DONJOLOMNIČKI LEKSIKON

Autor i nakladnik

Slavko Stepanić
ISBN 978-953-57079-2-9
Impresum

Priredio

Veljko Skočilić

A   B   C   Č    Ć   D   Đ   E   F   G   H   I   J   K   L   LJ   M   N   NJ   O   P   R   S   Š   T   U   V   Z   Ž

Lomnica i značajne povijesne godine

Koliko god se Lomnica približava svakodnevno gradu Zagrebu, koliko se god naseljavaju

ljudi drugog etnikuma u nju koji pokušavaju nametnuti svoj mentalitet, u Lomnici stoluje duh žitelja ovog kraja. Tko dođe jednom u te lomničke prostore, zauvijek ostane u njima sa svojim budučim naraštajem. Ponekad pojavi se neki vandal sadašnice, a nakana mu je promjeniti duh i graditeljsku baštinu Lomnice. Ipak kad tad on če poći svojim putem, a Lomničani če vratiti u potpunosti indentitet  svojih djedova od kojih su primili «Dar života» to najveće blago svijeta.

Lomničani će slijediti nit koja ih spaja sa svojima predcima od kojih su primili kulturno povijesno naslijeđe.

Pišem ovo u spomen svim Lomničanima, onima koji su cijeli život proveli u njoj, onima koji su umrli kao djeca, kao mladiću ili djevojke ili pak koji su doživjeli duboku starost. Na sjećanje svih onih ljudi koji su kratko boravili u Lomnici a kao mladi otputovali u neku obečanu zemlju:  Ameriku, Kanadu, Australiju ili neku evropsku državu.

U znak sjećanja svim lomničkim sljednicima koji žive u njoj ili pak u nekoj dalekoj zemlji. Svim onim u spomen koji su branili rodnu grudu zajedno sa Ljudovitom Posavskim protiv Avara, vodili bojne sa Turcima i Napoleonovim četama, otišli u I.svjetski rat i poginuli za carevinu, u II.svjetskom ratu bili na bilo kojoj strani, a u domovinskom ratu izvojevali neovisnost. Svima onima koji su donijeli tradiciju iz pradomovine Bijele Poljske, a i onima koji  su je prenosili diljem Hrvatske i šire, te onima koji je još danas održavaju.

Dok Bigg boss u Pentagonu razmišlja gdje stvoriti novo svjetsko ratno žarište, dobro unovčiti svoje oružje i tuđe živote, dok mafijaš razmišlja kako otrovati omladinu sa svojom drogoma, tvorničar duhanskih proizvoda kako proizvesti mnogo kutija svog otrovnog proizvoda, a onda izdašno poslati humanitarnu donaciju mnogim oboljelima.

Dok dileri svijetom razmišlaju kako prodati beskorisnu robu, tajkuni kako kupiti jeftino nekoliko tvornica te na cestu istjerati koju tisuću radnika, a ja razmišljam o Lomnici i Lomničanima o Novoj zori i svim onim koji su pjevali u njoj ili dali obol na bilo koji drugi način. Razmišljam o ljudima od jućer, prekjućer i onima od prije nekoliko stoljeća, nekom davnom sudcu Plemenite sučije, perovođi, lugaru, mrtvozorniku, poljaru, vinceleru ili težaku koji je krčio Turopolski lug ili lomničku šumu.

Razmišljam o nekom davnom graditelju lomničke crkve, kapelice Gospe Lurdske ili čardaka, o pjevaču ili tamburašu Nove Zore koji je nekada davno pronosio kao glasnik Turopolja pjesmu i glazbu ovog kraja diljem Hrvatske pa i šire.

Razmišlajući o nekom crkvenom zvonaru koji je ujutro, podne i uveće odlazio u crkvu, vukavši teške štrikove obavještavajući ljude koji je dio dana, šikutoru koji je zapisivao svaki novčić u crkvenu teku a na godišnjem spravišću plemenitih muževa podnio račun.

Sva njihova imena danas su pohranjena svojim zapisom na nekom žutom prašnjavom papiru u nekom arhivu ili na tavanu neke kuće i pala su u stoljetni zaborav.

Lutajući kroz vrijeme nekadašnje papirologije susrećem svoje djedove, pradjedove i mnoge zadrugare iz svojih obitelji, gdje rade u lomničkoj šumi ili vinogradu, grade mostove ili sudčijske ceste, iako je njihov doprinos zrnce pijeska u moru, ipak sagrađena je velika utvrda koju nemože nitko uništiti osim samih Turopoljaca.

Želim sve te ljude vratiti u sadašnje vrijeme pomoču zapisa koje sam pronašao ili koje posjedujem, kako bi ih probudio iz stoljetnog sna i upoznao sa današnjom globalizacijom u kojoj bi se oni teško snašli, jer to je jedini način da komuniciram sa svojim predcima.

Prošlost i budućnost želim vratiti u sadašnje vrijeme, jer kada mi dostignemo njihovu dob opet će biti sadašnjost, kada se rode naši, unuci, praunuci i ostala pokoljenja opet će biti sadašnjost. Dokle god živimo u sadašnjosti bit če nam lijepo, nečemo biti opterečeni ni prošlošču ni budučnosti, nečemo ispisivati rokovnike i biti njihovi podanici.

Crvena svjetla na semaforima ili očekivanja kraja neke loše predstave neče biti vječnost.

U antičko doba na ovim prostorima živjelo je ilirsko pleme Japodi, a 119.g. prije Krista dolazi keltsko pleme Scordisi dok su 39.g.prije Krista došli su Rimljani.

U 7.stoljeću dolazi slavensko pleme Turopoljci(1524.g.ustanovljeno je da su oni jedno od 12 hrvatskih plemena.) Ime Turopolje dolazi od imena životinje TUR koje je još u vrijeme dolaska Turopoljaca obitavala ovdje

Ti pra Turopoljci i pra Lomničani donejeli su sa sobom i svoju kulturnu predaju, a neka se od njih održala do dana današnjeg(Jurjevo, nekad se slavilo u čast slavenskog Boga Jarila, fašnik, dok se u nekim lomničkim pjesama nalaze arhaične slavenske riječi)

1279.prvi puta spominje se selo LOMNICA, a  Lomničani kao plemeniti Jobagioni

(job=dobar, bagio=krevet) što na mađarskom znaći bolji stalež, kako je u toj ispravi naziv Donjolomničana od čuvara grada Zagreba , ispravljen u plemiće zagrebačkog polja (Turopoljci), možemo naslučivati, da su Donjolomničani doista nekoč obavljali časnu službu čuvara grada Zagreba, pod koji je prvobitnospadalo gotovo cijelo Turopolje.

1. Te godine živjeli su u Donjoj Lomnici, Pavao i Daslav sinovi Oporovi, Pavao, Blaž, i Marko  sinovi Vida, Stjepan sin Vukonje, a po svj prilici  bili su Lomničani i Tvrtko sin Radovanov, Veliša sin Petrov, Izak sin Dešin, Toljaš sin Radučev, Jakob sin Vukoslavov, Čur sin Prvošev, Obrad sin Nezda, Vukša sin Supislavov,  i Vahčić sin Martinov. Te iste godine  4.srpnja, Pavao Oporov prodao je svoje posjede u Kostanjevcu Pavlu Vidovom, a Topolovac Stjepanu sinu Vukonje, prodaja je izvršena u kancelariji zagrebačkog kaptola.(original pismo pronašao je Laszowsky u sudćijskoj škrinji)

Značajne godine u lomničkoj povijesti:
1217.prvi puta spominje se potok Lomnica
1279.prvi pismeni spomen sela Lomnice

13.stoljeće, započinje LOMNIČKA ARHIVA, čuvala se kod sudca, kasnije prebačena u arhivu Plemenite općine turopoljske, a 1947. U Državni arhiv Hrvatske

1317.Marko sin Dobrina iz Lomnice sa bračom dignut u red plemića
1373. spominju se pripadnici plemenitog roda lomničkog u pisanim dokumentim Egidij sin Stjepanov, Ivanko sin Ivanov
1387.započeta arhiva zadruge Arbanas kbr.29
1394.Ladislav sin Valenta iz Lomnice postaje župan turopoljski
1454.spominje se Sučija u Lomnici(iudicatus)
1461.Prvu poznatu knjižnicu u Lomnici imao je kanonik Franjo
1466.Plemstvo Lomničanima potvrdio hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin

1556.zadesi Donju Lomnicu težak udarac. Čopori turski provališe do Donje Lomnice,kojom zgodom izgubi plemić Stjepan Filipović sav svoj imetak, tako, da nije imao što da jede. U toj nevolji pomogao ga Benko Sartor(krojač) živežom i žitom. Za to mu je darovao jedno svoje selište s kmetom u Donjoj Lomnici.(arhiv na Kaptolu)

1560. 5.veljača, prigodom obnove turopoljskog bratstva zastupahu Donju Lomnicu, na kaptolu zagrebačkom: Petar Čedneković, Petar Šimunković-Toljaš, Jelena Svaštović, žena Ivana Vlaha, Stjepan Filipčić, Mihalj Šatrić, Stjepan Benedikt, Pavao Arbanas  Martin Sordić, Jakob Derpić, Andrija i Luka Trninić, Valentin i Stjepan Lektorić, te Toma Stepanić, sveukupnoiz čitavog Turopolja 163 člana.

-kralj FERDINAND I. Darovnicom potvrdio Lomničanima pravo na šumu, spominju se : Janko Arbanas, Petar Folias, Štefan Filipčić, Blaž Peternanić, Tomo Stepanić, Simo Žordić, Mihalj Lektorić.  

-12.srpanj u Beču, nastojanjem Matije Slatinskog, tog zaslužnog muža po Turopolje, dobiše donjo-lomnički plemići: Slatinski, Ivan, Stjepan i Pavel Arbanas, Valent i Stjepan Lektorić prije Benčečić i Klinović, Andrija Trninić, Šimun Šordić, Jakob Derpić, Toma Stepanić, Mihalj Šatrić, Stjepan i Ivan Filipčić, Petar Simunković prijeToljaš, Blaž Petermanić prije Čednek, i još neki drugi, novu darovnicu vrhu Donje Lomnice, Donjeg Obreža i Kostanjevca, koje su njhovi pređi držali od davne davnine.  
1572.u Beču izašla Sambukova karta Ilirikum na karti se nalazi naziv Lomnice
1600.prvi popis kuća XVII.st.drvena crkva

1678.u drvenoj kapeli je bio žrtvenik sa slikom svetih Triju Kralja.

1692.drvena kapelica svetih Tri Kralja temeljito obnovljena

1699. lomnička crkva dobila je nov zvonik, a predvorje se popravilo.

1747.14 Lomničana kreče u Bavarski rat protiv Prusa

1758.iz Lomnice pošlo 12 momaka u Bavarski rat

1773.Hrvatsko namjesničko vijeće odredilo da se u Lomnici osnuje trivijalna škola, ostala je samo na dobroj nakani

1777.4.srpanj, na sjednici doznačila je Plemenita općina turopoljska za gradnju nove crkve 80 greda, 16.kolovoza, potrebito drvo za pečenje opeke.
1778. sagrađena nova crkva sv.Triju Kraljeva
1790. 6. svibanj, otvorena je škola u Lomnici

1799.LOMNICA broji 53 kuće, 605 duša, živjelo 128 vjenčanih parova

1806. Petar Modić sagradio današnju kuriju

1809.Lomnica potpala pod Napoleona nakon Šenbrunskog mira sa glavnoim gradom Ljubljana

1822.1.studeni, LOMNICA i Turopolje pripojeni Hrvatskoj nakon što su bili pod okupacijom Napoleona

1857.izgrađena Kurija Arbanas-Gosponeki, natpis otkrio putopisac Matko Peić
1858.prvi kućni brojevi

1861.LOMNICA ulazi u  Slobodni kotar Turopolja, koji je te godine osnovan,
1862.sagrađena želježnička pruga nadomak sela
1869.lomnički jegeduši išli na željezničku stanicu kada je car prolazio

1871.Segregaciona parnica između Plemića i urbaraca koji su zahtijevali 1/3 imovine
1873. Lomničani krčili šumu u Vratovo i Krču

1875. 57 kuća, 48 plemićkih, 9 neplemičkih kuća
1881.Sučija posjeduje 1.207 rali i 661 hvat šume
1882. Crkva nabavila orgulje firme Hefferer

1887.Plemenita sučija kupila vinograd Weiserof breg u Jajtinama
1890.Osnovano Vatrogasno društvo

1891 5.srpanj, Lomničani se pokapaju na sadašnjem velikogoričkome groblju, prije toga groblje je bilo kraj kapele svetog Lovre i današnjeg vatrogasnog doma

1894. Plemenita općina Lomnica Dolna mjenja naziv u ,,Zemljišna Zajednica Plemenite sudćije Lomnica Dolna“ jer je Hrvatski kralj Franjo Josip donio novi zakon.

1898. Plemenita sučija  imala 1.159 rali šuma, 115 pašnjaka, 92 oranica, 7 rali vinograda

1900.sagrađena današnja škola
1901.ovlaštenici kupili Jankovke i Vernićevo za 120 kruna
1903.dolazi ućitelj J.Bodić, otvorena Pučka knjižnica, pronađen rimski grob

1905-srušena posljednja vodenica u selu kod Melenice

1909. -sađeni žir u šumi Gaj, koji je nabavljen u Turopoljskom lugu

1910. -1.bicikl u Lomnici kupio Juraj Deverić (kasnije postao doktor)

1911. Pojavili su se prvi GEPLINI, strojevi za vršenje žita na konjski pogon
1914.ut. Hrvatska seljačka zadruga

1913.Lomnica ima 1.051 stanovnika, porezna općina Donja Lomnica 2.560 jutara zemlje
1919.Lovačko društvo
1919.prvi tamburaški zbor
1921.drugi tamburaški zbor
1924.Pjevački zbor Seljačke sloge Nova zora
1932.početak igranja nogometa u Lomnici
1936.prvi električni priključci
1937.Raspelo na Jankovki
1938.Raspelo u selu
1940.uvedena električna struja svim ovlaštenikom
1945.osnovan Mjesni narodni odbor
1947.ukinuta Plemenita sučija

1947.osnovan nogometni klub Budućnost, kupljena zgrada Odbora od Zore Bedeković,

srušena zgrada patrolnice, srušena kurija Arbanas-Gosponeki,

1956.sagrađen Vatrogasni dom

1956.prodana vatrogasna ručna šprica DVD-u Bukovčak
1958.Društveni dom sagrađen

1962.Mjesna zajednica kupila televizor
1967.autobusna linija Lomnica-Zagreb
1969.asfaltiraju se glavne ulice kroz selo
1977.Lomnica postaje samostalna župa
1980.otvoren Dom zdravlja
1991.obnovljena Plemenita sučija
1994.otvoren Poštanski ured
1995.novi Vatrogasni dom
1998.otvoren Dječji vrtić
2004.požar u Župnoj crkvi

USTANOVE U LOMNICI
Dom zdravlja
Dječji vrtič
Mjesni odbor
Osnovna škola Nikola Hribar
Župni ured sv.Tri Kralja

POLITIČKE STRANKE U LOMNICI
SDP i HDZ

UDRUGE U LOMNICI
Dobrovoljno vatrogasno društvo
KUD-Nova Zora
Lovačko društvo Fazan
Plemenita sučija
Športsko društvo Lomnica
Udruga umirovljenika
Udruga Dragovoljaca domovinskog rata

SAKRALNI OBJEKTI
Kapelica Gospe Lurdske
Raspelo u selu
Raspelo na Jankovki
Raspelo u Kostanjevcu
Župna crkva sv.Tri Kralja

OBRTNIČKE USLUGE
ugostiteljstvo, mesnica, pekara,
frizerske usluge, zidarske usluge,
grafičke usluge, trgovine
plinske instalacije, centralna grijanja
autolakiranje, auto-projevoznici, stolarija

                    Lomnica u svom vremenu i prostoru

Selo Lomnica jedno je od najstarijih naselja u Turopolju, spominje se prvi puta 1279.godine, dok potok 1217.godine, običaji i tradicija temelje na starohrvatskoj plemenskoj zajednici.

Povijesni tijek, običaji, kultura i običaji Lomnice oduvijek su privlačili ljude iz raznih znanosti,jer neki običaji potječu iz vremena dok su Lomničani živjeli u svojoj pradomovini.

Povjesničari su pronašli pismene tragove od 13.stoljeća do danas, etnolozi i etnoglazbenici

pronašli su elemente iz vremena dok Hrvati nisu živjeli na ovim prostorima.

Jurjevski običaji nose elemente dok Hrvati nisu bili pokršteni, a krijesovi su u njihovoj pradomivini označavali početak prolječa, u nekim pjesmama pronađen su najarhaične hrvatske riječi koje se mogu još čuti na prostorima gdje su Hrvati nekada živjeli.

Plemenski život u lomničkim zadrugama pokazivao je kako je izgledao život u starohrvatskim

plemenskim zajednicama, a održao se najdulje u Lomnici, posljednja zadruga raspala se 1939.godine, bila je to zadruga Klafurić-Špolari.

Svoju inspiraciju u Lomnici pronašli su mnogi umjetnici, u književnom smislu:August Šenoa, Marija Jurić-Zagorka, Matko Peić, A.G.Matoš.

Povjesničari Tadija Smičiklas, Pavao Riter-Vitezović, Ivan Tkalčić, Ivan Bojničić, Emilie Laszowski obradili su stara pisma, grbovnice, grbove, povelje, rodoslovlja.

Etnolozi Milan Gavazzi, Maja Bošković-Stuli, Jasna Andrić, Višnja Huzjak, obrađivali su običaje dok su pjesme zapisivali: Vinko Žganec, Božo Potočnik, Stjepan Stjepanov, Ivan Ivančan.

Svojim fotoaparatima arhaičnu Lomnicu ovjekovječili su Vojko Miklaušić i Tošo Dabac, njegova fotografija Majka i djete obišla je čitavi svijet, osvojivši prvo mjesto na svjetskoj izložbi slika u Bostonu.

Domaći pjesnik Stjepan Lektorić opisao je arhaičnu Lomnicu u svojim pjesmama, dok slikarskim radovima danas to čini Miljenko Vrač.

Da je kultura od davnine nazočna u Lomnici pokazuju stara pisma u kojima se spominje Lomničan kanonik Franjo koji je več 1461.godine imao knjižnicu, a u 19.stolječu također su i

Modići posjedovali knjižnicu.

Prva pučka knjižnica utemeljena je u selu 1903.godine kada ih je u Hrvatskoj bilo veoma malo, posljednji put knjižnica je obnavljana 1948.godine od tadašnjeg Mjesnog narodnog odbora.

Školstvo započinje 1790.godine izgradnjom škole ali to je trajalo samo jedno ljeto jer školovanje nije bilo obavezno pa je zbog lošeg odaziva učenika škola zatvorena.

Obaveznim školstvom u Hrvatskoj iz godine 1874, nepismenost jako malo popravila, dok

izgradnjom današnje škole 1900.godine pismenost se bitno popravila a danas nije luksus

više biti akademski obrazovan.

Najveći doprinos selu Lomnici dala je Plemenita sudćija koja djeluje od 13.stolječa do polovice 20 stoljeća, kada je ukida tadašnji režim kako bi nacionalizirao njezinu imovinu.

