Poštovani dekane, poštovani prodekani i članovi Fakultetskog vijeća,

Kao studentice i radnice Filozofskog fakulteta neformalno udružene u inicijativu Studentice za Palestinu, ovim putem vam se obraćamo kako bismo izrazile svoje neslaganje s fakultetskom i sveučilišnom politikom šutnje u odnosu na stravične zločine protiv čovječnosti u okupiranoj Palestini. Studentice i profesorice na sveučilištima diljem svijeta već mjesecima glasno prosvjeduju protiv izraelske okupacije i agresije te podrške koju zapadne vlade i sveučilišne institucije daju izraelskoj vladi i vojsci. Red je i na akademskoj zajednici u Hrvatskoj da iskaže svoju solidarnost te da podrži borbu za društvenu i epistemičku pravdu za Palestinu. Ovim dokumentom izražavamo svoje zahtjeve prema Upravi Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu apelirajući na nastavak tradicije Fakulteta u javnoj podršci okupiranim zemljama, poput one pružene Ukrajini 2022. godine, a pojedinačni zahtjevi su sljedeći:

1. Zahtijevamo da FFZG objavi izjavu osude genocida i kolonijalne okupacije, odnosno izjavu podrške palestinskom narodu u njihovom otporu genocidnoj politici cionističkog režima te da se kao institucija svojom izjavom pridružimo globalnom pozivu na prekid vatre.

2. Zahtijevamo da Uprava FFZG-a objavi potpuni popis suradnji s izraelskim sveučilištima i drugim izraelskim institucijama, organizacijama te inicijativama.

3. Zahtijevamo da FFZG prekine svaku suradnju s izraelskim sveučilištima i drugim izraelskim institucijama koje na bilo koji način sudjeluju u cionističkoj okupaciji, aparthejdu i agresiji nad palestinskim narodom.

4. Zahtijevamo da FFZG uspostavi sustav institucionalne podrške palestinskim studentima i obiteljima izbjeglima u Hrvatsku, osobito u vidu pojednostavljenog upisa u studijske programe, pravne podrške pri administrativnim postupcima te omogućavanje besplatnog pristupa tečaju hrvatskog jezika u sklopu Croaticuma.

Dok pišemo ovo pismo, približavamo se 11. mjesecu posljednje iteracije izraelske agresije nad okupiranim palestinskim teritorijem i njegovim narodom (elaborat je pisan u kolovozu 2024., op.a.), a brojke ranjenih, nestalih i poginulih stravično rastu iz dana u dan. Prema službenim brojkama, u posljednjih 10 mjeseci poginulo je najmanje 40,000 Palestinaca, među njima preko 16 tisuća djece (41,1% žrtava). U svom članku objavljenom u medicinskom časopisu The Lancet u srpnju 2024., primjenjujući konzervativnu procjenu od četiri žrtve posrednih uzročnika smrti na jednu direktnu žrtvu rata (odnosno uzimajući u obzir ne samo neposredne posljedice ratnog nasilja, već i posrednu štetu izazvanu uništenjem zdravstvene infrastrukture, nezamislive nestašice hrane, vode i smještaja, nemogućnosti bijega stanovništva na sigurna mjesta, masovne suspenzije financiranja UNRWA-e itd.), medicinski stručnjaci Rasha Khatib, Martin McKee i Salim Yusuf tvrde da „nije nerazumno procijeniti da bi se do 186,000 ili čak i više smrtnih slučajeva moglo pripisati trenutnom konfliktu u Gazi“ — brojka koja čini skoro 8% stanovništva Gaze.

