričati manje.
uklonite ometajuće faktore – za kvalitetnu komunikaciju i aktivno slušanje potrebno je obezbediti uslove. Kao kada se nekom poveravate, pa želite da to učinite na skrovitom i mirnom mestu, tako bi bilo dobro da takvo mesto nađete i za ostale vrste razgovora. Ako želite nekom da posvetite punu pažnju i slušate ga s razumevanjem, mirna prostorija, bez buke i spoljašnjih uticaja će Vam pružiti najbolje uslove za to.
ne sudite prevremeno – jedan od osnovnih ometajućih faktora koji dolazi iz vaše unutrašnjosti je prevremeno suđenje. Ne skačite na zaključak i ne pravite se da umete da čitate tuđe misli, jer to niko ne ume. Ukoliko budete u pravu, svejedno nećete mnogo postići, jer nećete pustiti vašeg sagovornika da sam izrazi svoje misli. Sa druge strane, ukoliko donesete pogrešan prerani sud, to će u najvećem broju slučajeva frustrirati vašeg sagovornika i on će se osetiti kao da ga ne slušate.
fokusirajte se na glavnu poruku priče – umesto da Vam lete misli dok neko priča, umesto da zaključujete prerano ili da zanemarujete razgovor, fokusirajte se na poruku priče. Ako ste razumeli glavnu ideju, vaš sagovornik će se osetiti kao da ste razumeli njega!
postavljajte iskrena pitanja – Vašem sagovorniku ništa neće prijati više i ništa mu neće više ukazivati na to da ga zaista slušate, kao što će to učiniti vaša iskrena pitanja. Ukoliko zaista slušate i trudite se da razumete, postavićete pravo pitanje koje će navesti Vašeg sagovornika da se zamisli. Ova pitanja mogu biti veoma korisna. Dobronamerni kriticizam znači mnogo više od pasivnog slaganja sa nečijom pričom.
parafrazirajte – parafraziranje znači da drugim rečima ponovite suštinu onoga što je Vaš sagovornik rekao. Vi parafraziranjem postižete višestruku korist. Prvenstveno proveravate da li ste dobro razumeli poruku. Sa druge strane, kada drugačijim rečima ponovite isti sadržaj, on može delovati smislenije. Iznad svega, parafraziranje odaje utisak razumevanja i interesovanje za to što sagovornik ima da kaže.
emapatišite sa sagovornikom – empatija je nešto što se vežba. Kada empatišete, Vi saosećate sa drugom osobom., Vi gledate svet sa njene tačke gledišta, ali ste, za razliku od nje, nepristrasni. Upravo ta nepristrasnost može vašem sagovorniku da pomogne u razumevanju njega samog. Iskrena empatija znači i Vama veoma mnogo jer, kada uspete da empatišete sa drugom osobom, lakše razumete ljude oko sebe, to veoma pomaže da shvatite u kakvom svetu živite, šta od njega možete da očekujete. Empatija pomaže da sagledamo realnost, a svi mi težimo da imamo što realniji pogled na svet.
ŠTA DONOSI AKTIVNO SLUŠANJE?
Aktivno slušanje pomaže Vama i Vašem sagovorniku na različite načine. Druga osoba će se osetiti poštovano, saslušano i shvaćeno, a Vi ćete zaista razumeti i biti svesniji činjenica, ili bar tuđe perspektive. Samo komunikacija koja podrazumeva aktivno slušanje predstavlja pravu komunikaciju.