Tijekom svog djelovanja došla je u posjed  šuma u površini 1091 jutro, mnogih livada, pašnjaka, oranica i vinograda, sva imovina bila je zajednička.

Kasnije plemenita sudćija osim što ima gospodarsku moć, postaje donatorska te 1890.godine

Osniva Dobrovoljno vatrogasno društvo, kupuje ručnu štrcaljku, za svaku veču obljetnicu

društvo dobi va novu štrcaljku i nova odijela.

Razlog što je društvo osnovano bili su česti požari, jer kuće su bile drvene a krovovi pokriveni slamom.

Danas požari nisu česti a u pričuvi su najmodernija navalna kola sa cisternom.

Potok Lomnica više ne teće kroz selo, iako je u proljetno vrijeme kadkad poplavio selo

ipak donosio je radost ljudima, vodeničarima zbog pokretanja njihovih mlinica(1903.srušena

posljednja), ratarima zbog natapanja konoplja, stočarima zbog napajanja stoke a domačice su u njemu prale veš, djeca, guske i patke našli su svoje vodeno veselje.

Danas potok zbog izgradnje kanala teće izvan naselja, brašno se kupuje u trgovini, stoke gotovo da nema više, a odječa se ne pravi više kod kuće, veš peru strojevi.

Nekada je u selu bila drvena crkva, dok danas u sredini sela ponosno stoji zidana župna crkva

nekadašnja kapelica Svetih tri Kralja iz 1778.godine, koja vrača sječanjem na postturska vremena, jer je sagrađena na tom zavjetu.

Netreba ići više pješice na misu u Veliku Goricu, nevrijedi više ona narodna kesno je popoldan kmeše, jer sada možete nazoćiti misnom slavlju osim nedelje i svakog popodneva.

Nekada se na zornice odlazilo po kmici uz svjetlost baklji u Goricu ili Odru, danas se uz javnu rasvjetu odlazi u domaču crkvu.

Kod doktora nekada se išlo samo prije smrti, od 1980.godine Dom zdravlja postoji u selu

a u sklopu iste zgrade radi od 1998.godine Dječji vrtić.

Društveni život nekada se vodio u trošnoj zgradi koju su nazivali Patrolnica preko puta crkve,

nakon kupnje imanja od obitelji Bedeković i izgradnje društvenog doma sav društveni i kulturni život vodi se na sadašnjem prostoru.

Zagreb je vremenski udaljen od Lomnice dvadesetak minuta, dok se nekada odlazilo zaprežnim kolima pa čak i pješice, izgradnjom željezničke pruge 1862.godine putovanje se

bitno smanjilo.

Nakon uvođenja autobusne linije polovinom šezdesetih godina prošlog stolječa Zagreb je još bliži, a vlasnici osobnog prijevoza još su vremenski bliže gradu.

Od svih udruga Plemenita sudćija ima najdulju tradiciju, djelovala je od 1279 do 1947.godine

a bila je nositelj je gospodarskog, društvenog i kulturnog života u svojem vremenu.

Vatrogasci su nakon Sudčije najstariji, utemeljeni su 1890.godine, pučka čitaona 1903.

Prva hrvatska štedionica i Hrvatska seljačka zadruga oko 1910., Tamburaški zbor i Lovačko

Društvo 1919.g., Pjevačko društvo počelo je 1924.g., nogomet se počeo igrati tridesetih godina, bili su to napredni omladinci koji su polazili zanat u Zagreb.

Od 1947.godine djeluje Narodni mjesni odbor koji uzima primat od Plemenite sudćije, iste godine osniva se aktivni nogometni klub pod nazivom Budučnost ali dresove su dobili godinu dana kasnije donacijom Narodnog mjesnog odbora.

Poljoprivredna zadruga i mljekara utemeljeni su 1948.godine ali zbog nerentabilnosti brzo

propadaju.

Poduzeće Antun Cvetković koje je eksplotiralo šljunak na starome bageru počelo je radom 1950.godine, isto kao i ekonomija pod nazivom Zlatar.

Iste godine Narodni mjesni odbor nabavlja lokalnu radio postaju koja je kupljena novcem

zarađenim na priredbama koje je izvodila Nova Zora u šlolskom dvorištu.

Nakon toga osniva ju se još udruge kao što su: Savez komunista,  Savez boraca, Savez omladine, Aktiv žena, Savez umirovljenika, Savez socijalističkog naroda Hrvatske.

Neposredno prije demokratskih izbora osnovana je politička stranka H.D.Z. dok su

Seljačka stranka i Demokratski centar kasnije utemeljeni.

Poslije demokratskih izbora neke udruge se gase, osniva se udruga Dragovoljaca, obnavlja se Plemenita sudćija kao udruga ovlaštenika.

Najaktivnija udruga je Kulturno umjetničko društvo Nova Zora koja svojim radom i programom čuva tradiciju i baštinu našeg mjesta koje se svakog dana iz ruralnog sve više pretvara u prigradsko naselje.

Danas je Lomnica veliko moderno naselje sa svom infrastrukturom osim plina, do početka 20.stolječa brojila je 50-60 kuća(1858.g.1.kućni brojevi),ali broj stanovnika nije povečan 8.puta, kao broj kuća, jer u nekadašnjim zadrugama živjelo je i preko 30 žitelja.

U dva navrata Lomnica je imala veliku migraciju stanovništva, prva je bila na prijelazu iz 19. u 20.stolječe kad su ljudi iseljavali u Ameriku, druga migracija nastala je krajem pedesetih godina prošloga stolječa odlaskom  na rad u Njemačku.

Jedan dio nikada se nije vratio u rodno selo, današnje generacije nemaju više takovu priliku da se masovno otisnu u svijet, u današnjem vremenu globalizacije više nije daleko nijedna

točka na globusu.

Ako se nekome pruži prilika da ode nekud daleko vjerujem da ga brzo uhvati nostalgija za dragom mu Lomnicom.

A abecedar

Abramović-lomničko prezime porijeklom iz Gorskog kotara, patronim od Abraham

Abramović Anton spominje se 1873.g., doselio se u Lomnicu iz Crnog luga u Gorskom kotaru
Abramović Gjuro (1866-1922) krčmar,                                                                  

1903.i 1910.g.spominje se kao sučijski odbornik,                                                                                                                                                                                                   1908.o Božiću boravio kod njega svećenik
1915. kupio 545 hektolitara mošta od sučije za 327 kruna,                                                                                                                                                                                             1919.g.bio u agrarnom odboru Plemenite sučije,                                                                                                                                                                                          1920-21.g.spominje se kao sučijski odbornik
Abramović Stjepan (1894-1962) krčmar
1922.i 1926.g.spominje se kao sučijski odbornik
1924-26.g.bio u sučijskom revizijskom odboru
1950.g.u savjetu građana u Mjesnom narodnom odboru
Abramović Vlado (1928-97) zaslužan za podizanje raspela u Kostenjevcu 1989.g.

Aktiv žena, Osnovan je 1975.g. a djelovao je do 1990.g

aldov-prinos žrtve(lomički sudec je del aldova na oltar)

alikvotni dio-dio koji razmjerno otpada na svaku stranku(kod djeljenja lomničkih zadruga)

Angelovski sejem-nakad u V.Gorici početkom studenog o Anđelima čuvarima

Andrić Josip (1894-197), skladatelj i spisatelj, dolazio u Lomnicu, o Božiču  svirao orgulje, balet Jurjaši komponirao po Jurjevskim običajima u Turopolju

Arbanas- Porodica Arbanasić iz Donje Lomnice, preci današnjih Arbanasa, spominje se u izvorima prvi puta 1499. Godine 1560. Ivan Arbanasić dobio je plemstvo, a 1589. spominje se prvi puta Benko Arbanasić. Prvi poznati lugar u turopoljskoj općini bio je Juraj Arbanas (1611.). Stjepan Arbanas je 1613. bio izabran za fiškuša Turopoljske plemićke općine, a 1614. za turopoljskog kapetana. Martin Arbanas je 1615. izabran za vratara turopoljske općine. U razdoblju 1647.-1649. u izvorima se spominje Juraj Arbanas-Benak. Nikola Arbanas je 1746. izabran za turopoljskog kapetana, a Janko Arbanas za lugara (on je mnogo godina obnašao dužnosti općinskog sluge i fiškuša). U to vrijeme zadruga Arbanasa broji do trideset domara u Donjoj Lomnici. Juraj i Ana Arbanas spominju se u Donjoj Lomnici 1796. (B.M.)
Arbanas Alojz –Lojziček (1912-72) član Nove zore, 1937.g.nastupio na radio Zagrebu
Arbanas Adam spominje se 1782 kao vlasnik kurije
Arbanas Benko iz Lomnice župan turopopljski 1589-99
Arbanas Benko spominje se 1782 kao vlasnik kurije
Arbanas Benko 1868.g.vidio da su sučijski računi po plemenite bratje prečitani i za dobro uzeti jesu, tako da niti sudec od obćine niti obćina od sudca ništa tražiti nema.
Arbanas Gjuro-Benak iz Lomnice bio je župan turopoljski 1647-49
Arbanas Đuro, 1919.g.odbornik u Pučkoj čitaonici
Arbanas Franjo-Husar (1899-1973) bio je član DVD-a, na slici iz 1930.g
Arbanas Franjo-Jurkečev 1933.g.bio je sučijski šumski cestar
Arbanas Franjo-Zbenaščakov (1901-1980) 1946-47.posljedni lomnički sudac,1947.g.kupio od sučije čardak, bio je i vatrogasac na slici iz 1930.g.
Arbanas Franjo-Zbenaščakov (1932-2000) član Nove zore, bio je 1952.u Puli
Arbanas Ivan st. 1872.8.lipanj, bio na listi na prvim izborima u Lomnici za zastupnika u sabor ispred slobodnog kotara Turopoljskog
Arbanas Ivan, 1872.8.lipanj, bio na listi na prvim izborima u Lomnici za zastupnika u sabor ispred slobodnog kotara Turopoljskog
Arbanas Ivan spomenut u novoj darovnici 12.7.1560.g.kojom je Lomničanima dodjeljena šuma
Arbanas Ivan 1866-67.spominje se kao sudac donjolomnički, 1868-1877.sučijski pisatelj ujedno i vice asesor
Arbanas Ivan-Debec i žena mu Kata kbr.66 daruju 1920.g. za lomničku crkvu 2000 kruna
Arbanas Janko spominje se kao sudac Plemenite sučije 1775.g.
Arbanas Janko-Vrbanasov kbr.28,15.9.                                                                                                                                                                                            1919.izabran u novi Agrarni odbor na prijedlog Josipa Stepanića,                                                                                                                                           1921.14.8.predlaže sljedeći zaključak na spravišču, da se odaberu odbornici iz naše sučije koji će sa odbornicima ostalih sučija pregledati račune za g.1918 od mjs studena i prosinca zatim za god 1919, 1920 i 1921, a glede vremena kada će ta pregledba biti obavljena ima se odbor staviti u dogovor sa gosp.županom Turopoljskim.
Arbanas Josip kbr.34 1904-05.bio je sučijski poljar
Arbanas Josip –Bugnar kbr.23 (1888-1963) član DVD-a, sudac, procjenitelj, obrtnik,                                                                                                         1919.g.odbornik u Pučkoj čitaonici,                                                                                                                                                                                                    1920.g.sa bratom Vinkom i kompanjonom Šandorom Lewijem 24.travanj, pustili u pogon pilanu na parni pogon, pilana se zvala ,,Braća Arbanas i Drug” Provjeri dali je to Josip ili netko drugi-Josip je nečak od Vinka
1922-29.bio je procjenitelj,                                                                                                                                                                                                                              1929-33. 1938-41.i 1945.bio je sudac u tri mandata,                                                                                                                                                                      1929.g.bio je procjenivač nekretnina,                                                                                                                                                                                                1939.g. izabran u upravni odbor Plemenite općine Turopoljske,                                                                                                                                                               1940.g. kupio vatrogascima 1.motor. špricu, uveo električnu struju,                                                                                                                                                      1945.sudac Pl.sučije,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   1950.zamjenik predsjednika predsjedništva MNO-a,                                                                                                                                                                                  1956. 3.veljača, daje obiteljsku i dio sučijske arhive u Povjesni arhiv
Arbanas Josip -Cipov, član Nove zore, 1937.g.nastupio na radio Zagrebu
Arbanas Josip -Okić (1916-1945) žrtva fašističkog terora, član Nove zore, 1937.g.nastupio na radio Zagrebu
Arbanas Josip-Gosponekov 1917.g.crkveni šikutor, 1919.g. član 1.tamburaškog zbora
Arbanas Joso 1872.8.lipanj, bio na listi na prvim izborima u Lomnici za zastupnika u sabor ispred slobodnog kotara Turopoljskog
Arbanas Juraj-Aršek (1940-2004) član Nove zore od 1956.g.
Arbanas Juraj -Gumbek, (1920-1992) član Nove zore, pjevao bas I.
1937.g.nastupio na radio Zagrebu
1940.g.zamjenik blagajnika
Arbanas Juraj-Rojc (1928-94) član DVD-a
Arbanas Juraj spominje se kao sudac Plemenite sučije 1773. 1779. 1782. 1793.godine
Arbanas Kata r.Češković-Suva (1924-86) član Nove zore od 1938.g. pjevala sopran I.
Arbanas Kruno (1975-2005) član DVD-a
Arbanas Lacko 1885.g.spominje se kao lugar sučijski
Arbanas Lacko-Zbenašačkov 1921.14.8.izabran u odbor za pregledbu Turopoljskih računa a imat će i dužnost, da o pregledu sučiju izvjesti.
Arbanas Luka (1857-?) 1885.g. 1900-02.i 1904-05.g.bio je sučijski pisar, 1890.g.spominje se kao jedan od utemeljitelja DVD-a i prvi tajnik
Arbanas Mara-Belica, članica Nove zore1929.g.na turneji Sarajevo-Dubrovnik-Split
Arbanas Marko-Gosponekov imao bogatu obiteljsku arhivu, 1909.g.E.Laszowski pronašao vrijednih dokumenata o Lomnici
Arbanas Martin 1615.g.izabran za vratara Turopoljske općine
Arbanas Mato-Gosponekov (1871-1944) kbr.29
1890.g.spominje se kao jedan od utemeljitelja DVD-a
1902-1905. spominje se kao lugar sučijski
1919.g.bio je u prvom tamburaškom zboru u Lomnici                                                                                                                                              1921.2.XII.izabran za sučijskog pisara                                                                  

Arbanas Matek kbr.28 bio je 1905.g.sučijski poljar                                                                                                                                                                                                                       Arbanas Mato 1922.g.spominje se kao detić, 1924.g.bio u sučijskom revizijskom odboru
Arbanas Mijo-Boltekov 18.srpnja 1920.g.izabran u Odbor za pregled sučijskih zgrada u kakvom su stanju, 1920.15.5.predlaže na spravišču da se polje za gaji od paše stoke, svinja i konja tako, da po kanalima i linijama nepase nitko, a po svojem neka pase.
Arbanas Mika 1900-01. i 1903-05.g.spominje sa kao seoski mrtvozornik
Arbanas Miko 1872.8.lipanj, bio na listi na prvim izborima u Lomnici za zastupnika u sabor ispred slobodnog kotara Turopoljskog
Arbanas Mikula 1872. g.spominje se kao sučijski odbornik
Arbanas Nikola postaje Turopoljski kapetan1746
Arbanas Pavao 5.veljača 1560.g, prigodom obnove turopoljskog bratstva zastupao Donju Lomnicu, na kaptolu zagrebačkom, spomenut je i u novoj darovnici
12.7.1560.g.kojom je Lomničanima dodjeljena šuma
Arbanas Pavao-Boltekov 1872.8.lipanj, bio na listi na prvim izborima u Lomnici za zastupnika u sabor ispred slobodnog kotara Turopoljskog
1873.g. provjerio točnost godišnjeg sučijskog računa, 1873.g. došao u posjed dvorca u Stepanskoj ulici, prije toga vlasnica je bila Julija Stigler
Arbanas Stjepan spomenut u novoj darovnici 12.7.1560.g.kojom je Lomničanima dodjeljena šuma
Arbanas Stjepan 1613.izabran za fiškuša Turopoljske plemenite općine, 1614 za kapetana turopoljskog banderija
Arbanas Stjepan-Gosponekov 1915-18. bio je sučijski poljar
Arbanas Stjepan(Mikin) (1898-1938) član DVD-a
Arbanas Stjepan-Jucek ( ? +1946) član Nove zore, 1937.g.nastupio na radio Zagrebu
Arbanas Stjepan-Keko st.(1923-78) bio je član DVD-a
Arbanas Stjepan-Pepek (1909-78) još prije II.svj.rata imao mlin, vršilicu i pilanu, 1936.g.imao električni priključak, selo je dobilo 1940.g.
Arbanas Stjepan 1917.g. spominje se kao pomoćni lugar

Arbanas Vinko-Cukorin rođen je 30.11.1866., u zadruzi Arbanas-Bolteki kbr31(Stepanska 5) na starome dvoru, po zanimanju je bio krojač. Otišao je u Ameriki a nakon povratka sagradio parni mlin i vršilicu nad djelu grunta koji je njemu pripao(Stepanska 3) Imao je ženu Tiniku koja je bila sluškinja kod obitelji Modić-Bedeković, 1926.g. sve je prodao Alojzu Lektoriću-Libru povratniku iz Amerike(po pričanju Vinkovog nečaka Mije Vinko je negdje u Zagrebu zakartao grunt pa ga je morao prodati)

Ostavio je ženu Tiniku preselivši se u Zagreb, jedno vrijeme imao je neku trgovinu koja nije naročito poslovala, preko novina upoznao je bogatu udovicu Mariju Riegler u Feričancima u Slavoniji. Odselio se kod nje, nije imao djece sa njom, kasnije je posvojio nečaka Miju od Brata Blaža,

Umro je 31.10.1958. od starosti - slabosti. Pokopan je 01.11.1958. u Feričancima. Tadašnji župnik podijelio mu je sakramente umirućih.

1905.o Božiću kod njega boravio svećenik
1910.imao trgovinu u Lomnici
1919.g.tajnik u Pučkoj čitaonici
1920.g.sa bratom Josipo mi kompanjonom Šandorom Lewijem 24.travanj, pustili u pogon pilanu na parni pogon, pilana se zvala ,,Braća Arbanas i Drug” a nalazilaze u ulici Preki lijevo prije nogometnog igrališta.

Kasnije je sagradio mlin i vršalicu na svojem manju Stepanska 3 ali ga je 1926.g. prodao Alojzu Lektoriću-Libru odnosno njegovom bratu Janku koji ga je kupio u ime brata dok se nije vratio iz Amerike.

Arbanasić Petar spominje se 20.1.1513.g.kao lomnički plemić(izvornik je u kraljevskom arhivu u Budimpešti, pronašao ga je E.Laszowski)

Arbanaščak-lomnički vinograd u Kostenjevcu (zove se po Arbanasima)

arendaš-iznajmljivač  zemlje

arheološka iskopavanja

Nalazi iz rimskoga doba (grob iz II. st., tragovi rimske ceste)

Arhiva lomnička, započinje 1279.g., čuvala se kod sudca, kasnije prebačena u arhivu Plemenite općine turopoljske, a 1947. U Državni arhiv Hrvatske, jedan dio još postoji u Lomnici.

armalist-dobio grb i  plemički naziv vojnim zaslugama

Asanacija poduzimanje koordiniranih mjera (tehničkih, medicinskih i dr.) radi sprečavanjaširenja nekih društveno opasnih bolesti u nekom kraju (npr. isušivanjem močvara suzbija se malarija).

