Oralni hipoglikemici uključeni u liječenje temeljeno na nanonosačima�

NANOTEHNOLOGIJA ima odličnu primjenu u razvoju SUSTAVA ZA ISPORUKU LIJEKOVA (DDS). Većina bioloških performansi oslanja se na jedinice nanomjere kao što su RIBOSOMI I VIRUSI. Nanočestice (NP) mogu izravno KOMUNICIRATI SA SUBCELULARNIM ENTITETIMA, što može aktivirati unutarstanične događaje.  Budući da NANONOSAČI imaju veći omjer površine i volumena, veća površina lijeka može doći u dodir s tijelom pri istoj koncentraciji lijeka.  Nadalje, nanonosači pokazuju podesive vanjske funkcionalnosti za razne terapijske lijekove i načine ciljanja

​

Liposomi, NP-ovi na bazi polimera i anorganski NP-ovi najčešći su sustavi za isporuku lijekova koji se temelje na nano-temeljima u liječenju DM-a. Među njima, različiti NP-ovi na bazi polimera, uključujući nanokapsule, dendrimere, micele i nanosfere, uspostavljeni su kao prikladni nosači lijekova. Ovi nanonosači su potencijalno korisni u mnogim aspektima:

• poboljšanje stabilnosti prevladavanjem različitih bioloških barijera in vivo, povećanje bioraspoloživosti i zaštita lijekova od enzimske razgradnje. 
• prilagodljivi automatizirani sustav za simulaciju endogene opskrbe inzulinom i prikazivanje nelinearnog odgovora na vanjski signal
• izvrsne performanse u isporuci lijekova na određena
• koriste u detekciji pH i kemijskih analita, kao i za oslikavanje pri davanju lijekova.

Transplantacija stanica otočića gušterače ILI cijele gušterače (i bubrega)�

UMJETNA GUŠTERAČA

Umjetna gušterača (AP) sa strukturom zatvorene petlje bila je učinkovita strategija za liječenje dijabetesa . AP, integrirani sustav, automatski prati BGL i daje kombinacije inzulin/inzulin pacijentima s T1DM. Potencijalni AP djeluje kao novost i mijenja život mnogim pacijentima s T1DM. FDA je prihvatila prvi hibridni sustav zatvorene petlje (Medtronicov MiniMed 670G sustav) 28. rujna 2016. On prati BGL i automatski upravlja bazalnim dozama inzulina kod osoba s T1DM. FDA je podržavala i njegovala ovaj medicinski uređaj kao siguran i učinkovi

INŽENJERSKO TKIVO

• TE strategija koristi se za popravljanje oštećenih tkiva korištenjem tri komponente, na primjer stanica (matičnih stanica), signalnih molekula (faktora rasta) i skela. Ove su strategije sigurne i ugodne za pacijente i rezultiraju prihvatljivim ishodima. Terapija temeljena na TE koja koristi TROMBOCITE BOGATE PLAZMOM (PRP), MONONUKLEARNE MATIČNE STANICE PERIFERNE KRVI (PBMNC) i MONONUKLEARNE MATIČNE STANICE PUPKOVINE (CBMNC) učinkovito je liječila nezaliječenu dijabetičku ozljedu

TERAPIJA MATIČNIM STANICAMA

• Istražuju se alternativni izvori β-stanica, na primjer, embrionalne matične stanice (ESC) ( slika ispod). Tijekom embrionalnog sazrijevanja, epitel gušterače sastoji se od multipotentnog pretka koji se razvija u druge tipove stanica gušterače, na primjer, duktaln, egzokrino i endokrino tkivo.  Primarni problem ove opcije je korištenje ljudskih matičnih stanica u embrionalnoj fazi, što postavlja moralno pitanje, koje nedvojbeno postaje ograničenje. 
• Također se istražuju ktivirane pluripotentne matične stanice (iPSC) koje nastaju reprogramiranjem jezgre somatske stanice. iPSC-i se sastoje od usporednih svojstava za ESC-e i formiraju ih ribonukleinske kiseline i male molekule. Ovi SC-ovi se genetski koordiniraju radi sprečavanja imunološke reakcije.  iPSC dobiveni iz ljudskih stanica gušterače nastaju upotrebom nekoliko transkripcijskih faktora, kao što su lenti Sox2, Klf4, Oct3/4 i c-Myc, nazvanih pluripotentne matične stanice nastale u ljudima (hiPSC). 

GENSKA TERAPIJA

• Intestinalne stanice, na primjer, enteroendokrine K-stanice, pokazuju brojne sličnosti s β-stanicama gušterače i izlučuju inzulinotropni polipeptid ovisan o glukozi, kao i sadrže potrebne prohormonske konvertaze za preradu proinzulina u inzulin. U skladu s tim, mnogi su analitičari nastojali in vitro kontrolirati K-stanice (stanice crijeva) i izazvati lučenje inzulina. 
• Predstavljena je metoda genske terapije za liječenje dijabetesa ovisno o mreži koekspresije gena (GCN) kvalitete glukokinaze i inzulina u skeletnim mišićima putem adeno-povezanih virusnih vektora.  Adeno-povezani virusni vektori kodiraju gene glukokinaze i inzulina u skeletnim mišićima pasa i miševa s dijabetesom.