Ujedinjeni narodi već su početkom ožujka 2024. godine izvijestili da je “preko 70 posto svih stambenih jedinica u Pojasu Gaze uništeno dok se ista statistika penje na preko 80 posto kad govorimo o sjeveru Gaze”, a Euro-Med Human Rights Monitor nedugo je zatim, krajem travnja, iznio procjenu da je na Gazu u samo prvih 6 mjeseci trenutnog napada bačeno preko 75 tisuća tona eksploziva. Za slikovitu usporedbu, samo u prvom tjednu bombardiranja Izrael je na Gazu bacio više tona eksploziva nego što ih je SAD bacio u godinu dana na Afganistan. Program Ujedinjenih naroda za razvoj procjenjuje da je trenutnim konfliktom u Palestini izgubljen sav napredak postignut posljednjih 20 godina, otkad se indeks ljudskog razvoja računa za Palestinu, a za Gazu procjenjuje da će biti „u potpunosti ovisna o vanjskoj pomoći na skali neviđenoj od 1948. godine jer će biti lišena funkcionalne ekonomije, odnosno ikakvih sredstava proizvodnje, opstojnosti, zaposlenja te trgovinskih kapaciteta“.

Ovi zastrašujući razmjeri destrukcije odrazili su se i na palestinski obrazovni sustav koji se suočava s punopravnim skolasticidom: samo od listopada 2023. godine do travnja 2024. godine u Gazi je ubijeno 5,479 studenata, 261 učitelj i 95 sveučilišnih profesora, a apsolutno su sva sveučilišta u Gazi djelomično ili u potpunosti uništena. Unatoč beznađu kojim su okruženi, preko 180 akademskih radnika Pojasa Gaze potpisalo je otvoreno pismo u kojem nas pozivaju da im pomognemo oduprijeti se izraelskoj kampanji genocida i skolasticida te nanovo izgraditi svoja sveučilišta. Dekani, prodekani i pročelnici odsjeka nekoć renomiranih, a sada razrušenih centara kvalitete i inovacije poput Sveučilišta Al-Azhar, Sveučilišta Al-Aqsa, Islamskog sveučilišta u Gazi, Otvorenog sveučilišta Al-Quds, Visoke škole primijenjenih znanosti i drugih napisali su:

„Izraelske okupacijske snage srušile su naše zgrade, no naša sveučilišta i dalje žive. Reafirmiramo svoju kolektivnu volju da ostanemo na svojoj zemlji i da nastavimo predavati, učiti i istraživati u Gazi, na vlastitim palestinskim sveučilištima, čim prije moguće… Namjerno targetiranje naše obrazovne infrastrukture očigledan je pokušaj da se Gazu učini nenaseljivom, a da se intelektualno i kulturno tkanje našeg društva razori. Ipak, odbijamo da ove radnje ugase plamen znanja i otpora koji gori u nama.“

Izraelska su sveučilišta i visokoobrazovne institucije ključan dio ideološke i institucionalne infrastrukture izraelskog režima okupacije, kolonizacije i aparthejda protiv Palestinaca: razvijaju vojne doktrine i oružja koja se koriste u vojnim zločinima nad Gazom i Libanonom; opravdavaju kontinuiranu kolonizaciju i eksproprijaciju palestinske zemlje; racionaliziraju etničko čišćenje Palestine; pružaju moralna opravdanja za ubojstva i neselektivne napade na civile; sustavno diskriminiraju studente koji nisu židovskog porijekla; a protivno međunarodnom zakonu, neka izraelska sveučilišta, poput Sveučilišta Ariel i Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu, djelomično su ili u cijelosti izgrađena na okupiranom palestinskom teritoriju.

Oslanjajući se na moralne dužnosti svakog čovjeka i intelektualca, kao i na načela znanstveno-nastavnog djelovanja propisana člankom 6. Statuta Filozofskog fakulteta — kojim smo se kao zajednica obvezali poštivati ljudska prava, zalagati se za osnaživanje deprivilegiranih društvenih skupina, njegovati etičnost, solidarnost i toleranciju te djelovati odgovorno prema društvenoj zajednici — zahtijevamo od Filozofskog fakulteta institucionalni bojkot svih izraelskih institucija koje na bilo koji način sudjeluju u cionističkoj okupaciji, aparthejdu i agresiji nad palestinskim narodom. Podsjećamo također na presudu Međunarodnog suda pravde u Haagu dana 19. srpnja 2024. godine, u kojoj je sud izraelsku politiku na okupiranim palestinskim područjima proglasio nezakonitim te je pozvao Opću skupštinu UN-a da poduzme sve daljnje korake kako bi se aparthejd i nezakonita okupacija Palestine što prije okončali, odnosno da osiguraju nestajanje svih prepreka na putu palestinskog naroda prema svom pravu na samoodređenje. Brojni neovisni stručnjaci za ljudska prava s mandatom posebnih procedura Vijeća za ljudska prava pozdravili su odluku suda i pozvali međunarodnu zajednicu na ciljane sankcije Izraela — među ostalim i na institucionalni bojkot izraelskih sveučilišta.