B abecedar

Babljak-šuma desno prije mosta Pješčenjaka u Gucima

Babriga-patronim od imena Babriga, lomnička zadruga Jančić

Bajdnak-Badnje veče

Baltorić Matija spominje se prvi put 1625.g. u Lomnici
Barle Janko (1869-1941), svećenik napisao povijest lomničke crkve

banderijalec-vojnik u banderiju

Bartolovo-blagdan sv.Bartola 24.kolovoza u Lomnici najveće proštenje, održava se prvu nedelju nakon 24.8., dolaze ljudi iz cijele okolice. Nekada su se održavali veliki nogometni turniri i zabave na taj da,
Bedeković Antal u popisu crkvene desetine 1538.g.15.travanj nalazimo ga u Lomnici
Bedeković Janko (1885-1938) upravitelj zagrebačke policije, 1930.predsjednik Vatrogasnog duštva, dao izraditi vatrogasnu zastavu kurije

Bedeković Milka (1883-1977)slikarica i učiteljica ručnog rada, vlasnica kurije, 1930.g.izradila vatrogasnu zastavu i bila kuma
Bedeković Vilma (1883—1976)učiteljica stručnih škola, vlasnica

Rođene u Lomnici kao blizankinje 1883.godine, nakod djetinstva odlaze u Zagreb na školovanje.

Nakon završenih velikih matura odlaze u evropske gradove na studij, preko ljeta vračale su se u Lomnicu na ladanje kod svoje bake Ludmile Modić. Baka bi im pričala prošlost ovoga kraja i našeg sela, o susretu sa mnogim ljudima koji su dolazili u posjet Modićevima.Ovdje se okupljala tadašnja intelegencija u staroj kuriji, Josipovići, Pogledići, hrvatski književnik i zet turopoljski August Šenoa.

U njihovo vrijeme dolazili su: znameniti hrvatski violinist Zlatko Baloković, naš poznati pjesnik i književnik Antun Gustav Matoš, književnica Marija Jurić-Zagorka, putopisac Matko Pejić, skladatelj i pisac Josip Andrić i druge znamenite osobe.

Svi su oni u svojim umjetničkim djelima ostavili na nagovor Frajlica akcent na Lomnicu. Sva ta kreativna inteligencija ostavila je trag na njihovo obrazovanje, jedino nije mogla utjecati je njihov duh prirode.

Nakon minulog rada i umirovljenja vračaju se za stalno u dane svojeg djetinstva u Lomnicu u carstvo prirode svoje kurije koja još stoji na uspomenu na daleku prošlost.

Živjele su u skladu sa prirodom, svakog dana u smiraj sunca povlačile su se u svoje odaje, da bi već sa prvim zrakama sunca ponovno ustale.

Svakog dana obrađivale su svoj povrtnjak, živjele su u kuriji sa mnogo životinja, živjele su iskonskim životom po zakonu prirode. Kada je Plemenita sučija podjelila hrastove u Kostanjevcu, svi su ih ovlaštenici porušili samo su one dale sačuvati svoj hrast, koji postoji još danas i pokazuje uspomenu na lomničke šume, pod nazivom Frajličin hrast.

Vjerovatno takovim načinom života doživjele su duboku starost, nikada nisu se odvajale jedna od druge.

Svi Lomničani oslovljavali su ih sa frajlice, nazivom za gospođice iz njihove mladosti, jer za udaju vjerovatno nisu nikada imale vremena.
Bedeniković Pavao sin Stjepana javlja se 12.rujna, 1542.g. u Lomnici
Belec Gjuro spominje se kao sučijski grabar1900, 1904, 1906-09
Benčec Mihalj u popisu crkvene desetine 1538.g.15.travanj nalazimo ga u Lomnici
Benčić Mikula 1503.g.zabilježen u trećem popisu crkvene desetine kao neplemić u Lomnici
Benedikt Stjepan 5.veljača 1560.g, prigodom obnove turopoljskog bratstva zastupao Donju Lomnicu, na kaptolu zagrebačkom
Benko Ana 1920. 25.rujan, dolazi za učiteljicu, ostaje do 22.ožujka 1921.g.
Berdek Ivan spominje 1632.g. se u popisu plemića Turopolja u Lomnici

Berislavka-oranica u lomničkom polju

Betlehemsko svjetlo-Molitvena zajednica osnovana je 13.12.2006. godine na dan Sv.Lucije pod nazivom "Betlehemsko svjetlo" , a okuplja župljane iz sva tri naselja Donja Lomnica, Gradići, Petrovina. Kroz zajednicu je dosad prošlo preko 60 članova, od toga je oko 30 prisutno na svakom su sretu. Moli se Gospina krunica, nagovor, meditacije, čitanje biblijskog teksta, razmatranje i litanije, a sve to prožeto je pjesmom. Kroz molitvene susrete izgrađujemo zajedništvo u miru i ljubavi sa Kristom. Susreti se održavaju svake srijede u 19h u dvorani crkve u Gradićima, te pozivamo ostale župljane da se priključe.

Bijela nedelja, najstarije proštenje u Lomnici a slavi se prvu nedelju po Uskrsu. Najstariji zapis o tom proštenju datira iz 1704.g.u kanonskoj vizitaciji a najstariji zapis o crkvi lomničkoj iz 1685.godine. Bijela nedelja je spomen kada je prvi puta blagoslivana crkva u selu.

Bistričani-naziv za hodočasnike koji odlaze u Mariju Bistricu
Blakšić Franjo iz Novog Čića 1923.g.radio kao zidarski majstor na čardaku u Školskoj ulici
Blaž sin Vida 1279.g.spominje se među prvim Lomničanima
Blažinčić Juraj (1920-1945) poginuo ratu kao ustaša, član Nove zore pjevao tenor I., 1940.zamjenik tajnika
Bodić Juraj (1884-23.4.1922.) učitelj, narodni prosvjetitelj, orguljaš, pokopan na Mirogoju: odjel 1, polje 63, razred II, grobno mjesto 256.

Ime Juraja Bodića posve je palo u zaborav u Lomnici, samo u nekoj povijesnoj knjizi ili sućijskom zapisniku može se naći redak da je bio dugogodišnji ravnajuči školski učitelj u Lomnici. Ali Juraj Bodić bio je mnogo više od seoskog ućitelja, još iste 1903.godine kada je došao u Lomnicu kao vrstan i savjestan prosvjetitelj naroda utemeljio je pučku čitaonicu, poslije velikogoričke najstariju u Turopolju.

Iako je u to vrijeme u Lomnici bio vrlo nizak postotak pismenih ljudi, za narodnoga prosvijetitelja kao Juraj Bodić bio je to izazov, te je njegov doprinos na širenju znanja i kulture nemjerljiv. Njegov predan rad i entuzijazama najviše je utjecao na kulturu i prosvjetu u povijesti Lomnice, začetnik je organizirane glazbe koju su uspješno nastavili Nikola Toth i Vojko Miklaušić. Mnoge udruge utemeljio je Juraj Bodić u Lomnici: 1913..Hrvatsku seljačku zadrugu, potom filijalu Prve Hrvatske štedionice 1919.g.Lovačko društvo i  1919.g.tamburaški zbor u kojem su svirali: Juraj Deverić-Dumić, Josip Arbanas-Gosponekov, Janko Lektorić-Špektorov,Lovro Lektorić, Mika Smolković-Puca i Stjepan Fabijanić tkalec iz Vrhovlja. U školskome vrtu osnovao je voćnjak, cjepilnjak i pčelinjak,, te educirao učenike i mještane.

Juraj Bodić bio je dugogodišnji orguljaš u našoj crkvi, još od davne 1907.godine nakon odlaska orguljaša Franje Mrkše, a tu službu vršio je sve do svojeg odlaska iz Lomnice 1920.godine.

Također su u vrijeme Božičnih blagdana kod njega boravili svečenici. Zasigurno njegov prosvjetiteljski rad izvukao je veliki dio tadašnjh Lomničana iz tmine neznanja i neprosvječenosti, jer u vrijeme njegovoga službovanja održavani su analfabetski tečajevi za odrasle u osnovnoj školi.

Također su održavani tečajevi kuhanja i šivanja za odrasle u pučkoj školi u vrijeme njegovog učiteljevanja.

Možemo biti ponosni što smo imali početkom 20.stolječa lječilište za dušu (knjžnicu i čitaonicu) u našem selu za običan puk, jer to tada knjžnice su imali viši staleži dok je narod živio u tmini neprosvječenosti.

U Lomnici se spominju samo knjižnice kanonika Franje 1461.godine i kurije Modić 1806.g.

Možda bi doprinos Juraja Bodića bio i veći da nije nakon povratka sa fronta 1917.godine obolio, pa je narušenog zdravlja premješten sa suprugom Vjerom 1920.g.u Veliku Goricu.

Nažalost tu nije bio njegov životni tijek dugačak jer je na svoj imendan 1923.godine preminuo.

Lomnični su se tog trenutka sjetili svojega dugogodišnjeg ućitelja i prosvjetitelja, otišli su mu na sprovog, kupili vijenac sa vrpcom i natpisom na kojoj je pisalo od Plemenite sučije i Pučke čitaonice, vijenac je kupljen u  trgovini Štern u Ilici 17. Malo je još živih ljudi koji bi se sječanjem mogli vratiti na tog za Lomnicu velikoga čovjeka,

iako dokumentacija postoji o njegovome radu.

Nadamo se da če se poslije ovoga napisa nešto mjenjati u našim mislima, jer ovaj čovjek je zavrijedio mnogo svojim dugogodišnjim radom u našem mjestu.

Da ne padne u zaborav prošlosti, možda bi tamburaški zbor u našem kulturno-umjetničkom društvu mogao ponijeti njegovo ime, jer njegov rad na kulturno-prosvjetnome polju je od neprocjenjive vrijednosti za Lomnicu.

Mnoga mjesta diće se što su imale u svojim sredinama takove ljude te su obilježila njihovo postojanje.

1908.spominje se prvi put kao orguljaš, potom do 1919

kao lovac spominje se prvi put 1919.

1903-20 učitelj i predsjednik Pučke čitaonice
1903.osnovao Pučku čitaonu,
1904. zasnovao cijepiljnjak, zasadio voćke kraj škole
1914.Seljačku zadrugu, Prvu hrvatsku štedionicu
1919.Lovačko i tamburaško društvo

Posljednji put u Lomnici spominje se 5.kolovoza 1920.g.kada sa suprugom odlazi u Veliku Goricu
1921. dao sagraditi pčelinjak sa 38 košnica u Pućkoj školi za edukaciju starijih i ućenika
Bodić Katica za učiteljicu dolazi 1907.g. ostaje do kraja školske godine, imenovana učiteljicom za ručni rad

Bolteki-članovi zadruge Arbanas kbr.3 i 31, zadrugari Boltek kbr.31.doselili su se u drugoj polovici 19.st.u Stepance, nekad se tu spominjao dvorac Juluje Stiegler, dok se od Bolteka prvi se pominje Pavel koji je imao nadimak Dvorski
Boroša Vladimir kao kapelan o Božiću boravio u Lomnici, 1907-17.g, 1910.g. kapelanu Boroši za sv.misu na bijelu nedelju 4 kr.
Boury Olga 1922.5.rujan, dolazi za učiteljicu
Brigljević Bara udova Janka, 5.ožujak 1809.g.iz Lomnice ostavila na altariju Majke Božje Goričke 140 forinti i 40 novčića što joj je dugovala kuća Arbanasova zvana Boltekova, osim toga ostavila je30 forinti što su joj dugovali Klafurićevi, polovicu kapeli sv.triju Kraljeva u Lomnici a polovicu kapeli sv.Barbare u V. Mlaci
Brigljević Joso, 1872.8.lipanj, bio na listi na prvim izborima u Lomnici za zastupnika u sabor ispred slobodnog kotara Turopoljskog
Brigljević Mijo 1940. g.spominje se kao sučijski odbornik
Briglević Reza r.Arbanas (1913-2005) članica Nove zore, 1928.g. bila u Pragu

Brvi, Izgrađena brv na potoku Lomnici kod Dumiča 1951.g. a još jedna je bila na utoku potoka Lipnice u Lomnicu pri Štefeku, ista ta brv spominje se 1868.g.pod imenom Vileićeva.

Bugnari-lomnička zadruga Klafurić kasnije Arbanas kbr.23, nastalo od imena bubnjar, jer je netko bio od njih bubnar u Turopoljskom banderiju. 

Posljednji član iz zadruge  Bugnari Klafurić Stjepan rođen je 1876.g. kasnije se tu priženio Luka Arbanas iz zadruge Arbanas-Bolteki kbr 31.
Bukovački Franjo (1635-1679) kapetan bana N.Zrinskog istakao se u borbi protiv Turaka, imao imanje u Lomnici, rođen u Lomnici sin Ladislava odvjetak stare hrvatske plemičke loze, kapetan Nikole i Petra Zrinjskog, sudionik u pobuni Zrinsko-Frankopanskoj protiv cara Leopolda I,  istakao se u borbama protiv Turaka, kasnije bio pregovorač sa turcima u Solunu i na Kreti.

Kada je Zrinski pripremeo na ustanak protiv Beča poziv su odbili Kaptol i Turopoljci dok je Bukovački podigao ustanak u Banskoj Krajini, 1670.godine biva napadnut od 7.000 krajišnika. Bukovački biva razbijen i pobježe u Bosnu, njegovu kuriju u Lomnici spališe, zapleniše u Kostanjevcu 360 jutara šume i 150 rali zemlje u Hrašću.

1671.godine biva pomilovan od cara koji odredi da mu se vrati imanje, Bukovački nije vjerovao u to nego ostane sa turcima u Bosni kao zapovjednik tvrđave Cernik kod Nove Gradiške.

Bukvina-šuma kraj Babnjaka(Jankovka)

Bukvino-lomnička sjenokoša

C abecedar

Carinščak -lomnički pašnjak u Kostanjevcu,  kupljeno 1900.g.od grofa Vernića

Celić-lomničko prezime po patronimu Celestin

Celić Franjo-Tancula (1914-1992) član Nove zore pjevao tenor I tamburaš i arhivar 1937.g.
Celić Juraj 1658.g.10.listopada, Leopold I. ugarski kralj podjeli mu plemstvo i njegovoj braći Nikoli i Mihovilu
Celić Lacko-Dinek, član DVD-a, na slici iz 1930.g.
Celić Mihovil 1658.g.10.listopada, Leopold I. ugarski kralj podjeli mu plemstvo i njegovoj braći Nikoli i Jurju
Celić Nikola zvani Valičević, dobio plemstvo 1658.god kralja Leopolda I.
Celić Štefan spominje se kao sučijski grabar 1901.g.

Celina-1.oranica u lomničkom polju 2.neobrađivana zemlja
Cenkić Juraj 1900.g.prvi kateheta u lomničkoj školi, upisano je u prvi razred 33,u drugi 20, u teći 32, u četvrti 9 djece, ukupno 94.

CESTARI-šumski, održavali su seoske puteve prema šumi i lomničkim vinogradima

1931 Josip Stepanić

1932 lugari

1933 Franjo Arbanas kbr 30

Coprnice ili vračare, po starom vjerovanju imale su nadnaravnu moč ili su pomagale kod bolesti. Stari Lomničani su odlazili kod njih. U starim spisima u vrijeme spaljivanja vještica, piše das u in eke Lomničanke spaljene.

Crkva sv.Triju Kraljeva, Dok je postojala župa sv.Petra u Petrovini, Donja Lomnica pripada je u župu petrovinsku, da bi zajedno bile 1668 godine pripojene u Veliku Goricu. Kada je sagrađena u Lomnici prva kapela, nije poznato, ali bila je svakako sagrađena u prvoj polovici XVII.vijeka.

U popisu zemalja što ih je 1674.zapisao Juraj Habdelić isusovačkoj rezidenciji u Varaždinu, nabraja se također zemlja kod Lomnice uz crkvene zemlje(izvornik u nadbiskupskom arhivu) Da je crkva sagrađena poslije Hasan-pašinih provala sigurno je, jer to potvrđuje narodna predaja koja se do danas sačuvala u narodu.

Tu predaju zapisao je Emilie Laszowsky pisac povijesti Turopolja i Lomnice, u vrijeme svog boravka u Lomnici 1.kolovoza 1909. Predaju mu je kazivao Miko pl.Stepanić(r.1839.g.) iz Jurekove zadruge, koji je bio crkveni zvonar u to vrijeme. Predaja govori kako je Turčin zauzeo čitavo Turopolje i onda ležal oko Mlake. Ondje su rasla četiri bresta, na njima su bile karike, o koje su turski časnici svoje konje privezivali. Narod je bježao u brdine prema selu Dubrancu, te se krio po šumama. Nakon duljeg vremena su se ipak Turopoljci ojunačili, pa se dogovorili, da če složnim silama udariti na Turke.

Došuljali su se u tamnoj noći do turskog tabora i onda je zapalio svaki šopicu(snopić slame) što su je sobom ponjeli.

Turci iznenađeni u snu, preplašili su se, a kada je uza to počela krvava godina(kiša) padati, pobjegoše kao bez glave.

Naši su ih tjerali prema Sisku, gdje je neki Lacković podrezao stupove na tamošnjem mostu, te su se svi Turci potopili.

Kao uspomenu na onu krvavu godinu nose Turopoljke još i danas crvene rubače .

Kad su se žitelji Lomnice spremali na Turke, učinili su zavjet, govoreći: ako Bog da, da pobjedimo, bumu zezidali svete Tri Krale. Taj su zavjet poslije pobjede ispunili i sagradili lomničku kapelu. O lomničkoj kapeli govore i zapisnici turopoljskih kongregacija od godina 1665-1667. Godine 1665.doznačena su joj dva hrastova stabla, a godine 1666.suhu stablo za ogradu dok su 1667.doznačena dva stabla za njezin popravak(arhiv Plemenite općine Turopoljske).

Potanje se opisuje kako je kapela bila sagrađena od hrastovih drva, žrtvenik je bio sa slikom svetih triju kralja, veče od kapele bilo je drveno predvorje u kojem je bio također jedan žrtvenik. Nad predvorjem je bio drveni zvonik s jednim zvonom. Kapela je kod žitelja posjedovala raznog žita, od kojeg su morali dati za svaki vagan jedan kvartal u ime kamata, zatim soli i nešto novaca(zapisnik kanoničke vizite iz godine 1678.) Crkveni krov bio je još dobar godine 1685.a oko kapele bila je drvena ograda.

Crkva je imala sve za služenje svete mise, među ostalim srebrni, pozlačeni kalež, dva misala i tri misna odijela, župnik je bio Mijo pl.Puceković 1678-1708., rodom iz sela Kuće, gdje je rođen 1645.g. Oko 1692.godine crkva je temeljito obnovljena, postavljen novi strop. Isto je postavljen novi žrtvenik, ukrašen raznim rezbarijama, ali nije bio još obojen, pokraj slike sveta tri Kralja bili su na tom žrtveniku kipovi sv.Luke i sv.Bartolomeja koji je kasnije u crkvi dobio posebni žrtvenik. Već u to vrijeme bila su veća proštenja u Lomnici a svečenicima se davao objed. Godine 1699.crkva dobiva nov zvonik, a predvorje se popravilo, crkva je več u to doba posjedovala drvenu klijet u kojoj su se nalazila dva ormara za žito. Oko crkve još od starine nalazilo se grobljem na kojem su se sahranjivali žitelji Lomnice.