KOMUNIKACIJA I KONSTRUKTIVNI KONFLIKTI
Kada se nađete u konfliktu sa osobama koje vam nisu bliske i koje ne dozvoljavaju sebi da vas optužuju, konflikt se uglavnom svodi na nerazumevanje i na skrivena loša osećanja.Možete sebi da omogućite u takvoj situaciji da ispitate teren i bolje shvatite vašeg sagovornika, te postanete sposobni da rešite nesporazum:
precizno definisanje– na vama je da, na početku konfliktne situacije, precizno definišete šta je to što vam se čini kao problem. Recite odlučno i bez snebivanja šta vam smeta, kako se osećate i šta biste želeli. Ne očekujte čuda! Vaš sagovornik i dalje ima prostora da se ne upusti u mirovno rešavanje problema, već da teži da produbi konflikt. Ukoliko je ironičan, nepažljiv slušalac, ukoliko pokušava da podriva Vaš stav ili rešenje, izneće, na bilo koji način, ono što je njegovo mišljenje. Tada se poslužite sledećim smernicama za razumevanje:
Postavite potpitanja – ne oslanjanjte se na svoje veštine tumačenja. Koliko god dobar tumač bili, svakom promakne nešto i svako ponekad zaluta u pogrešnu interpretaciju. Otvoreno pitajte da Vam se pojasni sve što vam nije jasno
Filtrirajte – ako potpitanja šire priču, filtriranje je sužava. Svaka priča ima višak značenja. Za vas je bitno da saznate osnovno značenje. Filtrirajte informacije dok niste sigurni da ste shvatili samu srž priče.
Uopštavajte – uopštavanje prevazilazi granice osonovne poruke. Pokušajte da povežete ovu situaciju sa nekom sličnom. Da iz nje izvučete generalno pravilo.
Zamenite uloge – u vašim mislima. Ako zaista želite da rešite konflikt, potrudite se da najbolje razmete sagovornika. Stavite se, u mislima, na njegovo mesto i pokušajte da shvatite kako se oseća.
Pojašnjavajte –ispričajte srž poruke, onako kako ste je shvatili. Obavezno, nakon toga, pitajte sagovornika da li ste dobro shvatili. Najbolje je da to učinite rečima «ako sam dobro razumeo/la»..ili «čini mi se da…»
Ovaj deo razgovora se završava tako što je, nakon vaše precizne definicije viđenja problema dobijena i precizna definicija vašeg sagovornika. Sada ste spremni da pregovarate.
MOĆ
POZITIVNE KOMUNIKACIJE
2.Poštovanje i ljubaznost – poštujemo različitosti i ostajemo u dobrom odnosu
3. Uvremenjenost – ako želimo da saopštimo nešto bitno, valjalo bi da izaberemo pravi trenutak za to.
Prepreke za komunikaciju
«Brata moraš da čuvaš dok smo mi u gostima – nema rasprave o tome.»
2. UPOZORENJE, PRETNJA
«Ako ne popraviš slabu ocenu iz matematike, otac će te istući.»
3. PRIDIKOVANJE, NAVOĐENJE RAZNIH “TREBALO BI’’
«Trebalo bi da napokon shvatiš koliko ti je godina i da se ne ponašaš drsko prema sestri.»
4. USLOVLJAVANJE
«Ako se ne budeš družio sa onim propalicama iz naše ulice, više će te ceniti u školi.»
5. DOKAZIVANJE
«Potrošila sam puno nopvca za tvoje knjige, a ti ih nisi ni otvorio.»
6. OSUĐIVANJE, KRITIKOVANJE
«Ne mogu više da trpim kritike kako imam nasilnog sina.»
7. ETIKETIRANJE
«Za razliku od tvoje sestre, ti si neuredna i površna osoba.»
8. TUMAČENJE, ANALIZA
«Tražiš novac za knjige, a istina je da ti treba da nabaviš cigarete.»
9. HVALJENJE, PRIHVATANJE
«Ja znam da sam rodila pametno dete i ti ćeš to dokazati na času»
10. TEŠENJE
«Zašto brinuti kada ni ja nisam završio fakultet?»
11. ISPITIVANJE, SASLUŠAVANJE
«Zašto mi nisi rekao da si se potukao sa ostalim dečacima, pa ja to saznajem od tvoje
razredne?
12. POVLAČENJE
«Neće ti biologija trebati u životu, idemo da sredimo dvorište.»