Implementacijom bojkota Filozofski fakultet u Zagrebu pridružio bi se nizu respektabilnih akademskih institucija diljem svijeta od kojih ističemo samo neke: Université Libre de Bruxelles, Vrije Universiteit Brussel (VUB), Sveučilište u Ghentu, Katoličko sveučilište u Leuvenu, Sveučilište u Barceloni, Trinity College Sveučilišta u Dublinu, Sveučilište u Ljubljani, Filozofski fakultet Sveučilišta u Beogradu, Sveučilište Metropolitan u Oslu i Sveučilište jugoistočne Norveške. Nadalje, kao hvalevrijedne suučesnike i podržavatelje bojkota možemo izdvojiti i Američko antropološko udruženje, inicijativu Filozofija za Palestinu te među njima važna imena iz svijeta humanistike, književnosti i društvenih znanosti poput Angele Y. Davis, Annie Ernaux, Gayatri Chakravorty Spivak, Ilana Pappéa, Judith Butler, Mashe Gessen, Moshea Zuckermanna, Nancy Fraser, Naomi Klein, Olge Tokarczuk, Sare Ahmed i mnoge druge. Kao jednako važan poziv na očuvanje integriteta, etike i odgovornosti akademske zajednice u Hrvatskoj, izdvajamo i Inicijativu za akademiju solidarnosti i epistemičke pravde.

Oslanjajući se na smjernice Jeruzalemske deklaracije o antisemitizmu, čvrsto se protivimo manipulativnom diskursu koji cilja demonizirati i diskreditirati pravedničku borbu protiv cionizma kao etnonacionalne ideologije doseljeničkog kolonijalizma te nastojanje da nenasilnim putem doprinesemo postizanju pravde i slobode za ugnjetavani narod Palestine. Iako je aktualni val cionističkog terora nad palestinskim narodom započeo kao reakcija na nasilje koje je Hamas počinio 7. listopada 2023. godine, inicijativa odbija epistemičko nasilje skriveno u whataboutismima koji se tiču Hamasa i izraelskog prava na obranu, a koje za cilj imaju korištenje poteza Hamasa kao izgovor za međunarodnim zakonima najstrože zabranjeno postupanje prema civilima i pokušaj opravdavanja ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, a čiji je prekid tražio i Međunarodni sud pravde osudivši izraelsku okupaciju Palestine protuzakonitom 19. srpnja 2024. godine, kao i Generalna skupština UN-a koja je 18. rujna 2024. usvojila rezoluciju o okončanju izraelske okupacije palestinskih teritorija.

Naša šutnja čin je nasilja. Kao akademska zajednica i kao ljudi, dužni smo koristiti svoje privilegije i svoj glas kako bismo podržali čovječje pravo na slobodu i jednakopravnost svugdje na svijetu. Solidarnost, ljudska prava, etičnost, tolerancija i odgovornost ne smiju ostati samo mrtva slova na papiru fakultetskog Statuta, već zahtijevaju aktivnu, odvažnu, sudioničku praksu. Zato pozivamo Upravu i Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu da podrže zahtjeve inicijative u što skorijem roku.

Inicijativa Studentice za Palestinu, 25.8.2024. u Zagrebu

Bojkot kakav zahtijevamo uključuje bojkotiranje svih sljedećih aktivnosti:

1. akademski projekti i aktivnosti koje organiziraju Država Izrael, izraelske institucije koje su suučesnici agresije i kršenja ljudskih prava i/ili izraelske lobističke grupe;

• Ovo uključuje organiziranje i sudjelovanje u sastajanju međunarodnih tijela, udruženja i akademskih projekata u Izraelu, kao i sudjelovanje u sastancima međunarodnih tijela, udruženja i akademskih projekata koje financiraju Država Izrael, izraelske institucije koje su suučesnici agresije i kršenja ljudskih prava i/ili izraelske lobističke grupe.