Kad su 1862.gradili nov zvonik i popravljali crkvu, na istočnoj strani iskopali su jamu za vapno.

Već spomenuti Miko pl.Stepanić-Jurekov pripovjedao je Emiliu Laszowskom da su ondje pronašli mnogo ljudskih kostiju.

Kosti su bile navodno vrlo velike, a lubanje čovječje bile su kao ,,vedrena voža” (50 litara)

Više puta žitelji su bez znanja župnikova ukapali na groblju djecu, a Arhiđakon Adam Antun Čegetek strogo je zabranio i zaprijetio da će biti crkva pod interdiktom, ako se to još koji put dogodi.

U kanoničkoj viziti iz 1704. piše da je kapela sv.tri Kralja bila dosta prostrana, tako da je u njoj bilo mjesta i za kišovitog i zimskog vremena. U novije vrijeme prigradili su kapeli sakristiju od hrastovih greda.

Svete mise služile su se ovdje na Bogojavljenje, bijelu nedelju, Bartolovo i Lukinje.

Crkveni starješine birale su se obično na Blaževo.

1711.19.svibnja, Ivan pl.Čedneković ostavio je župnoj crkvi zemlju zvanu Šipkovčica od 30 sloga, a kapeli svetih Triju Kralja zemlju pri Poljaku od 6 sloga.

1724. 16.svibnja oporuku je pravio Mihalj Ferklić, koji je ostavio 100 talira da se služe svete mise za njega, za njegove roditelje i za one duše kojih se nebi imao tko spomenuti. Za tu svotu odslužena je 361 misa, još je ostavio goričke cirkve plaču jednog leta vu peneze, a kapeli na Lomnici polovinu te plače. Kanoničku vizitaciju 21.veljače 1726.obavljao je kanonik arhiđakon Matej Mužinić, pred njega nisu došli starješine lomničke kapele kako su po običaju morali.

Stoga je kanonik arhiđakon odredio da ima njihova kapela ostati zatvorena.

1741.godine, u vrijeme župnikovanja Petra Petrinića 1723-57. Potanko staru drvenu kapelu opisao je arhiđakon Stanko Pepelko  u viziti. Krov je bio dobar, a na zvoniku stajala je kupola, dok je kapela bila okrenuta prema istoku i nije bila baš velika, budući da je imala jedini prozor prema jugu.

Iz kapele došlo se u dosta prostrano predvorje, koje je bilo jednako kao i kapela, strop je bio urešen sa slikama na daskama. Na velikom žrtveniku bio je kip kako dolaze k Isusu sveta tri Kralja, a sa strane bili su kipovi sv.Bartolomeja i sv.Marka U predvorju nalazio se još jedan žrtvenik sv.Bartolomeja sa slikom svečevom i kipovima sv.Ladislava i sv.Mihaela, dok je u drugom predjelu bila slika sv.Ane između kipova sv.Katarine i sv.Elizabete.

Treći žrtvenik nalazio se također u predvorju, podignut u čast sv.Trojstvu.

Groblje oko crkve bilo je dobro ograđeno.

1747.rodio se u Lomnici svečenik dr.Stjepan Šoštarec, umro je 1825.g.a župnikovao je u Gorici 1757-1764.g..

1766. 19.ožujka, oporuku je pravila Barbara udova Stepanić r.Ferklić iz Lomnice, lomničkoj crkvi ostavila je 50 forinti, odranskoj isto 50 forinti dubranečkoj 14, na svete mise.

Godine 1749.kapela je nešto proširena i na novo pokrita, dok je 1758.na novo oslikana.

1768. Kanonsku vizitaciju obavio je u župi velikogoričkoj arhiđakon katedralni Josip Mikinović, selo Lomnica brojila je u to vrijeme 56 kuća.

Kapela je bila u dobrom stanju i čista; jedino krov je bio na jednoj strani slab, i ograda oko crkve potrgana.

Arhiđakon je zapovijedio žiteljima neka do Duhova sve poprave, inače se neče više moći u kapeli služiti sveta misa.

Župnik se tužio da nekoji, osobito siromašniji žitelji, na tamošnjem groblju ukapaju svoje mrtvace bez njegova znanja.

Arhiđakon je zaprijetio, da toga više ne čine, jer če inače svima zabraniti ukop na groblju.

Župnik Josip Pogledić tužio se na neke svečenike, možda domače sinove, koji su na nedjelje

i blagdane u kapeli služili svetu misu, te time odvračali žitelje od župne crkve.

Arhiđakon je naredio crkvenim starješinama, da ne smiju nikome na te dane kapelu otvoriti, več mora biti ključ kod župnika.

Zamjerio je arhiđakon Lomničanima i to, što su kapeličine crkvene starješine Jurja pl. Klafurića i Miju pl.Stepanića koji su vrlo marljivo utjerivali kapeličine dugove, bez ikakvog razloga i bez znanja župnikova i viših oblasti skinuli 1768.godine i druge postavili.

Arhiđakon je stare crkvene starješine na novo potvrduo i odredio župniku, da mu odmah javi, ako bi žitelji u službi smetali, da može to prijaviti duhovnoj oblasti.

Stara drvena kapela  sv triju Kralja postala je s vremenom trošna, pa se počelo razmišljati o gradnji nove zidane kapele.

Kod gradnje nove crkve žiteljima je znatno pomogla Plemenita općina turopoljska.

Na sjednici 4.srpnja 1777.godine doznačila je općina za gradnju crkve 80 greda, a na sjednici od 16.kolovoza iste godine, potrebito drvo za pečenje opeke.

Nova zavjetna crkva sv. triju Kralja(sječanje na post turska vremena) sagrađena je 1778.godine, bila je vrlo lijepa kako kaže zapisnik kanoničke vizite iz godine 1779.

Dugačka je bila 9 1/2 a široka 4 5/12 hvati, nadsvođena, taracana kamenom i imala na evanđeoskoj strani malu sakristiju.

U to vrijeme gorički župnik 1757-1779.,        bio je domači sin iz Lomnice.Stjepan Dijanežević

rođen 1730.g.

U crkvi je bio u početku več preko sto godina stari žrtvenik, koji su kasnije zanjenili novim.

Godine 1782 Lomnica je imala 45 kuće i 3 kurije(Adama Arbanas, Benka Arbanas prije Kraljić i Petra Modića prije Stepanić)

Godine 1782.u Božično vrijeme boravio je franjevac otac Modesto Salern, ponovio je to još 1783.i 1784.godine, dali je to bio prvi franjevac u Lomnici zasada ostaje nepoznanica.

Do dana današnjeg dolazak franjevaca sa Kaptola zagrebačkog bio je čest, razlog je bio duhovna i vjerska potreba Lomničana, a župa velikogorička nije imala u to vrijeme kapelana.

Godine 1790. i 1791.boravio je ponovno franjevac u Lomnici o Božiču ali nije poznato njegovo ime(župski zapis)

Iz prvog opisa kuća u Turopolju iz 1796.godine, razbire se da je krov na crkvenom žrtveniku trošan, zato je Plemenita općina turopoljska doznačila crkvi 350 forinti.

Tom svotom u vrijeme župnika Hegedića sagrađen je na zvoniku nov krov u obliku kupole.

Crkva je u to vrijeme još imala trošnu žitnicu i staru komoricu(popis kuća u Turopolju, Državni arhiv Hrvatske).

1799.godine  Lomnica broji 53 kuće, 605 žitelja, a živjelo je 128 vjenčanih parova, te iste godine pričesnici su pili još krv Isusovu iz kaleža.

Kad su se početkom XVIII.vijeka ustrajale u biskupiji nove župe, komisija je predložila, da se u Lomnici utemelji lokalna kapelanija, no to toga nije došlo.

U kapeli sv.tri Kralja bila su na godinu četiri proštenja, na koja su dolazili također svećenici iz susjednih župa.

Proštenja su se održavala na Bogojavljenje, na bijelu nedelju, na drugi dan Duhova, i nedelju poslije Bartolova.

Na Bartolovu okupljalo se najviše naroda, dok je od Badnjaka do Bogojavljenja svećenik neprestano boravio, služeći svetu misi i ispovijedajući vjernike.

Plemenita sudčija imala je potpunu ingerenciju nad crkvom, osim što je bila njezin donator, na Sučijskim spraviščima osim njenih dužnosnika, birali su se i crkveni dužnosnici: zvonari i šikutori.

Zvonari su dobivali plaču za svoj posao, dok šikutori su bili volonteri jedino ih je sučija sa njihovim obiteljima oslobađala davanje radne snage u Sučijske svrhe.

Žitelji sela davali su svećeniku u to vrijeme stan, hranu i novčanu nagradu.

Ponovno je bio franjevac u Lomnici u periodu 1804-1808.

Godine 1804.2.listopada, i 1824.15.srpnja Sv.potvrdu u Gorici je djelio znameniti zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac vjerovati je da su i Lomničani primili potvrdu.

1805.postavljeno je malo zvono u crkvi, Zvono važe 276 starih funti. zvono ima natpis:

                        ZAGRABIAE + 1805.

1806.u svojoj oporuci Ana Terbić r.Brigljević iz Lomnice u svojo oporuci od 11.svibnja, zapisala je iz svog babinstva kapeli sv.Tri Kraljeva 150 forinti, a za altariju goričke župne crkve 100 forinti., izbaštinila je svojeg muža Mateka Terbića radi toga kaj ju je mrsko isprebijal.

1809.5.ožujka, Bara udova Janka Brigljevića iz Lomnice, ostavila je na altariju Majke Božje Goričke 140 forinti i 40 novčila što jo je dugovala kuća Atrbanasova zvana Bolteki, osim toga ostavila je 30 forinti što su joj dugovali Klafurićevi polovicu kapeli sv.Triju Kraljeca a polovicu kapeli sv.Barbare u Velikoj Mlaki

U crkvi su bila tri žrtvenika, veliki sv.tri Kralja i pokrajni sv.Bartola i sv.Trojstva, slike na žrtvenicima bile su naslikane 1846.godine.

U to vrijeme žitelji su na svoj trošak pokrili kupolu na zvoniku sa bakrom.

Godine 1848.Lomnica je brojila 645 duša, u vrijeme župnika Jakova Kosa 1845-1868., inaće rođen je u Dubrancu 1805.godine.

Godine 1851.izjaviše žitelji Lomnice pred arhiđakonom Ignacijem Ročićem, da će crkvu, ako nebi bio njezin imutak dostatan, na svoj trošak popravljati.

1856.godine Lomnica broji 698 duša, a 1858.pojavljuju se kućni brojevi, dok 1859.selo broji 692 duše.

1862. godine porušio se crkveni zvonik, vjerovatno su mu bili temelji preslabi, te je znatno oštetio dio crkve, pri tom puklo je veče crkveno zvono.

Velik dio crkve sa zvonikom morao se ponovno izgaditi.

U to vrijeme bilo je građeno jedino križno drvo u Lomnici, nalazilo sa na uglu današnje Školske i Stepanske ulice, prekoputa današnje Gospe Lurdske, ako je prije postojalo križno drvo u Lomnici onda je vjerovatno stajalu na tom mjestu, jer u Turopolju su se križna drva uvijek gradila na istome mjestu.

Križna drva pojavlju ju se u ovim krajevima u 17. i 18.stolječu, položaj raspela pomno se odabirao kako bi ranjeni Isus za utjehu imao lijep pogled i miomirisno okružje.

Prolazeči kraj raspela u polja, vinograde ili šume, svaki bi Lomničan zastao, muškarci bi skinuli škrlak i poklonili se, dok bi se ženske prekrižile, u stvari bio je to razgovor s Bogom.

1868.g. o Božiču u Lomnici je boravio pater gvardijan, na kvarteru je bio kod Brigljevića

1869.Na Belu nedelu mešu je došel služit fratar iz Zagreba, sudec Štefan pl.Šoštarec platil je

železnicu 1 forint i 34 novčića,.

Gorički kapelan u periodu 1865-74.bio je Janko Puškarić, inače poznat je po liku Mladog gospodina iz istoimene pripovjetke Augusta Šenoe u kojoj se opisuje lomnička kobila Lisa. Nigdje u spisima nema spomena da je u to vrijeme boravio Janko Puškarić u Lomnici, vjerovatno zbog svoje starosne dobi, rođen je 1801.a umro u Gorici 1874.

1872.sudec je platil plebanušu igžamenski list 1 forint( u to vrijeme župnik je bio Josip

Kolarić 1868-95. inače rodom iz Koprivnice, pokopan je na Velikogoričkom groblju 1901.ime mu nije upisano na župni spomenik) a kvartir za gospona patra pri gospoji Modić 12 forint.

1873.godine, sudec Janko pl.Trumbetaš platil je za dve meše župniku 3 forinta, dok je za

koštu i kvartir za gospona patra platil 12 forint a za meše 6 forint.

1874.Isti sudec je platil za božični kvarter patru 12 forint, a za meše  12 forint, gosponu

plebanušu za exzamen 5,40 forint, a v kasu sveteh tri Kralev 80 forint

1875.Leta sudec Janko pl.Trumbetaš platil je gospe Modićke za opskrbu gospona redovnika

12 forint, šikutori su bili Štefan pl.Šoštarec i Peter pl.Klafurić

U Turopolju se utvrđuje 675 dvornih mjesta a u Lomnici 50, te sučija dobiva 50 juševa.

1876.Gospon pater je bil opet kod gospe Modićke a sudec Janko pl.Trumbetaš je platil 12

forint.(župa nije imala kapelana)

1877.godine sudec Janko pl.Stepanić platil je kvartir za fratra 12 forint.(župa nije imala

kapelana u to vrijeme) a za examen sudec je platil 6,21 forint.

1883.g. sudec Matek pl.Žordić platil gospođe Modić za kvarter fratra 12 forint.

1885 boravil je za Božić gospon mladi(kapelan po župnoj statistici bio je Mirko Ptiček 1881-85.) sudec je platil kvartir gospođe Modić 12 forint a popevaču 2 forinte.

Žitelji Lomnice dali su lijevati novo zvono, sudec je platil prevoz iz Zagreba 4,75

forint, Zvonoljevac je uzeo staro zvono pod račun od 168 forinti i 50 novčića, a pored

toga morala je crkva platiti još 168 forinti i 20 novčića.

To zvono nosi natpis:         SV.IVAN KRS. M.Z. SV.FLORIJAN M.Z.N.

                        Br.71 SALIO MATE MAYER v ZAGREBU. 1885.

1886.Sudec Matek pl.Šoštarec platil je o Božiču za kvartir redovniku 12 forinti, za meše 13

forintov(te godine župa nije imala kapelana) a popevaču 2 forinta.

1887.godine, Matek pl.Šoštarec platio kvartir gospe Modićke za Gospona mladog 12 forinti,

za meše 11 forinti za Božić, a za Bartolovo platil je kuharicu 1 forint.

Na starim crkvenim orguljama pisala je godina 1882.proizvodnja firme M.F.Hefferer, dali su baš te godine i postavljene nemože se pouzdano reći, jer se orguljaš ne spominje nego samo popevač.

1889.mladi gospon(po župnom uvidu kapelonovao je u Gorici Stanko Hitrec 1889-94.) je o

Božiču bio kod  gospođe Modićke na kvartiru a za občinske svete meše plačeno mu je

6,66 forint a popevač Mrkša dobil je 2 forinta od sudca Stjepana pl.Stepanića.

1890. 23.prosinac, u matkovoj zadruzi rođen je svećenik i dugogodišnji velikogorički župnik

Mijo Stepanić

1891.zatvoreno je staro groblje za pokop koje se nalazilou Gorici kraj crkve sv Lovre,

otvoreno je novo sadašnje groblje.

1897.godine, Novi zapis o boravku svečenika o Božiču nalazimo gospon mladi(kapelanovao

je u to vrijeme Franjo Mihoković 1896-1900.)  boravio je kod gospođe Škalinke,

plačeno joj je za kvartir i opskrbu 18,60 forintov, a za meše je sudec platil 18

forontov, dok je popevač Mrkša dobil 2 forinta

1898.g.Gospon kapelan(vjerovatno Mihoković) boravio je o Božiču kod Jurja Stepanića

plačenomu je 33,20 forinti, a kapelanu 20 forinti za božične meše, popevač i orguljaš

 je još uvjek dobivao 2 forinta.

1899.mladome gosponu platil(vjerovatno Mihokoviću) je sudec Štefan pl.Šoštarec 18 forinti

za odslužene svete meše, a popevaču orguljašu franji Mrkši 2 forinta

1900.godine Lomnica je brojila 1114 duša i 60 kućnih brojeva, u vrijeme Božičnih blagdana

boravio je kapelan Augustin Juretić(kapelonovao je u župi Gorica 1900-1904.), a

sudec Stjepan pl.Šoštarec platil mu je 36 kruna.

1901.Godine Plemenita sučija u vrijeme sudca Stjepana pl.Šoštarca kupila je imanje od grofa

Geze Vernića u Meštrici, tu se nalazilo malo zvono zvano cinkuš, koje je dozivalo

družinu k jelu. Nakon kupnje imanja Plemenita sučija premjestila je cinkuš u lomničku crkvu, tako da su u to vrijeme bila tri zvona u crkvi.

Crkva sv.triju Kralja kakva je bila početkom XX.stolječa, služila je na čast i ponos Lomničanima. Bila je prostrana, tako da je mogla u to vrijeme služiti i kao župna crkva, građevni slog je skladan, a izvana i iznutra u lijepom je redu.

Crkva je ukrašena sa tri žrtvenika koji su izrađeni u Zagrebu, veliki oltar sa slikom sv.tri Kralja sa strane se nalaze još sv.Valentin i sv.Florijan.

Na strani evanđelja nalazi se žrtvenik sv.Bartola, a sa strane epistole žrtvenik

sv.Trojstva.

Iste 1901.g. graditelj Mikula Hribar vršio je gradnju oko križa kako je već spomenuto

nalazio se na raskršču današnje Školske i Stepanske ulice, a sudec mu je platil 38,95

forinti za posel.

Te iste godine prvi puta se spominje crkveni orguljaš, plačeno mu je 2 forinta za

orguljanje o Božičnim blagdanima, košta za gospona mladog stajala je 12 forinti, a za meše je dobil mladi 12 forinti.(u to vrijeme kapelan je bio Augustin Juretić 1901-1904.)

1902.Na svete Tri Krale sučija je davala obed za svečenike, pa je sudec platil 4 forinta.

Još je sudec plati na dan Igžamena 4,50 kruna, na dan Občinske ispovedi 3,47 krune a

za obed na Belu nedelu 3,46 kruna.

1903. Za Božične blagdane sudec je platil koštu i kvarter mladome 50 kruna a za trud svetih

misa 24 forinta.

1904.Za svete tri Krale i kuharicu godine potrošil je sudec 22,32 kruna.

5.travnja na dan občinske ispovjedi potrošeno je 16 kruna, a za župnika kad je došel

na sjednicu u ime gradnje velikog oltara potrošeno je 9,70 kruna.(župnik je u to doba

bio Franjo Peterca 1896-1920.inače rodom je bio Slovenac, rođen je 1841.u

Dravljanima u Kranjskoj

28.travnja na dan sv.Florijana potrošeno je 12,88 kruna a za trud mladom za svete

meše 3 krune.

