Najznačajnija obilježja Wagnerove operne reforme su: spajanje glazbenih brojeva u cjelovite prizore koje postiže beskrajnim melodijama, uvođenje leitmotiva (kratkih provodnih motiva povezanih s tekstualnim sadržajem opere, primjerice likom, idejom i sl.) i simfonizacija orkestra (integrirajući leitmotive u orkestralno tkivo, orkestar postaje ravnopravnim tumačem dramske radnje sa pjevačima - prisjeti se ulomka iz uvodne aktivnosti!).
*