PODSTICAJI ZA KOMUNIKACIJU
Prestanite da pričate
Pokažite sagovorniku da želite da ga saslušate
Saosećajte sa sagovornikom
Budite strpljivi
Budite pažljivi u izricanju argumenata i kritike
Postavljajte pitanja
Ne pokazujte nervozu i napetost
2. Говорите о томе што ви видите или чујете, а не о томе шта ви мислите да је било узрок догађајима.
3. Дајте критику непосредно (што је више могуће) након понашања о којем је реч. Дајте критику онда
када ваш саговорник може да је прими.
4. Дајте повратну информацију са жељом да ваше идеје и осећаје изразите, а мање како бисте дали савет.
1. Обратите пажњу на то шта особа по вашем мишљењу чини, а не на то шта ви мислите каква је она. Опишите како њено понашање утиче на вас.
5. Дајте онолико информација колико ваш саговорник може да прими. (дати више од тога има за циљ првенствено да задовољите себе самога, а не да бисте помогли свом саговорнику)
6. Позивајте се на јасне и нове (свеже) примере.
7. Размислите о томе какву вредност за вашег саговорника има критика коју дајете, а не о томе
какво олакшање то вама може донети. Упитајте се: Желим ли информисати или „вратити истом мером“
8. Повратна информација може бити пренесена кроз говор и/или гестове, контакт очима, говор тела.
9. Пазите на то да ваше речи не буду суд о другима или претња, нити по тону нити по речима.
10. Укључите само оне ствари у повратну информацију које ваш саговорник може променити.
11. За вашу повратну информацију је боље када је друга особа сама затражила, него када је сами
намећете.
12. Пружите сваку повратну информацију са правим осећајем и топлином, кад год је то прикладно.
Давање повратне информације
„JA PORUKE“
3. korak – potreba (šta je to što nam je bilo potrebno u određenoj situaciji, zbog čega su se i javila određena osećanja) Na primer: Zato što imam potrebu...
1. korak – opis situacije (onoga što se dogodilo, a ne naša interpretacija te situacije) Na primer: Kada vidim, čujem...
2. korak– osećanje (imenovanje osećanja koje smo imali u određenoj situaciji) Na primer: Ljuta sam, uznemiren sam.....
4. korak – željeni ishod (kako biste voleli da se okonča ta situacija ili kako da se ona promeni u budućnosti) Na primer: I voleo/la big da...
Struktura ja-poruke:
Jednostavna tehnika kojom izražavamo svoja osećanja i govorimo kako se MI osećamo, umesto da optužujemo druge za njihova osećanja. Kada sa JA porukama krenete da iznosite neku kritiku ili problem, vi otvarate mogućnost za konstruktivnu komunikaciju.
OBLIKOVANJE JASNE JA-PORUKE
Primer:
OPIS PONAŠANJA
+
OSEĆANJA
+
POSLEDICE
+
PREDLOG
Kada ne dođeš na vreme na radni sastanak
Kada me prekineš dok govorim
jako se iznerviram
dekoncentrišem se
jer je čekanje za mene nepotrebni gubitak vremena
I zaboravim šta sam planirala da kažem
i voleo bih da znam šta možeš da preduzmeš u vezi sa ovim problemom
i značilo bi mi da sačekaš da završim izlaganje
ZAPAMTITE:
DETE NE ZNA ZA DRUGI MODEL PONAŠANJA, VEĆ SAMO ZA ONAJ KOJI MU SE SVAKOG DANA POKAZUJE. DETE PRE USVAJA I PRIHVATA ONO ŠTO VIDI, NEGO ONO ŠTO ČUJE. ZATO JE VAŽNO DA SE PONAŠATE ONAKO KAKO BISTE ŽELELI DA SE VAŠE DETE PONAŠA.
Za potrebe roditeljskih sastanaka pripremile:
Tanja Marinković, psiholog škole i Maja Tenji, pedagog škole
- april školske 2021/22. godine -