Na dan procesije i križevski dani u Lomnici sa svečenicima i učiteljima potrošeno je

8 kruna, a za Trojake za svečenike i kuharicu 26 kruna.

25.lipnja, na dan ispovijesti školske mledeži sudec je potrošil 5 kruna, a 30.listopada

na Dan zahvaleza svetu misu gosponu župniku 15,20 kruna.

28.studenog, sudec je potrošil na dan ispovijesti školske mladeži 2,20 kruna, dok je

orguljašu Mrkši plaćeno 4 krune.

Mladome za božične meše 30 kruna, a Vinku Arbanas za kvarter i koštu

1905.Na svete tri Krale stvari za obed redovnikom 24,16. i za kuharicu sudec je platil 2 krune.

4.svibnja, u vrijeme krščanskog nauka u korizmi potrošeno je za 6 ponedeljkov 5

kruna, a mladome je plačeno 10,18 kruna.

Trojački trošek za svečenike i druge pomočnike 17,42 krune a za kuharičin trud 2

Krune.

Za Bartolovsko proštenje potrošilo se kod krčmara Najmana 8,96 kr.

Gjure Ivčecu cimermanu plačeno je za popravak oltara sv. Trojstva 20 kruna, a zidaru

za bjeljenje crkve 12 kruna.

Svi sadašnji crkveni oltari pravljeni su 1905 u Zagrebu, pa si je sudec naplatil 3

krune dnevnicu kad su ih vozili u Lomnicu.

Svete mise u vrijeme Božiča 1905.služio je kapelan gorički Vladimir Boroša, sudec

Plemenite sudčije Ivan pl.Klafurič platil mu je 32 krune, a za kvarter i koštu plačeno

je 72 krune

1906.6.siječnja, na svete tri Kralje sudec je platil strošek 22 krune, dok je 17.ožujka na dan

občinskog igžamena potrošeno 26 kruna.

27.travnja, sudec je na veliki oltar daroval pokrivalo, a na Belu nedelu i Valentinovo

za održanu ispovijed potrošeno 38 kruna.

Na sveto Trojstvo blagoslivljan je oltar, potrošak sudca 21 kruna.

Mladome meše o Božiču sudec je platil1906.g. 32 krune , a učitelju za koštu i kvarter

mladoga 77,44 krune.

1907. 21.siječnja Sudec je dal za šajbu na kipu križnoga dreva 80 novčića,  

9.ožujka, plačeno je za farbu križnog dreva 4,30 kruna

Na Belu nedelu na proštenju potrošil je sudec sa šikutorima, zvonarom i župnikom

14,40 kr.

7.svibnja, za popravak križnog dreva sudec je platil Pavlu Stepanić i Stjepanu

Klenoviću 5 kr

25.svibnja, za farbu i firmajs za križno drevo 9,90 kruna.

26.svibnja za trojačko proštenje sudec je potrošil 26,50 kruna, a župniku je platil 4 kr.

29.kolovoza plačeno je Gjuri Ivčecu za farbanje križnog drva ili kipa u selu 10 kr, a u

ime tišljarskih poslova na križnom drevu 30 kr.

29.listopada plačeno krčmaru Najmanu za stroške na Dan zahvalnosti .

Za Božične blagdane sudec je platil Mladome gosponu Boroši za 14 sv.misa 28 kr.

Učitelju Juraju Bodiću u ime opskrbe gospona kapelana i orguljanje o božiču 72 kr.

1908.7.sječnja, na sv.tri Kralja za objed je potrošeno 9 kruna.

16.ožujka, na igžamen sudec je potrošil 32 krune.

23.lipnja, krčmaru Najmanu u ime potroška gospona župnika, nedelju Sv.Trojstva

sudec potrošil 8,16 kr.

U Božično vrijeme kapelanu Boroše za trud sv.misa plačeno je 28 kr., Gjure

Abramoviću za kvarter i koštu Mladome 56 kruna.

1909.7.siječnja, na sv.tri Kralja, sudec je platil obed za svečenike, šikutore i zvonara 16 kr. a

za kuharicu 2 kr.

19.srpnja, sudec je platil Nikole Hribaru za izgradnju križnog drva kipa 77 kruna.

8.rujna, za vrijeme igžamena sudec potrošil 18,98 kr.

9.prosinac, sudec platil Juraju Bodiću 2 krune za sviranje na zahvalnu nedelju, a

Gjure Abramoviću za opskrbu 10 kr.

Za Božično vrijeme sudec platil kapelanu Boroši 33 krune, a za opskrbu kapelana

Gjuri Abramoviću 56 kruna, Juraju Bodiću za sviranje orgulja 20 kr.

Crkveni zvonar bio je Miko pl.Stepanić(Jurekov)

Te godine Lomnica je brojila 1.111 katoličku dušu.

1910.Siječanj, kapelan Boroša posvetio novu školsku zgradu

Na Bijelu nedelju za sv.misu  kapelanu Boroši 4 kr.

10.svibanj, trošak kod Najmana za Trojstvo i dug od sv.tri Kralja sudec platil 29,30

kr.

U vrijeme Božiča za svete mise sudec potrošil 30 kr.za opskrbu kapelana 56 kr.,

učitelju Bodiću za orguljanje 16 kr.

U Lomnici su te godine živjele ove obitelji: Arbanas, Abramović, Brigljević, Celić,

Češković, Deverić, Dijanežević, Horvatinčić, Hrenković, Ivčec, Jakunić, Janečić,

Jančić, Klafurić, Kolarić, Krznarić, Lektorić, Pejak, Smolković, Stepanić, Šoštarec,

Žordić

Rođen svećenik Mijo Jančić u zadruzi Babriga, službovao je u Dubrancu, Krapinskim

Toplicama i Velikom Trojstvu. Zbog nacionalnih interesa i zbog svojih političkih

shvačanja nakon II.svjetskog rata biva osuđen na 8 godina zatvora u Kerestincu, odrobijao je 5 godina, nakon čega biva pušten.

Poginuo je tragično u automobilskoj nesreći 1988.g.

1911, 7.siječnja,.za vino koje se popilo na sv.tri kralja sudec platil 14 kr.

6.ožujak na dan Igžamena, potrošil 33,80 kr.

11.lipnja, kad su vatrogasci išli na počast presvjetlog nadbiskupa, sudec potrošil

15,30 kr.

U Božično vrijeme za služenje sv.misa platil kapelanu Boroši 30 kruna, učitelju

Juraju Bodiću za opskrbu kapelana i orguljanje 56 kr.

1912.6.lipnja, sudec platil na dan Tjelova vatrogascima 14,70 kr, inače oni su odlazili svake

godine na tjelovsku procesiju u Veliku Goricu.

Za služenje sv.misa i blagoslov o Božiču, sudac platil kapelanu Boroše 29 kr.a

učitelju Juraju Bodiću za opskrbu kapelana i sviranje orgulja 72 krune.

1913.16.veljače, sudec platil za Igžamen 2,90 kr.

25.veljače, za strošek sv. ispovjedi 6 kr.

2.prosinca na spravišču sudec Plemenite sučije predlaže da se svete mise služe od 24.prosinca do sv tri Kralja, mise če biti cijelo vrijeme sučijske, ovlaštenici jednoglasno prihvačaju sučev prijedlog. U božično vrijeme sudac Matek pl.Klafurić platil je svete meše kapelanu Vladimiru Boroše 26 kr., a učitelju Juraju Bodiću za stan i opskrbukapelana 56 kr. a za svranje orgulja 28 kr.

1914. 8.ožujak, za Igžamen Sučija potrošila 11 kruna i 40 filira

Za svete mise o Božiču, sudac Plemenite sučije Mato pl.Klafurić platil kapelanu

Vladimiru Boroši 22 kr., a za orguljanje učitelju Božidaru Denku 24 kr., za opskrbu

kapelana Vjeri Bodić 56 kruna.

1915.25.listopada, na dan zahvalnosti(sv.misa je bila obavezna) potrošeno 21 kruna.

Za vrijeme božičnih blagdana boravio je franjevac Leopold Horvat, za svete mise

plačeno mu je 28 kr.a Juraju Bodiću za stan i opskrbu patera i orguljanje 144 krune.

1916.g U vrijeme božičnih blagdana.boravio je kapelan Vladimir Boroša, sudac Ignac

pl.Stepanić mu je platil za svete mise 60 kr.a učitelju Juraju Bodiću za sviranje

orgulja, stan i opskrbu 188 kruna.

1917.6.svibnja vatrogasci su dobili na Tjelovski trošak 47 kruna od sudca.

Za božične meše sudec Nacek pl.Stepanić platil kapelanu Vladimiru Boroše 85 kr.,

učitelju Juraju Bodiću za orguljanje, stan i opskrbu kapelana 376 kruna.

Šiktori: Vid pl.Lektorić i Josip pl.Arbanas-Gosponekov

1918.20.siječanj šikutori Vid pl.Lektorić i Josip pl.Arbanas-Gosponekov zahvaljuju se na

šikutorskoj časti, Sučija izabire Stjepana pl.Šoštarca kbr.33 i Miju pl.Lektorić kbr.71,

jednoglasno.

1919.7.prosinca Plemenita sučija donosi odluku da se služe svete mise u Lomnici od

24.prosinca do 7.siječnja iduće godine, a da na Božić, Štefanje, nedeljna i sv Tri

Kralja budu pjevane mise.

U božično vrijeme boravio je franjevac otac Klarus Horvat, za 14 sv.misa dobio je

140 kruna, Juraj Bodić za sviranje orgulja 105 kr. a za opskrbu i stan patera 420 kr.

od sudca Martina pl.Šoštarca

Crkveni zvonar bio je Vjekoslav pl.Stepanić uz godišnju plaču 600 kruna.

1920.18.siječanj na spravišču plemenite sučije za zvonara izabran Vjekoslav pl.Stepanić uz

godišnju plaču 1200.kruna.

16.travanj, potrošek za Igžamen, Uskrsni ponedeljak i bijelu nedelju iznosio je kod         trgovca Škale 7.20 kruna

14.veljače 1920. za župnika dolazi(nakon umirovljenja Peterca) Mijo pl.Stepanić,

rođen je 1890.u zadruzi Stepanić-Matki, prva kuća zapadno od sadašnje župne crkve.

Iste godine nabavio je u lomničkoj crkvi nova zvona, a od 1925 .g.uveo proštenje

Gospe Lurdske u Lomnici.

5.kolovoza, dogogodišnji orguljaš u crkvi i školski učitelj Juraj Bodić biva premješten

u Veliku Goricu.

Ivan Arbanas(Debec) i supruga Kata poklanjanju crkvi 2000 kruna.

1921.13.veljače za šikutore izabrani na spravišču: Jakov pl.Dijanežević kbr.38 i Stjepan pl.

Deverić kbr.47

14.kolovoza isti šikutori podnose crkvene račune, primitak 10.021 kruna, izdatak

10.056 kr.manjak 35 kruna.

11.prosinca, sudac Juraj pl.Deverić-Dumić predlaže da po običaju budu svete mise od

Badnjaka do tri Kralja, Skupština prihvača predlog da ostane po starom običaju.

U Božično vrijeme sudac Juraj pl.Deverić-Dumić platio je Nikoli Tothu za orguljanje

320 kr. a za koštu kapelana 1.400 kr. ukupno 1.720 kr., učiteljici Nadi Krištof za stan

svečenika plačeno je za 15 dana 300 kruna.

Crkveni zvonar bio je Vjekoslav pl.Stepanić

1922.5.siječnja, Sučija izabire za zvonara Ivana pl.Stepanić kbr.58 uz godišnju plaču 4000 kr.

6.siječanj, za potrošenu hranu i vino sa svečenicima i šekutorima na proštenju sv Tri Kralja sudac Juraj pl.Deverić potrošio 971 krunu.

3.ožujaka, sudec platil za Valentinovi i Igžamen 622 krune.

23.ožujak, umro je u Velikoj Gorici Juraj Bodić dugogodišnji orguljaš, pučki učitelj i

prosvjetitelj u Lomnici.

30.travanj, Bijela nedelja, sudec potrošil na hranu i vino 1.348 kruna.

11.lipanj, sv.Trojstvo, sudac Gjuro pl.Deverić potrošil na hranu i vino na proštenju

1.491 kr.

dok je Nikola Toth za sviranje podnevne i večernje mise dobio nagradu 40 kruna.

21.kolovoz, Nikola Toth popravljao crkvene orgulje, naplatio 200 kruna od Plemenite

sučije

29.studeni, crkveni šikutori: Stjepan Deverić i Jakov Dijanežević polažu crkvene

račune, primitak 7.367 kr., izdatak 2.881 kr. ostaje u blagajni 4.486 kr. Sučija ih

pohvaljuje i oslobađa sučijskog težačkog rada.

8.prosinac, sudac predlaže da sve mise za vrijeme Božiča budu sučijske, skupština

jednoglasno prihvača, potom sudac predlaže da se sagradi križno drvo uz plot

Arbanas-Jurkečeve zadruge kbr.30, jednoglasno se prihvača, oni koji imaju blago dat

če prevoz, koji nemaju dat če težake.

29.prosinac, Sučija platila Ivanu Stepaniću zvonarsku službu od svibnja do studenog,

4.000 kr

U vrijeme božičnih praznika boravio je kapelan Mirko pl.Hranilović(inače kapelan je

bio u velikoj Gorici 1920-1.X.1924.) za 7 pjevanih misa dovio je 700 kr. a za 6 tihih

misa 480 kruna, kapelan je boravio kod Marije Bedeković a sudac joj je platio 1.000

kruna, dok je orguljašica Bosiljka Toth dobila 800 kruna.

1923.25.ožujka, Sučija objavljuje sučijske primitke i izdatke, Za novo križno drvo Plemenita

sučija izdvojila je 40.000 dinara (p.s.do 1922.g valuta je bila u Hrvatskoj kruna)

2.prosinac, zvonarsku plaču od 1.250 dinara prima Ivan pl.Stepanić(Zvonarov).

12.prosinac, odlučeno je na Spravišču da če u vrijme Božičnih blagdana svečenik biti

kod Šandora Loewy-a, zato če dobiti 5 vozova hrastovih drva, orgulje če svirati

Bosiljka Toth.

15.prosinca pregledavani su crkveni računi, primitak 6.690 dinara, izdatak 3.459,

ostaje 3.240 dinara. Za šikutore izabrani Ivan pl.Stepanić i Miko pl.Šoštarec, oni i svi

njihovi članovi obitelji oslobođeni su od Sučijskog posla.

1924.13.siječnja, Rudolf Škala moli da mu se umjesto plače za misno vino dade tri voza drva,

Skupština odobrava.

14.prosinca sudac predlaže plemenitoj sučiji sv.mise u božično vrijeme, ovlaštenici

primaju na znanje jednoglasno.

Od 1.listopada 1924. do 1942.godine župa Gorica nije imala kapelana, več su u

Lomnicu stalno dolazili franjevci sa zagrebačkog kaptola

Crkveni zvonar Ivan pl.Stepanić(Zvonarov)

1925.13.siječanj, na sučijskom spravišču vršio se pregled crkvenih računa, primitak 3.323

dinara, izdatak 1.240, ostaje u blagajni 2.083 dinara, za šikutore ponovno izabrani:

Stjepan pl.Deverić i Ivan pl.Stepanić, za zvonara izabran Ivan pl.Stepanić(Zvonarov).

26.travnja na Spravišču predlaže se da se ogradi Križno drvo, skupština prihvača jednoglasno(vjerovatno se pod križno drvo podrazumjevala kapelica Gospe Lurdske)

25.listopad, blagoslovljena kapelica Majke Božje Lurdske, graditelj je bio Nikola Hribar a investitor Plemenita sučija iznosom 40.000 dinara, 5.000 dinara donirao je Juraj pl.Deverić-Dumić kbr.43.inače bio je to njegov zavjet iz ruskog zarobljeništva, zavjetovao se da če sagraditi kip u čast Gospe Lurdske ako se vrati iz zarobljeništva.

20.prosinac, sudac predlaže da se svete mise služe u Božično vrijeme, skupština prima jednoglasno na znanje s tim da če svečenik biti kod Šandora Loewy-a uz plaču 1.000 dinara i četiri voza drva. Zvonaru određena plača od 2.000 dinara.

1926.8.siječanj na spravišču za zvonara izabran je Ivan pl.Stepanić uz plaču 2000 dinara, dok

su šikutori postali Ivan pl.Stepanić kbr.58 i Miko pl.Šoštarec kbr.122

20.prosinac, sudec predlaže svete mise u božične dane, skupština prima na znanje,

sve o sučijskom trošku.

1927.16.siječanj, na sučijskom spravišču za šikutore opet su izabrani Ivan pl.Stepanić i Miko

Šoštarec, dok je za zvonara izabran Juraj pl.Deverić jer je bio jeftiniji od Ivana

Stepanića, za  godišnju plaču 1500 dinara.

11.prosinac, sudac Jakov pl.Dijanežević predlaže na spravišču da svete mise u Lomnici budu od 24.prosinca do svete Tri Kral, skupština jednoglasno prihvača.

1928. 13.siječanj na Spravišču za zvonara izabran Juraj pl.Deverić kbr.58 uz godišnju plaču

1500 dinara, dok su za šikutore izabrani: Stjepan Smolković(Kikec) kbr.110 u Juro

Dijanežević kbr 115

1929.9.siječanj za zvonara na Spravišču ponovno izabran Juraj Deverić kbr.58 uz godišnju

plaču 1500 dinara.

14.veljača, izbor kapelskih starešina na Spravišču, izabrani su: Juraj pl.Deverić-

Dumić kbr.43 i Mika Stepanić-Ruzlinov kbr.49, za zamjenike izabrani su: Franjo

Arbanas-Zbenaščakov kbr.60 i Stjepan Arbanas kbr.138

1930.3.siječanj na Sučijskom spravišču za zvonara ponovno izabran Juraj pl.Deverić kbr.58

uz godišnju plaču 1500 dinara.

11.svibanj, skupština Plemenite sučije odlučuje da treba popraviti kapelu sv.tri Kralja.

12.srpanj, sudac Josip pl.Arbanas-Bugnarov moli Plemenitu općinu 30 000 dinara za

              popravak kapele.

30.srpanj,Plemenita općina turopoljska podjelila je 5.000 dinara za popravak

lomničke kapele

21.prosinca, na Spravišču sudac Josip pl.Arbanas-Bugnar predlaže da se svete mise u

Božično vrijeme održavaju po starome običaju, skupština jednoglasno prihvača.

1931.16.srpanj Ivica Škala iz Zagreba daruje 1.250 dinara za popravak kapele sveta tri Kralja

u blagajnu Plemenite sučije.

Skupština prihvača dar i odlučuje tim novcem ofarbati ogradu oko crkve.

Crkveni zvonar Juraj Deverić(Zvonarov)

1932.17.siječanj na Spravišču opet izabran za zvonara Juraj pl.Deverić kbr.58

3.srpanj, umjesto nagrade za crkveno orguljanje Vojko Miklaušić učenik viših škola

moli Plemenitu sučiju da mu podijeli hrastovog drva za izgradnju poučne zgrade,

Skupština drvo podjeljuje jednoglasno,

11.prosinac, sudac predlaže da se služe mise u božično vrijeme, skupština

jednoglasno prihvača.

