Obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje

Dana 15. studenog 2024. prigodnim se programom obilježio Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, a to je sjećanje na najljuću ranu i najponizniju zahvalnost hrvatske povijesti.

Paljenjem lampaša odala se počast onima koji  su predali svoje živote, snove i nade kako bismo živjeli život dostojan čovjeka –  život u slobodi. Učenici 8. razreda tim su povodom predstavili svoje radove. Učenici Filip Capar i Vito Ante Furlan prezentirali su svoj film kojim su podsjetili na okolnosti Domovinskoga rata, veličinu Vukovara kao grada najgorih stradanja, no i nadljudskog otpora, a učenice Magda Ožić Bebek, Klara Filipović, Mia Pustišek i Tia Tičinović na zauvijek velikim slovima ispisano ime – Sinišu Glavaševića, njegov život i književno stvaralaštvo. Svojim su trudom u svima nanovo osvijestili današnju naoko samorazumljivost mogućnosti govorenja vlastitim jezikom, bezbrižne dječje igre u parkovima, sigurnosti doma pod zaštitničkim krilom neiskazivo mučno vraćene Slobode.

Ljerka Car Matutinović

TU JE NEKAD BIO GRAD

(Nepokorenom gradu Vukovaru)

Sine moj, ne zaboravi

TU JE NEKAD BIO GRAD

Prelijep, u cvatu

Vitki zvonici izrasli iz ravnice

Pjesma široka i radosna

ko dječje oči obasjane igrom

Sine moj, ne zaboravi

TU JE NEKAD BIO GRAD

Kao aveti niču sada crni zidovi

zgarišta

Izrešetani i poniženi do nadljudske

patnje

Ne zaboravi, sine moj

TU JE NEKAD BIO GRAD

Bespomoćne žene i djeca, ranjenici u skloništima

ispod ruševina

Branitelji u rovovima prkose

Čudesni arkanđeli plamenog mača

Sve suze ovoga grada sav teški vapaj

u vatrene strijele pretvaraju

Ni stopu zemlje hrvatske bezumnim drznicima

Sine moj, ne zaboravi

TU JE NEKAD BIO GRAD

i bit će zauvijek

20. X. 1991.