2. istraživački i razvojni projekti s izraelskim akademskim institucijama i korporacijama koje su suučesnici agresije i kršenja ljudskih prava i/ili s izraelskom vladom;

• Ovo uključuje suradnju i zajedničke istraživačke projekte a) Filozofskog fakulteta i izraelskih akademskih institucija i/ili kompanija koje su suučesnici agresije i kršenja ljudskih prava, osobito vojne kompanije, kao i b) nacionalne i/ili EU projekte koji uključuju suradnju s vladom Države Izrael.

3. međunarodne akademske aktivnosti koje financira Država Izrael, njezine lobističke grupe i/ili sveučilišta;

4. govori (uključujući debate) u kojima sudjeluju predstavnici Države Izrael i/ili predstavnici akademskih institucija koje su suučesnici agresije i kršenja ljudskih prava;

5. suradnje koje uključuju razmjenu studenata i/ili zaposlenika s akademskim institucijama koje su suučesnici agresije i kršenja ljudskih prava;

• Ovakvi programi međunarodne razmjene i mobilnosti sudjeluju u stvaranju pozitivne slike o Izraelu, čime se relativizira okupacija i kršenja ljudskih prava Palestinaca. Bojkot također podrazumijeva prekid gostujućih predavanja ili obavljanja istraživanja na izraelskim institucijama koje su suučesnici agresije i kršenja ljudskih prava.

6. dodjeljivanje nagrada predstavnicima Države Izrael, akademskim institucijama koje su suučesnici agresije i kršenja ljudskih prava i/ili predstavnicima potonjih institucija;

7. normalizacijski projekti, odnosno bilo koje aktivnosti koje stvaraju dojam da je Država Izrael potpuno uobičajena država te da su potlačeni Palestinci jednako odgovorni za konflikt koliko i Izrael;

• Projekti “normalizacije” koji ne bi bili podložni bojkotu podrazumijevaju projekte naglašene palestinsko-izraelske suradnje, s tim da izraelska strana priznaje neotuđiva prava palestinskog naroda propisana međunarodnim pravom (istaknuta niže, u uvjetima za prekid bojkota)

• Te projektne aktivnosti trebaju biti usmjerene na zajednički otpor okupaciji, kolonizaciji, aparthejdu, agresiji i kršenju ljudskih prava, a ne na stvaranju dojma normalnog supostojanja.

8. članstvo izraelskih udruženja u međunarodnim akademskim tijelima;

9. objavljivanje članaka u i/ili recenziranje članaka za časopise koji djeluju u sklopu izraelskih sveučilišta koja su suučesnici agresije i kršenja ljudskih prava;

10. pružanje savjeta, recenzentskih i drugih usluga izraelskim sveučilištima;

• Zaposlenici koji odlučuju recenzirati akademski rad zaposlenika i/ili studenata na izraelskim sveučilištima na osobnoj razini ne bi bili u sukobu s odrednicama bojkota, dokle god spomenuta sveučilišta ne koriste njihova imena ni na koji način; pripadanje recenzentskom odboru bi, s druge strane, ipak predstavljalo kršenje odrednica bojkota.

Bojkot bi se trebao nastaviti dokle god izraelske akademske institucije ne ispune sljedeća dva osnovna uvjeta:

1. priznanje neotuđivih prava palestinskog naroda propisanih međunarodnim pravom (pravo na samoodređenje; prekid okupacije i kolonizacije palestinskog teritorija, uključujući rušenje tzv. sigurnosnog zida; priznavanje svih temeljnih prava arapsko-palestinskih državljana Izraela na jednakost i ravnopravnost; poštivanje, promoviranje i štićenje prava povrata palestinskih izbjeglica na svoj teritorij i imanja kao što je propisano UN-ovom Rezolucijom 194; 

2. prekidanje svih oblika suučesništva u kršenju palestinskih prava propisanih međunarodnim zakonom (uključujući diskriminatorne politike i prakse, kao i razne uloge u planiranju, implementiranju i/ili opravdavanju izraelskog kršenja ljudskih prava i međunarodnog zakona).