1933. 18.siječanj Vršio se na Spravišču izbor zvonara između Juraja pl.Deverića kbr.58 i

Franje pl.Stepanića kbr.58.,izabran je Franjo jer je bio jeftiniji.

Na istom Spravišču dodjeljena je nagrada Vojku Miklaušiću ua orguljanje u protelkoj godini.

1934.7.siječnja, Spravišče nagrađuje Vojka Miklaušića sa 300 dinara za orguljanje, isto kao i

kao i lani.

4.veljača, čitanje na Skupštini crkvenih računa: pritak 1.641, a izdatak 1.464 ostaje

176 din.

        Zvonar ostaje Franjo pl.Stepanić uz godišnju plaču 1.000 dinara

4.svibnja, vatrogasci su tradicionalno išli u crkvu na dan sv.Florijana, pa ih sudac

Jakov Dijanežević nagrađuje sa 100 dinara.

1934.21.listopad, Mijo Stepanić prima 2.243 dinara od Zemljišne Zajednice Plemenite sučije:

1400 dinara kao dugogodišnji opskrbnik za svečenika o Božiču, za potrošek sučije za Igžamen, Sv.Florijana, Bele nedele i Sv.trojstva 843 dinara.

20.studeni, Ivan Stepanić ispitani kovač radio na crkvenom turnu i lampu pret velikim

altarom.

Sv.mise u Božično vrijeme služio pater gvardijan iz Zagreba.

1939.26.prosinca,.u mjesnoj crkvi Nova Zora održala tradicionalni Božični koncert, nastupilo

je kao gost Pjevačko društvo Rakitovec.

Plača zvonara te godine bila je 1.200 dinara

Vojko Miklaušić nacrtao lomničku Božičnu čestitku, a tekst je glasio: ….da bi bilo v novom letu mejne greja a više Božjeg blagoslova. Da si saka nožica Božum stezicom odila i saka ručica Bože delce znašala i sako telce i dušica da počuti zveličejne Sineka Marijinoga Amen (vidi sliku Plemeniti puti  str 251, staviti sliku)

1940.15.siječnja, Nova Zora u mjesnoj crkvi pod ravnjanjem Vojka Miklaušića izvela

Hrvatsku misu od Rudolfa Matza.

Plača zvonara te godine bila je 1.200 dinara

1942.g. Studeni dolazi u Goricu kao kateheta Marko Varga, do smrti župnika Stepanića

1948.bio je kapelan, nako toga sve do svoje smrti 1981.bio je župnik velikogorički.

(Crkveni podaci od 1935.do ukinuća Plemenite sudćije 1947. Su vrlo skromni jer nedostaju godišnji sučjski računi.)

Nakon II.svjetskog rata dolaskom novog političkog sustava ukinuta je Plemenuta sučija, pa je lomnička crkva ostala bez donacija.

Lomničani nisu duhom pokleknuli, naprotiv još su ojačali, a iz skromnih svojih poljoprivrednih primanja sami su održavali crkvu i plačali zvonara.

Svake nedelje u 9 sati bila je Sv.misa, a dotični čija je bila zaprežnim kolima odlazio bi po svečenika u Goricu, a nakon Sv.mise vratio bi svečenika kući.

Preko tjedna župnik Marko Varga biciklom bi dolazio održavati vjeronauk u kapeli.

U to vrijeme mnogi vjernici iz Gradića i Petrovine dolazili bi na Sv.misu, večim djelom pješice a nešto i biciklima.

Sveta prva pričest održavala se svake godine u Lomnici za Lomnicu, Petrovinu i Gradiće, dok se Sveta potvrda održavala  svake četvrte godine u Velikog Gorici, a ostale godine u Zagrebu.

U poratnim godinama nakom smrti župnika Mije Stepanića, ponovno su se vratili franjevci u Lomnicu, ne samo u Božično vrijeme nego i o Uskrsu boravili su u čitavo vrijeme u Lomnici.

Među prvima došao je pater Bonaventura Duda, a još su dolazili pater Romuald, pater Flavijan Švarc

Vjernici su svojim darovima omogučili smještaj u nekoj obitelji.

Smještaj su dogovorili šikutori, inače franjevci su boravili kod ovih obitelji: Vinka Stepanića u Školskoj ulici, obitelji Juraja Stepanića u Stepanskoj ulici i Vinka Smolković-Harbudinca u Školskoj ulici.

Također je od 1953.boravio u Božično i Uskrsno vrijeme crkveni orguljaš u Lomnici, bio je to znameniti bački Hrvat dr.Josip Andrić(pisac i skladatelj)

Godine 1956.crkva je bila u trošnom stanju pozebno izvana, župnik Marko Varga sakupio je od župljana skromna sredstva pa se prišlo obnovi fasade i prekrivanju krovišta

Također je izgrađena nova propovjedaonica jer se stara urušila za vrijeme filma koji su prikazivali franjevci, jer se šestero mladića popelo na nju.

1975.g.župa je dobila za kapelana Vladimira Petrovića, više nisu trebali dolaziti franjevci, a sv.misa bila je u kapeli u 11 sati svake nedelje.

Odlukom Nadbiskupskog duhovnog stola 1.siječnja,1976.g Lomnica postaje samostalna župa nakon višestoljetnih čekanja,  imenovao ju je zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić.

Dekretom 21.kolovoza 1977.Franje Kuharića nadbiskupa zagrebačkog, župa dobiva prvog

župnika, bio je to vlč.Ante Rotim.

Župna crkva sv.Tri Kralja

Odlukom Nadbiskupskog duhovnog stola 1.siječnja,1976.g Lomnica postaje samostalna župa nakon višestoljetnih čekanja,  imenovao ju je zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić, te postaje župa sa sjedištem u Velikoj Gorici

21.kolovoz, 1976.dekretom nadbiskupa  Franje Kuharića, župa Donja Lomnica dobiva prvog župnika vlč.Antu Rotima.

Crkva je bila dosta zapuštena u to vrijeme, jer je dugo živjela u sjeni svoje matične crve Navještenja Blažene Djevice Marije, te je uz duhovnu dimenziju trebalo krenuti i sa graditeljskom. Da bi se to moglo pokrenuti trebalo je poraditi na pastoralnom, karitativnom i građevinskom polju te stvoriti odnos povjerenja i zajedništva sa župljanima.

U početku župnik je bio podstanar kod obitelji Deverić-Šoštarec, prvi župni ured bio mu je iznad sakristije koja je bila samo privremeno uređena i u kojoj je blagopokojni kardinal Kuharić- obavio prvu svetu potvrdu u našoj župi.

Probleme je trebalo rješavati postupno i sustavno-uz Božju pomoć, najprije je trebalo odkupiti zemljište za gradnju župnog dvora, što je i učinjeno.

No nastali su problemi oko dobivanja građevinske dozvole, u tome je veliku pomoć pružio ing.Đuro Toth i mnogi drugi dobronamjernici.

Nakon toga prišlo se u obnovu župne crkve koja je bila u derutnom stanju zbog velike vlage u zidovima.

Uz građevinske pothvate u župi paralelno je tekao i pastoralni rad tako da župa bilježi stalni duhovni porast.

Od ukupno 4.000 stanovnika u župi ima 3.800 vjernika ,godišnje  oko 60 krštenja, dok u prosjeku ima 35 umrlih godišnje. Svake godine ima 50 do 55 prvopričesnika i krizmanika..

U početku godišnje dijelilo se 15.000 pričesti dok je danas taj broj narastao na 28.000..

Tijekom domovinskog rata naša župa imala je sreću i nije doživjela većih razaranja.

Rat se ipak osjećao, jer postali smo svojevrsni prihvatni centar za izbjeglice i prognanike iz raznih krajeva.

Pruženo je utočišče znatnom broju od 1217 izbjeglica i prognanika, većina je smještena po obiteljima a jedan dio smješten je po slobodnim prostorima crkve sv.Antuna Padovanskog u Gradićima.

Najprije su pomoč ljudima pružili župljanima a kasnije je počela stizati humanitarna pomoć iz

inozemstva te je župa postala distributivni centar.

Župska kronologija:

1976.lipanj, lomnička crkva nakon II.svjetskog rata prvi put dobila stalnog orguljaša, Mario

 Miklošević svirao je do 1978.g.a naslijedio ga je Petar Dujić, a potom Željko

 Stepanić-Radić

21.kolovoz, dekretom nadbiskupa  Franje Kuharića, župa Donja Lomnica dobiva prvog župnika vlč.Antu Rotima, 25.rujan, župnik Ante Rotim služio prvu sv.misu u Lomnici.

1978.22.srpanj, Sveta potvrda održana u Župnoj crkvi.

1979. obnovljena crkva iz nutra

31.prosinac, u  župi 33 rođena, 23umrla

1982.12.lipanj, Svetu potvrduo djelio uzoriti kardinal Franjo Kuharić, blagoslovio je župni                                                                        farof

1983. 12.travanj,  djeca iz župe Lomnica išla u narodnim nošnjama sa župnikom u  

        Zagrebačku prvostolnicu povodom Euharistijskog kongresa, svetu misu predvodio

        kardinal Franjo Kuharić(6)

22.svibanj, prva sveta pričest u župnoj crkvi

1984. 6.prosinac, sveta Tri Kralja, svetu misu predvodio pater BONAVENTURA DUDA

31.prosinac,u župi  21 kršten, 36 umrla, 17 vjenčanih parova

1985. 31.prosinac, u župi 43 rođenih, 15 umrlih, 15 vjenčanih, u LOMNICI, 22 umrlih

1986. 31.prosinac, U ŽUPI 28 ROĐENIH,  25 UMRLIH, 14  VJENČANIH,

U LOMNICI,  9 ROĐENIH, 18 UMRLIH

1987. -Počeo izlaziti crkveni župni listič, obavjest o misama.

7.lipanj, prva sveta pričest u župnoj crkvi

  8.kolovoz, župa išla na hodočašće sa 3 autobusa u Mariju Bistricu

30.kolovoz, Bartolovo, 10.obljetnica župe, svetu misu predvodio biskup Đuro Kokša

13.rujan, sakupljana u crvi pomoć Bogoslovnom fakultetu.

19.-20.rujan, Župljani hodočastili u Sinj(31)

11.X.župa hodočastila u Remete, povodom 700.obljetnice Gospinog svetišta

24-25.listopad, župa hodočastila u Ilok u crkvu sv.Ivna Kapistrana

7.Studeni, sakupljane u crkvi namirnice za sjemenište i Karitas

22.XI.Nedjelna zahvalnica, pred oltar donošeni plodovi koji su darovani          najpotrebnijima,

        misu predvodio pater Bruno Trusić poglavar samostana u Jastrebarskom.

Župski pjevaći obilježili sv.Ceciliju na večernjoj misi uz domjenak na župnom dvoru.

31.prosinac, u župi 48 rođena, 18 umrla, 16 vjenčanih

1988.- drveni križ na Jankovki koji su podigli 1937.g.domači vinogradari u čast 10.obljetnice

        kako su došli u posjed vinograda, zamjenjen betonskim.

-Tijekom godine župljani sakupljali novac za obnovu kapelice sv Filomeme na

groblju

-Godišnji obiteljski dar prilikom blagoslova kuća iznosio 4 radničke plaće

  7.ožujak, održano predavanje za mlade na župnome dvoru.

26.ožujak,velika uskršnja ispovijed u župnoj crkvi.

12.lipanj, Prva pričest u župnoj crkvi

23-24.lipan, župljani hodočastili u Gradište-Austrije prilikom dolaska pape Ivana Pavla II

4.srpanj, župljani išli u hodočašće na Trsat.

7.kolovoz, župa hodočastila u Mariju Bistricu.

1.listopad, naši župljani hodoćastili u Banju Luku u župu Male Terezije, sv.misu

        predvodio sarajevski nadbiskup Marko Jozinović.

20.studeni, Vjernici skupljali u crkvi plodove za jednu obitelj.

22.studeni, nakon sv.mise crkveni pjevači imali susret povodom sv.Cecilije

17.prosinac, velika božična ispovijed u župnoj crkvi.

27.prosinac, u Lomnicu započeo blagoslov kuća.

31.prosinac, U LOMNICI: 12 rođenih, 16 umrlih,    

 U ŽUPI:  44 rođena, 22 umrla, 17 vjenčanih parova

1989. -u Kostanjevcu sagrađen novi betonski križ.

Betonski križ sagrađen je od betona i željeza, dimenzija 600x 130 cm,

zaštičeno drvenom ogradom.

11.veljača, održano klečanje u župnoj crkvi: u 9 sati Deverićeva Lukavečka i Stepanska,

u 10 sati, Odranska, Nova cesta i Školska, u 18 sati Duga ulica.

18.ožujak, Velika uskrsna ispovijed u župnoj crkvi

-travanj, akcija sakuplanja za elektrifikaciju crkvenih zvona

27.5.posvečenje križa u Kostanjevcu, misu koncelebriralo 5 svećenika a predvodio pater

        Bonaventura Duda, pjevao je crkveni zbor župe sv.Nikola Tavelić iz Zagreba , na

        guslama svirao Mile Krajina iz Sinja.

19.VIII.župa hodočastila u Mariju Bistricu

24.rujan, sv.misa održana u Jankovki

1.listopad, župa hodočastila u Đakovo, povodom 750.obljetnice grada Đakova.

1990. 7.travanj, Velika uskrsna ispovijed u župnoj crkvi

13.svibanj, uzoriti kardinal franjo Kuharić blagoslovio temelje crkce sv.Antuna u Gradićima

10.lipanj, sv.Trojstvo održana firma u župnom dvoru, sv.misu i kruzmu predvodvodio je

                                                                 uzoriti kardinal Franjo Kuharić

19.kolovoz, župa hodočastila u Mariju Bistricu

 26.kolovoz, BARTOLOVO, Dan Mjesne Zajednice (prvi u ovome terminu) sveti

Bartol postaje patron sela odlukom odbora Mjesne Zajednice

Sveta misa za domovinu,  predvodio je u crkvi DRAGO MAJIĆ iz Dubrovnika, članovi Kud Lomničana pjevali su u narodnim nošnjama za vrijeme svete mise, iz župe Dubranec došlo je pješice 30 hodočasnika sa župnikom Jurajem Gvozdanićem

31.prosinac, u župi 50 krštenih, 30 umrlih, 14 vjenčanih parova,      

1991.  31.3.Uskrs, blagoslov jela u 8 sati u župnoj crkvi

1992.19.4.Uskrs, u 8 sati blagoslov jela u župnoj crkvi

31.prosinac, u župi Lomnica 54 krštena, 34 umrlih, 15 vjenčanih parova

 u Lomnici 17 rođenih, 21 umrlih

1993.11.7.župa hodočastila u Mariju Bistricu

31.12.župna statistika, 45 krštenih, 28 umrlih, 12 vjenčanih parova

   lomnička statistika, 14 rođenih, 30 umrlih  

1994.

29.svibanj, sveto Trojstvo, sveta potvrda podjeljena u župnoj crkvi

10.9.cestom na Velikoj Mlaci prolazio sv.otac papa, gotovo svi Lomničani otišli su

                                                                                                  gledati svetog oca.

11.9.na zagrebačkom hipodromu sveti otac služio misu, veliki broj Lomničkih župljana bio je

                                                                                nazočan

18.rujna, posvečena kapela Sv.Antuna Padovanskog u Gradićima

1995. 21.12.Nova zora i pjevačko društvo Orač-Mala mlaka izveli Božični koncert u crkvi Sv                                                                                Tri Kralja

1996. 15.6.sv.potvrda održana u dvorištu župnog farofa  

31,prosinac, lomnička statistika, 10 rođenih, 18 umrlih

1997.

18.5.prva pričest u župnoj crkvi

31.prosinac, u župi 45 rođenih, 40 umrlih, 20 vjenčanih parova

1998.

31.prosinac, godišnja statistika u Lomnici, 17 rođenih, 14 umrlih rođenih

1999.

23.svibanj, sveta misa bila je u Kostanjevcu

30.svibanj, prva pričest, podijelio ju je prof.dr.Tomislav Ivančić

18.12.Božićna ispovijed u župnoj crkvi

31.prosinac, u Lomnici, 10 rođenih, 25 umrlih

2000.

13.2.Hrvatska televizija prenosila sv.misu iz lomničke crkve u 11 sati.

31.prosinac,  župna statistika, 44 rođena, 30 mrtvih, 17 vjenčanih parova

2001.

6.1.sv.tri Kralja, na misi nastupila Nova Zora, koncelebriralo je 6 svećenika

7.siječanj, svetu misu iz župne crkve prenosila radio postaja Marija

-listopad, obnovljena kapelica Majke božje lurdske

26.studeni-1.prosinac, Lomnička župa išla na hodočašče u Rim u sklopu Zagrebačke

        nadbiskupije

 3.-24. prosinac, nakon više desetljeća obnovljena ZORNICA u Donjo Lomničkoj crkvi

31.prosinac, lomnička statistika, 18 umrlih, 15 rođenih

2002.

1.siječanj, župni listić počeo izlaziti pod imenom BARTOLOMEJ

16.ožujak, kroz Lomnicu prošao Planinarski križni put, 570 sudionika na svom putu ka  Vukomeričkim goricama(6)

23.ožujak, U župnoj crkvi sv. Tri Kralja bila je velika Uskršnja ispovijed

  2.lipanj, u Kostanjevcu održana tradicionalna misa kod križa na bregu Starjak

15.lipanj, sveta potvrda, održana u župnoj crkvi koju je dodjelivao kancelar Stjepan

    Večković,

22-24.8.trodnevnicu uoći Bartolova vodio pater Drago Parih

26.8.Bartolovsko proštenje, koncelebriralo 7 svećenika, sv.misu predvodio Orajić župnik iz Odre

18.19.20. rujan,  pater Bonaventura Duda vodio trodnevnicu u Petrovinskoj crkvi

        povod 25.obljetnice postojanja župe Sv.Tri Kralja

21.rujan Nakon dugog mukotrpnog rada na duhovnom i građevinskom planu župa je

proslavila 25.obljetnicu uz nazoćnost nadbiskupa Josipa Bozanić, Proslava je održana u Petrovini, za vrijeme mise nastupili lomnički crkveni zbor i Nova zora.

12-18.listopad župljani sv.Tri Kralja išli sa više župa u Lourdes na hodočašče,

posječeni su: Milano, Padova, Monte Carlo, Nica, Canness, Avignon.

27.listopad, godišnja sveta misa održana u vinogradu Jankovka

28.listopad. Župljani su hodočastili u Zagrebački Markuševec u župu sv.Šimuna i Jude                                                                                                                           Tadeja

21.prosinac, Velika božična ispovijed u župnoj crkvi.

2003.  5.siječanj, Nova  održala Božični koncert u župnoj crkvi, kao gosti bili su Kud Gradići

        I pjevačko društvo Orač-Mala Mlaka.

  6.1.Sveta Tri Kralja, sv.misu u župnoj crkvi predvodio Andrija župnik iz Bukevja.

11.2.Gospa Lurdska, sv.misu predvodio Ivica Marinac sa 6 svećenika

12.travanj, održana Velika uskrsna ispovijed sa početkom u 15 sati

20.travanj, Uskrs, blagoslov jela bio je u 8,30 u župnoj crkvi.

18.svibanj, u župnoj crkvi održana prva sv.pričest u 8,30

31.svinanj, župa hodočastila u svetište Gospe trsatske u stari hrvatsi grad Sušak,

100 hodočasnika išlo sa dva autobusa, u jednom umirovljenici u drugom  

omladina,

13.lipanj, Sveta potvrda održana u Gradičima zbog antunovskog proštenja

24.kolovoz, Bartolovsko proštenje koncelebrilanu misu predvodio franjevac pater Zlatko Papec sa Trsata. Uz domačeg župnika Ante Rotima koncelebrirali: Đuro Sabolek Iz Vukovine, Dragutin Hujavec iz Galženice, prof. Ivan Štengl, Ivan Lovrić iz

Dubranca, ispovjedao je Anto Burić iz Velike Gorice.

  1.12.počele su Zornice u župnoj crkvi u 6.sati ujutro.

23.12.Nova zora održala Božični koncert u župnoj crkvi sv.Tri kralja uz promociju kazete i CD-a pod nazivom ,,Pjesme kroz godinu u Donjoj Lomnici”

Sudjelovali: Nova zora, MI-Leskovec, Orač-Mala Mlaka, Ogranak S.S. Buševec

2004.

5.travanj, Vatrogasci nosili sliku sv Florijana koju je naslikao Milenko Vrač, u crkvu na  posvetu koju je izvršio župnik vlč.Ante Rotim,

16.5.prva prićest održana u Gradićima

26-28.kolovoz, misionar Isusovac, Zvonko Vlah iz Dubrovnika održao trodnevnicu i

        duhovnu obnovu u župnoj crkvu povodom proštenja svetog Bartola.

29.kolovoz, Bartolovsko proštenje, svečanu koncelebriranu misu predvodio isusovac i

 misionar Zvonko Vlah iz Dubrovnika, koncelebrirali: o.Petar Bašić, p.Jure

Vranić, p.Vice Blekić, vlč.Zdenko Perija, vlč.Zvonimir Rogina,

vlč.Ivan Lovrić i vlč.Ante Rotim

4.rujan, Lomnička župa autobusima hodočastila u Mariju Bistricu,

 grupica župljana  Lomnice hodočastila pješice sa velikogoričkim župama u

kojoj je bilo 1455 hodočasnika. Hodočastilo se od Milenijskog križa u Velikoj

 Gorici do Marije Bistrice ujutro u 5 sati do 16 popodne, hodočasnici su se

vratili navećer nakom sv.mise autobusima u Goricu.

22/.prosinac,u 2 sata i 15 min. požar u lomničkoj crkvi, izgorjela sakristija, zidovi u crkvi i oltari neoštečeni, izgorjela je 21 misnica, misne knjige, ministrantska odijela i sav inventar u sakristiji-šteta  oko 1.150 000 kuna

25.prosinac, Polnoćka i podnevna misa održane u vatrogasnome domu zbog požara u crkvi, potom sve mise su održavane ovdje u domu.

31.prosinac, u župi 44 rođena i 22 umrla

2005.

-Župa broji 4000 katoličkih duša

6.siječanj, sv.tri Kralja, sv.misa održana u vatrogasnom domu, misu je koncelebriralo 7 svečenika a predvodio je Eugen Kropek župnik iz Šćitarjeva

CRKVENE ORGULJE I ORGULJAŠ

Kada  se počelo sa sviranjem orgulja u lomničkoj crkvi Sveta tri kralja zasigurno će zanimati sve ljude ove župe.

Lomničke orgulje nose godinu proizvodnje 1888., a gradila ih je firma Hefferer, dali se baš te godine počelo svirati u crkvi još nemam pouzdanog podatka.

Nekada dok nije bilo orgulja sudčija je plačala u Božično vrijeme popevača koji je pjevao u crkvi.

Krajem 19.stolječa bio je to neki Franjo Mrkša, čovjek koji je sigurno bio i glazbeno obrazovan jer se godine 1899. spominje kao orguljaš jer je dobio plaču za Božično orguljanje 2 forinta.

Posljednji zapis orguljaša Franje Mrkše pronašao sam za božić 1904.godine.

Godine 1908. Prvi put se spominje Juraj Bodić kao orguljaš, inače učitelj vrlo obrazovan i napredan čovjek koji je ostavio znatan doprinos selu Lomnici.

Juraj Bodić jedino nije bio u Lomnici za Božić 1914.godine jer je otišao na front, ali ga je zamnjenio drugi lomnički učitelj Božidar Denk

Već iduće 1915 godine Bodić se vratio sa fronta i svirao u božično vrijeme, a spominje se svake godine do 1919.

Kao orguljaša Nikolu Totha prvi puta spominje se 1921.godine, dok je njegova kći Bosiljka bila orguljašica 1922.g.

Za sad nemam daljnih podataka do 1932 godine kada se prvi put spominje mladi šesnaestogodišnji Vojko Miklaušić, koji ostaje na tome mjestu do 1942.

Od polovice  pedesetih godina u Božično i Uskrsno vrijeme ponekad i za bartolovo dolazio je poznati hrvatski glazbenik dr.Josip Andrić .

Više puta za vrijeme proštenja dolazio je poznati mraclinski orguljaš Franjo Cvetnić

Crkvene orgulje nekada su se koristile uglavnom o Božiču, za Uskrs te za proštenja, jer nedeljne mise održavane su samo nedeljom u 9 sati, a dolazio je župnik iz Velike Gorice.

Nakon uspostave župe 1966. sa sjedištem u Velikoj Gorici sv.misa služena je u 11 sati i bila je pjevana pa su se orgulje opet  koristile.

Nakon uspostave župe orguljaš je bio neko vrijeme bački hrvat Mario Miklošević  koji je orguljao od 1976 do 1978.godine a nasljedio ga je Stepanić Željko-Radić koji je svirao do 1985.godine kada orgulje nestaju iz crkve.

Orgulje su imale veliku povjesnu graditeljsku vrijednost jer ih je 1888.godine sagradila najpoznatija tvornica Hefferer.

Dali je to kraj crkvenog orguljanja u crkvi Sveta tri kralja?

Na to pitanje je lako odgovoriti, sve dok se bude vršila volja nekoga tko ne voli Lomnicu i njenu bogatu duhovnu i kulturnu baštinu orguljanja neće biti.

Kada će se vršiti volja naša(lomnička) i volja božja biti če još mnogo orguljanja u Lomničkoj crkvi, mnogo radosnih Božića, Uskrsa i ostalih blagdana božjih.

Cundeković-lomničko prezime potjeće iz Velike Mlake, muška loza više nepostoji
Cundeković Mijo (1931-97) član DVD-a, zaslužan za podizanje križa u Kostanjevcu 1989.g. mnogo radio na uređenju crkve kao električar

Curek-naziv za izvor u Kostanjevcu, sada je Vojkov zdenčec
Cvetišić Danica 4.travanja 1902.g. postaje učiteljicom, ostaje do siječnja 1903.g.

Č abecedar

Čedneković Andrija spominje se prvi put 1625.g. u Lomnici 1630-32.bio je župan turopoljski
Čedneković Blaž iz Lomnice, spominje se u darovnici kralja Ferdinanda 1560.g.
Čedneković Ivan 19.svibnja 1711.g.ostavio je župnoj crkvi zemlju zvanu ,,Šipkovčica” od 30 sloga, a kapeli svetih triju Kralja zemlju ,,pri Poljaku od 6 sloga”
Čedneković Petar 5.veljača 1560.g, prigodom obnove turopoljskog bratstva zastupao Donju Lomnicu, na kaptolu zagrebačkom
Čedneković Pavel 1534. 23.X..javlja se u zapisu lomničkih plemića(arhiv Plemenite sučije)
Černečki Matija spominje 1632.g. se u popisu plemića Turopolja u Lomnici

Češković-lomničko prezime, od imena Čeh kbr.39 nazivaju se Bastojna a kbr.40 Šulina
Češković Juraj-Medo 1943.g.streljan od Prijekog partizanskog suda
Češković Kata (1914-2001) bila je časna sestra
Češković Kata r.Smolković-Kebica (1930-2001)članica Nove zore 1952.g.bila u Puli
Češković Klara-Števićina (1918-1993) članica Nove zore, pjevala alt II. 1937.g.nastupila na radio Zagrebu
Češković Milka (1916-+ ) članica Nove zore, pjevala sopran II.1937.g.nastupila na radio Zagrebu
Češković Reza-Krapčeva članica Nove zore, 1928.g. bila u Pragu
Češković Reza-Pitekova, članica Nove zore1929.g.na turneji Sarajevo-Dubrovnik-Split
Češković Stjepan-Rodek, član Nove zore, 1952 kum u Puli, član DVD-a
Češković Stjepan-Števica (1914-1990) član Nove zore, pjevao tenor II.,1935. blagajnik Nove zore, 1937.g.nastupio na radio Zagrebu
Češković Valent -Bastojna 1943.g.jedan od osnivača udarne partizanske grupe u Lomnici 1943.g.streljan od Prijekog partizanskog suda
Črne Petar 1503.g.zabilježen u trećem popisu crkvene desetine kao neplemić u Lomnici
Črnić Emerik prvi put javlja se 12.rujna, 1542.g.u Lomnici
Čunčić Imbra 1900-01. g.spominje se kao sučijski poljar
Čur sin Prvošev 1279.g.spominje se među prvim Lomničanima
Čviček Ivan spominje 1632.g. se u popisu plemića Turopolja u Lomnici

D abecedar

Dabac Tošo (1907-9.5.70) umjetnički fotograf svjetskog glasa, u Lomnici napravi svjetski poznate fotografije (Majka i djete) snimio je u Lomnici: Maricu Klafurić r.Lektorić. Stjepana Lektorić-Trogara, Stjepana Stepanić-Šnefinovog, Slavu Krznarić-Pačkovu

DAN MJESNE ZAJEDNICE Lomnice. Slavi se na dan proštenja svetog Bartola.

DAN ZAHVALNOSTI Slavio se svake godine u posljednoj nedelji mjeseca listopada, sv misa služena je za Plemenitu sudčiju u zahvalnost  za  sva dobročinsta  bogu koji je dao, žetva i berba

Tako je 1937.godine u vinogradu Jankovka podignuto križno drvo, služena sv misa na Dan zahvalnosti, bila je obilata berba.

Blagoslov kapelice Gospe lurdske bio je također na Dan zahvalnosti

Darovnica, 12.srpanj 1560. u Beču, nastojanjem Matije Slatinskog, tog zaslužnog muža po Turopolje, dobiše donjo-lomnički plemići: Slatinski, Ivan, Stjepan i Pavel Arbanas, Valent i Stjepan Lektorić prije Benčečić i Klinović, Andrija Trninić, Šimun Šordić, Jakob Derpić, Toma Stepanić, Mihalj Šatrić, Stjepan i Ivan Filipčić, Petar Simunković prijeToljaš, Blaž Petermanić prije Čednek, i još neki drugi, novu darovnicu vrhu Donje Lomnice, Donjeg Obreža i Kostanjevca, koje su njhovi  pređi držali od davne davnine.  
Daslav sin Opora 1279.g.spominje se među prvim Lomničanima

Debeli grm-naziv djela lomničke šume
Dedin Mikula 1501.g.spominje se u Lomnici kao kmet u 2. popisu crkvene desetine 1503.g.zabilježen u trećem popisu crkvene desetine kao neplemić uLomnici
Dehin Ivan (1921-71) član DVD-a 1960.g.poklonio vatrogascima zastavu

Dej nam Bog zdravle-UZREĆICA
Denk Božo učitelj i orguljaš u Lomnici 1914-16.g.zamjenivao Juraja Bodića
Denk Vjera (1883-4.3.1985) kasnije udata Bodić učiteljica 1914-20.g.
Dejak Stjepan Pepa (1917- član Nove zore od 1938.g. pjevao bas II. bio 1952.u Puli

Delimarkovica(Šafranov grm)-lomnička zemlja između Drvorada i Hrašća
Derpić Jakob 5.veljača 1560.g, prigodom obnove turopoljskog bratstva zastupao Donju Lomnicu, na kaptolu zagrebačkom, spomenut u novoj darovnici 12.7.1560.g.kojom je Lomničanima dodjeljena šuma
Dešan sin Dobrina 1317.g.kralj KARLO ROBERTO digao ga u red plemića i oslobodi ga od ovisnosti zagrebačkog grada (crkveni arhivu na Kaptolu)

Deverenci-stari naziv za Deverićevu ulicu

Deverić-lomničko prezime, nastalo od djever
Deverić Ivan-Pevec (1911-97.) predsjednik i član DVD-a
Deverić Josip-Dumičev (1909-97) 1937. tajnik Nove zore, posljednji pisar Plemenite opčine Turopolja 1939-47.g.
Deverić Josip-Jotina st. (1910-76) Član DVD-a, spominje se 1930.g.
Deverić Josip-Jotina ml. (1935-2002) član DVD-a,
Deverić Juraj-Dumić (1885-1936) sudac, vatrogasac, tamburaš, pisar, isklicatelj, odbornik, pučki pisac, napredni poljoprivrednik, incijator gradnje kapelice Majke Božje Lurdske,
1919.član 1.tamburaškog zbora
1921.sučijski odbornik

1921.10.10.dobio Priznanje za uspješan uzgoj rasplodnih goveda od Nagradnog povjerenstva, u Velikoj Gorici 10,10,1921.g..
1922. i 1924-25.spominje se kao sudec Plemenite sučije,
1922.kao sudac dao izgraditi most u Melenici
1925.g.darovao 5000 dinara za izgradnju kapele Gospe Lurdske
1926. i 1930-32. g.sučijski odbornik,
1926.g.bio u sučijskom revizionom odboru

1928.3.9.na 1.izložbi i sajmu rasplodne stoke, dobio Priznanje za uspješan uzgoj rasplodnih konja na Zagrebačkom zboru koji je održan  u Zagrebu od 1-3.rujna
1929-33 crkveni šikutor
1930.10.kolovoz, kao tajnik vatrogasnog društva dobio je srebrnu kolajnu i pohvalnicu od Hrvatsko-slavonske Vatrogasne zajednice,                                        za požrtvovan rad na vatrogasasnom polju.
1931. u Odboru za reviziju računa ZZ.sučije Lomnica dol.
1933.g. kao sučijski isklicatelj
1933.g.u sučijskom odboru odboru
1933-34 g.sučijski pisar
1939.g.vodnik seljačke stranke
Deverić Juraj-Hunek (1902-67.) crkveni zvonar 1927-32. 1937-32.g. 1946-47.g.
Deverić Juraj-Kusa 1939-2001

Volio je iznad svega tu predragu reč KAJ, arhaičnu lomničku i turopoljsku baštinu našeg kraja. Obilježavao je svu našu tradiciju: Vincekovo, Blaževo, Jurjevo, Žirovinu, sv.Luciju. Išao je na sva proštenja , posebno ona Marijanska: Gospa sniježna, Velika Gospa, Mala Gospa, Klukovo. Najduže je održao običaj drenka na Cvetnicu, svi koji ga nisu imali Jura im je za radošču dao, isto kao i slamu svima je djelio o Božiću.

Jedino se on u Lomnici usudio osobno obračunavati sa onima koji su uništavali ili željeli uništiti sve što je Lomničko. Niti na smrtnom času nije se želi pomiriti sa njima i oprostiti zbog lomničkog kulturocida. Bio je bez dlake na jeziku a farizejstvo I licemjerstvo bilo mu je strano. Sprovod mu je predvodio mnsg. Josip Frkin.

Kao član Nove zore nastupio je u Bunjevačkom kolu 1957.g.

Deverić Juraj-Pavlekov (1889-1957) Bio je prvi poznati liječnik iz Lomnice, 1910.imao prvi bicikl u Lomnici
1928.g.bio je predsjednik asanacijskog odbora u selu. Uređene su betonske grabe u sadašnjoj školskoj ulici te dio u Stepanskoj, Higijenski zavod iz Zagreba nudio je sav materijal i stručnu pomoč besplatno, ljudi nisu vjerovali u to pa je plan propao da se u cijelom selu urede ceste, grabe i poljski zahodi. Plemenita skupština na spravišću većinom je odbila taj prijedlog
Deverić Josip -Jodek član Nove zore, crkveni pjevač, 1952.g.bio u Puli
Deverić Josip –Mikekov (1915-96) 1950.g.u savjetu građana u Mjesnom narodnom odboru
Deverić Jozef 1873. g.spominje se kao sučijski odbornik
Deverić Mara r.Lektorić-Mikulina, članica Nove zore, pjevala alt II., 1928.g. bila u Pragu, 1929..g.na turneji Sarajevo-Dubrovnik-Split
Deverić Mara-Tomaševa (1913-95) bila je časna sestra
Deverić Matija 1660. dobio grb i plemstvo od Leopolda I, proglašeno na Hrv.saboru 8.1.1660.g.
Deverić Mato-Pavlekov (1868-?) 1920-1926.g.bio je vozač mrtvačkih kola
Deverić Mijo kbr.108, 1920-22. bio je procjenitelj žira , 1921.5.travanj, izabran u Agrarni sučijski odbor
Deverić Mijo-Mišo (1917-31) učenik klasične gimnazije, pionir lomničkog nometa početkom 30-tih godina prošlog stolječa, najbolji igrač
Deverić Petar 1920-22. bio je procjenitelj žira
Deverić Stjepan-Štilek 1920-1925.g. spominje se kao crkveni šikutor, 1920.g.bio u odboru za sakupljanje milodara za nabavu novih zvona
Deverić Stjepan-Zmasličko (1897-?) kbr.44 od 1926.g spominje se kao seoski mrtvozorac
Deverić Stjepan-Stipica (1921-98) crkveni šikutor
Deverić Štefan 1872. 1873.i 1876-77. g.spominje se kao sučijski odbornik. 1877.g.lugar

Dijanežević-lomničko prezime kbr 38, nastalo od imena Dijana u idiomu nazivaju se Doneževići
Dijanežević Bara r.Klenović-Garava (1908-85) dugogodišnja članica Nove zore,
1928.g. bila u Pragu i Đakovu
1929..g.Sarajevu, Dubrovniku i Splitu
1967.na dalje na Smotrama folkora
Dijanežević Franjo-Prilika (1916-86) spominje se kao vatrogasac
Dijanežević Ivan-Boban, ( -1933) imao najviše svinja u Lomnici, 1926.g.99 komada
Dijanežević Jakov-Jakula 1926-28. i 1934.g. sudec Plemenite sučije, 1921-22.g.kao šikutor, 1927.dao rasparcelirati vinograd Jankovka
Dijanežević Josef 1873.g. provjerio točnost godišnjeg sučijskog računa, 1874-76. g.spominje se kao sučijski odbornik
Dijanežević Josip-Sajko st. (1909-2001) član DVD-a
Dijanežević Josip-Sajko ml. (1930-99) član DVD-a
Dijanežević Josip-Štefičov, član Nove zore, 1937.g.nastupio na radio Zagrebu
Dijanežević Joso, 1872.8.lipanj, bio na listi na prvim izborima u Lomnici za zastupnika u sabor ispred slobodnog kotara Turopoljskog
Dijanežević Juro kbr.115 1928.g. spominje se kao crkveni šikutor
Dijanežević Luka i Ivan 1611.g.dobili su plemstvo i grb od kralja Matije II.
Dijanežević Mato st. 1921.g.21.3.predlaže na spravišču da se stvore branjevine za pašu blaga koje su osnovane prije 20 godina najme 1899/1900 u šumskom pred.Rastići, Hrženice g. i Dućan
Dijanežević Mato-Matić (1901-90) član Nove zore i prvi predsjednik ogranka Seljačke Sloge u Lomnici,                                                                                                                                                              1928.g.12.veljača, Nova Zora moli za potporu za put u Češku, Skupština ništa neodređuje za sada a Mato Dijanežević kaže da ako se potpora nemože dati Pjevačkom društvu onda se neka nedade nikome
1929.g.na turneji Sarajevo-Dubrovnik-Split
1930-32. g.spominje se kao sučijski odbornik
1931. u Odboru za reviziju računa ZZ.sučije Lomnica dol.
1947.g. sučijski odbornik
Dijanežević Stjepan svečenik rodio se u Lomnici 1730.g.
Dijanežević Stjepan-Štefić (1924-94) član DVD-a
Dijanežević Stjepan-Števenc ml. (1941-87)član DVD-a, crkveni šikutor

Divlji ogen, vjerovanje starih Lomničana da je vatra bježala u obliku gram kroz polje.

DJEČJI VRTIĆ, Jedan od velikih problema Lomnice bio je baš upravo jedna takva ustanova, dugo se razmišljalo gdje i kako pronači prostor.

Godine 1998.iz doma zdravlja poduzeče Industrogradnja iz selilo je svoga liječnika pa je  prazan prostor preadaptiran za dječji vrtić koji je otvoren 27.11.1998.godine

Do zla Boga-lagana kletva
Dobrinec Juraj postolar iz Velike Gorice 1923.g.31.ožujak, sudac Ivan Klafurić platio mu 19.000 kruna za popravak 19 pari vatrogasnih cipela

DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTVO

Još davne 1890.godine došlo je do osnivanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Lomnici, potrebe za njim bile su vrlo velike jer u to vrijeme gotovo sve kuće u  selu bile su sagrađene od drva a veliki dio njih bio je pokriven slamom.

Požari su bili vrlo česti a za obranu od njih nije bilo adekvatno osposobljenih ljudi niti aparata pomoču kojega bi se požar gasio.

Tako se došlo do ideje i realizacije da se osnuju vatrogasci, što je u to vrijeme bio veliki napredak jer u Hrvatskoj bio je mali broj takovih udruga dok su u Turopolju postojale samo u Velikoj gorici i Mraclinu.

Kako je u to vrijeme Plemenita občina Lomnica imala potpunu ingerenciju u selu tako je i na njenu incijativu utemeljena udruga u opčinskoj zgradi preko puta crkve koja se od tada zove još i Patrolnica.

Taj naziv dobila je zgrada jer su preko noći sjedila dva dežurna čovjeka u njoj zbog čestih požara koji su odmah trubom dojavili mještanima, a ljudi su rekli da oni patroliraju pa je tako nastao naziv Patrolnica.

U Patrolnici s također nalazilo vatrogasno spremište sve do 1947.godine

Kao prvi vatrogasci u mjestu spominju se:

Josip pl.Arbanas

Luka pl.Arbanas                kbr.23 Bugnarov

Mato pl.Arbanas                kbr.29 Gosponekov

Stjepan pl.Arbanas

Vjekoslav pl.Arbanas

Franjo pl.Jakunić                kbr.5

Lacko pl.Jakunić                kbr.5

Stjepan pl.Jakunić                kbr.5

Fabijan pl.Kolarić                kbr.21

Miško pl.Kolarić

Valent pl.Stepanić(Ruzlinov)        kbr.49

Andro pl.Stepanić(Matkov)        kbr.57

Franjo pl.Stepanić

Ivan pl.Stepanić

Josip pl Stepanić

Josip pl.Stepanić-mlađi        kbr.58 Zvonarov

Josip Stepanić-stariji.

Na samom početku rada društva, Plemenita občina Lomnica, nabavila je ručnu špricu i ostali pribor koji je društvo koristilo za gašenje požara.

Prvi zapovjednik najvjerovatnije bio je Valent Stepanić-Ruzlinov, dok je prvi trubač bio Josip Stepanić-Zvonarov, koji je jednom prilikom trčao iz vinograda Kostanjevec da stigne na Tjelovsku vatrogasnu procesiju u Goricu, nažalost dobio je galopirajuću sušicu i uskoro umro

Prva pomoć društvu od Zemljišne zajednice, koju sam pronašao je iz 1898.godine kada je dobilo 15,40 forintov, dok je 1899.dano prvi puta 20 forintov a drugi puta

32 forinta.

4.ožujka 1902.vatrogasni zapovjednik Valent Stepanić i tajnik Luka Arbanas mole potporu za društvo od Plemenite sučije.

        Plemenitoj ,,Skupštini Lom dolj,,

             Mi niže potpisani kao zapovjednik i tajnik dobrovoljnog društva Lomničkoga usudjujemo pl.skuipštini podastrijeti molbu u kojoj prepokorno

             molimo, da bi nam blagajna bila pl.skupštine, kakovu malu poptporu za popravak šprice u takovu svrhu što nam je neprikladno sa špricom na zemlji

             braniti kod požara, već bude prikladnije sa špricom na koli kretati i vatrom lakše uništavati.

             Nedao dragi Bog našem najvećem neprijatelju takove nesreće.

            Nadajući se da će pl.skupština uvažiti i odobriti našu smjernu molbu

        U Lomnici dolj. 4/3 902    + Valent Stepanić zapovjednik

                                              po L.Arbanas tajniku

28.travnja 1904.g.na dan sv.Florijana sudec je platio misu za vatrogasce 12,88 kruna

4.svibnja 1905.g.društvo dobilo 20 kruna potpore od Plemenite sućije

14.lipnja 1906.g. na Tjelovo duštvo je dobilo 12,10 kruna, inače svake godine vatrogasci su svečano odjeveni odlazili u Veliku Goricu na taj dan.

21.12.1906.g.sudac je dao kaparu za vatrogasna odijela, dali su to bila prva ili druga odijela nisam ustanovio.

10.ožujak 1907.g.sudac je potrošio na biljeg za očitovanje pogođene vatrogasne robe 6,75 kruna a za materijal vatrogasne robe 4 krune a dok je roba stigla potrošeno je 5,80 kruna.

17.ožujka 1907 sudac je dao 684 krune za narućenu robu, što je dosta veliki iznos, dok je iste godine 29.prosinca sudec platio u Zagrebu 180 kruna za 18 kaciga, vjerovatno je toliko bilo i vatrogasaca

1910.g.na dan sv Florijana sudec je s vatrogascima potrošio 24.krune, a iste godine

11.listopada sudac je dal za vapno i kefe za vatrogasno spremišče 2,56 krune

u 1911.godini sudac je potrošil u lipnju 15,30 kruna kad su vatrogasci išli na počast presvijetlog nadbiskupa.

Iste 1911.g.u listopadu bio je požar kod Jude Hrenković, u pomoć su došli velikomlački vatrogasci pa im je sudac platil trošak.

11.lipnja 1912. Sudac je dal vatrogascima za Tjelovo 14,70 kruna a potrošili su kod Popovića, dok su na dan imendana  njegovog visočanstva kralja vatrogasci potrošili 10.kruna.

1913.godine dovezena je nova štrcaljka pa je na strošak sudec potrošio 43,48 krune

a 8.rujna na račun šprice sudac je dal 84,68 krune, dok je šprica koštala 2.428 kruna.

U kolovozu 1914.g. uređivano je vatrogasno spremišče pa je zidaru Slopku plačeno 54 krune, a za peč i cijevi u  istom spremišču prosincu je plačeno 22,80.kr.

Vatrogasci su dobili potporu 28 kruna 22.lipnja1916.g.od trgovca iz V.Gorice Janka Hrenkovića, na Tijelovo sudec je potrošil na vatrogasce 28,50 kr.

Na Tijelovo 1917.g.potrošeno je 47 kruna, dok su te iste godine nabavljena mrtvačka kola iz Budimpešte za 4 519 kruna, vozar je bio Franjo Jakunić.

25.listopada 1919.g.izgorjela je štala Franje Jakunića a šteta je bila 12 000 kruna.

Na 30.obljetnici rada društva 1920 Zemljišna zajednica nabavlja novu rušnu špricu nešto jače snage.

Kako je svake godine društvo dobivalo novčanu potpotru od Zemljišne zajednice, tako je 13.veljače 1921.vatrogasni zapovjednik Mijo pl.Lektorić zamolio da se ta potpora poveča, odobreno je da se ona sa 100 kruna poveča na 200 kruna godišnje.

1923.godine potpora je 250 kruna a društvo broji 19 članova a sudac je platio 31.ožujka za poravak 19 pari vatrogasnih cipela 19 000 kruna postolaru Juraju Dobrinecu iz Velike Gorice.

1925.g.potpora je vatrogasnon društvu od Plemenita sućije 1 500 dinara

1929.g.zapovjednik vatrogasnog društva Ivan pl.Stepanić moli 200 dinara Plemenitu sućiju za tečaj u Božjakovini, skupština jednoglasno prihvača.

1930.g.10.kolovoza tajnik vatrogasnog društva Juraj pl.Deverić-Dumič dobio je srebrnu kolajnu i pohvalnicu od Hrvatsko-slavonske Vatrogasne zajednice, za požrtvovan rad na vatrogasnom polju.

Novu obljetnicu društvo je proslavljalo 7.rujna 1930.g.a za tu priliku šivana su nova vatrogasna odijela kod krojača Marčele u Petrinjskoj ulici u Zagrebu.

Za tu svečanu obljetnicu seste Milka i Vilma Bedeković izvazle su vatrogasni barjak sa likom sv.Florijana zaštitnikom vatrogasaca, jedna od njih bila je kuma barjaku dok je njihov brat dr.Janko Bedeković u to vrijeme bio predsjednik društva.

Članovi su u to vrijeme bili: Lacko Celić-Dinek, Ivan Klafurić-Špolarov,

Franjo Klafurić-Štefekov, Franjo Župetić, Franjo Arbanas Jurkecov,

Franjo Arbanas-Husar, Juraj Deverić-Dumić, Josip Arbanas-Bugnarov,

Franjo Smolković-Smorek, Stjepan Lektorić-Špektorov, Josip Deverić-Jotina st.,

Stjepan Stepanić-Čubak, Franjo Dijanežević-Prilika, Ivan Stepanić-Ivec,

Franjo Arbanas-Zbenaščakov, Juraj Stepan-Ječar, Ivan Lektorić-Štefanekov,

Lacko Smolković-Skelec, Bartol Stepanić, Stjepan Lektorić-Banijaš

4.svibanj 1934.vatrogasno društvo dobiva 100 dinara od sudca Plemenite sućije Jakova pl.Dijanežević, dok je 30.listopada plačeno za popravak vatrogasne šprice 500 dinara, tajnik društva bio je Stjepan pl.Lektorić.

14.prosinca 1939.godine izgorjela je štala Pavla Klenovića, sućija mu je dala pomoć od 1000 dinara, dok je za vatrogasne svrhe sućija potrošila 10 000 dinara.

Na 50.obljetnici društva 1940.godine, Zemljišna zajednica pod sucem Josipom Arbanas-Bugnarom, poklanja motornu špricu marke Magirus sa svom opremom, koja je prvi put korištena 10.lipnja kada je izgorjela štala Marka Stepanića-Markana

Na sreču ova prva motorna vatrogasna šprica čuva se još danas, te služi kao eksponat.

Kako su sve Zemljišne zajednice ukinute 1947.godine tako je ukinuta lomnička, novi sustav rasprodaje svu njezinu imovine te kupuje imanje od Zore Bedeković udove Janka, sadašnju zgradu Odbora i neke popratne zgrade, te se vatrogasno društvo seli na sadašnji prostor.

Zgrada Patrolnice prodana je na na javnoj dražbi 1947.g. za 17.600 dinara Janku Lektoriću kbr.88 koji je ponudio najvišu cijenu.

Iste godine društvo se se li na današnji prostor.

Ručna štrcaljka bila je simbol vatrogastva koja se ljubomorno čuvala sve do 1955.godine, ali nekoliko neodgovornih ljudi prodalo ju je u selo Bukovčak,

a ona se još čuvaju kao eksponat.

Vatrogasno društvo sagradilo je novi dom 1956.godine,

1957.društvo kupuje veliku mobilnu motornu špricu marke Adler koju su vukli konji. Nekoliko godina kasnije društvo kupuje rabljeni kamion marke Steuer a kako je bio prilično rashodovan prodaju ga te nabavljaju kamion Dodge.

Do tada se za uzbune upotrebljavala truba a potom društvo nabavlja sirenu na ručni pogon a nešto kasnije električnu sirenu.

Te godine 2.svibnja 1957. U V.Gorici dodjeljivana su povodom dana vatrogastva odlikovanja, za požrtvovan rad uD.V.D.-u Lomnica, Stjepan Stepanić-Buncek dobio je srebrnu medalju, dok društvo kupuje mrtvačka kola koja su nabavljena u Subotici.

1960.godine društvo slavi 70.obljetnicu  tom prilikom razvijena je društvena zastava koju je poklonio veliki vatrogasni predalac Ivan Dehin.

Nakon toga društvo počinje stagnirati jer veliki broj članova odlazi na rad u Njemačku.

29.srpnja 1979.društvo slavi devedesetu obljetnicu, pod pokroviteljstvom R.O.Industrogradnja.

80.tih godina društo je sve aktivnije, u selu se zabijaju cijevi koje su služile za potrebe vode u slučaju požara.

Društvo kupuje kombi i izgrađuje nekoliko bunara u selu za potrebe u slučaju požara.

1980.g. 28.3.održana godišnja skupština, društvo broji 35 aktivnih članova i 110 podupirajučih

1980.30.8. predana na upotrebu nova navalna vatrogasna kola, održana kulturna manifestacija povodom 40.godišnjce ustanka naroda Jugoslavije.

29.kolovoza 1982.g. Naše društvo se zbratimluje sa Gasilnim društvom Šmihel kraj Novog Mesta i ta veza traje još danas.

1983.društvo nabavlja auto cisternu, započinju radovi na vatrogasnome domu, oformljavaju se vatrogasni podmladci, pioniri, juniori, a potom ženske aktiviskinje.

1984.g.Lipanjsku nagradu  najveće općinsko priznanje Općine Velika Gorica dobio naš D.V.D na provođenju mjera društvene samozaštite.

30.lipanj 1985 društvo proslavlja 95.obljetnicu, bila je to največa ikad održana proslava neke udruge u Lomnici.

Nadzočne pozdravio Željko Mrakovčić predsjednik vatrogasnog saveza općine Velike Gorice, Franjo Galeković predsjednik pokrovitelja OK SSRN Velike Gorice vezao e traku pokrovitelja na barjak.

Sudionike pozdravio Branko Župetić predsjednik D.V.D.-a, orazvoju društva govorio tajnik Stjepan Dehin, u prigodnom programu nastupili su kud Lomničani i Pjevački zbor Šmihel iz Novog Mesta iz slovenije.

Aeroklub iz Zagreba sudjelovao je sa padobranskim skokovima.

Sudjelovala su gotovo sva društva iz okolica a mnoga iz daljnjih mjesta,

24.6..1990.društvo razvija svoj treči barjak kojeg poklanja Općinski savez vatrogasaca Velike Gorice,

Slavi se 100.obljetnica,  u rad je pušten novi vatrogasni dom, veliki jubilej najstarije lomničke udruge, ali proslava nije bila na vrhuncu zbog političkih prilika, jer kada jedan sustav nestaje a rađe se novi, ljudi su uglavnom podijeljeni tako je bilo ovaj put u Lomnici.

1. DOM KULTURE

Termin dom kulture je novijeg naziva, ali i nekada mještani su imali neku zajedničku prostoriju gdje bi se sakupljali održavali spravišča i sastanke.

Najstarije seoske prostorije koje se spominju pismeno su one iz 1796.godine,gdje se u

popisu sela spominje stara komora i stari štagalj u trošnom stanju preko puta crkve.

Sigurno je da se radi o zgradi gdje se vodio društveni život lomnićana,jer na tom mjestu do 1947.godine bila je prostorija kuju su nazivali patrolnica.

Patrolnica je dobila ime od riječi patrolirati,jer nekada su sve kuće bile šopnate(pokri-

vene slamom) požari su bili česti,pa su morali ljudi dežurati(patrolirati)preko noći.

Tu su se vodila sudčijska spravišta,vatrogasni sastanci i drugi društveni život.

Možda bi se lomnički društveni život i danas još  vodio na tom mjestu da nije došlo do događaja koji je izmjenio svijet.

Taj događaj zvao se drugi svjetski rat,nakon njega nacionalizirana je društvena imovina,tako je u Lomnici bez imovine ostao grof Janko Bedaković.

Njegova imovina pripala je mjesnoj zajednici,a nalazila se na mjestu gdje se danas vodi društveni i kulturni život Lomnice.

U drvenu zgradu koju  još danas zovu odbor,useljena je mjesna uprava a u podrumu održavale su se zabave,svadbe i druge manifestacije.

Novi društveni dom izgrađen je 1958.godine i za ono vrijeme bio je respektabilan

zadovoljavao je sve društvene potrebe

Vremenom i on je postao tijesan,trošan i neadekvatan pa se 2000.godine prišlo adap-

taciji i prošorenju.

Dombaj prije Škripel Marko spominje 1632.g. se u popisu plemića Turopolja u Lomnici

Dramska grupa u Lomnici počela sa radom još početkom 1920.-tih godina, djelovala negdje do početka II.svjetskog rata. Obnovljena je nakon svršetka II.Svjetskog rata. Svake nedelje davala se priredba u školskome dvorištu a kasnije na mjestu današnjeg Društvenoga doma kod zgrade Odbora.
Dubravčić Zdravko (1959-92) poginuo kao hrvatski dragovoljac u Domovinskom ratu

Drot-naziv za dio lomničke šume

Dučan-naziv lomničke šume u Kostanjevcu

Dugave-oranica u lomničkom polju kraj željezničke pruge prema Gradićima

Dugi nos-lomnička livada

Dugi slogi-oranica u lomničkom polju

Dugi vrh-naziv lomničke šume

Dumiči-zadruga Deverić kbr.43

Dužica-oranica u lomničkom polju  kraj Meštrice

Dvekerište(staro igrališta-Miklaušićeva ulica-Odranske ul.-oranica u lomničkom polju)
Dvorac i imanje Vernić u Gornjoj Lomnici, Plemenita sudćija na čelu sa sudcem STJEPANOM pl. ŠOŠTAREC, kupuje od obitelji

pokojnoga grofa GEZE VERNIĆA iz Gornje Lomnice imanje za 120.000 kruna, bio je to dvorac sa pratećim objektima i 256 jutara zemlje i 7 jutara vinograda na Jankovki i 160 jutara šume .

                Ugovor Plemenite sudćije i obitelji Vernić

2 i 18.veljača 1901.godine, prodavaoci: Zvonimir, Janko, Dorica i Danica Vernić

sututor, Dragutin Jurčić, svjedok Vid Špundek

sudac Plemenite sudćije Lomnica, Štefan pl.Šoštarec

vidio i odobrio župan Josipović, svjedok Josip Cividini

Đ abecedar

đunđ-koralja crvena ogrlica, sastavni dio ženske lomničke narodne nošnje

Đuro sin Valentinov 1446.25.4.bio je kod prodaje vinograda Kostanjevec koji je kanonik Franjo prodao njemu i nekim Lomničanima za 200 zlatnih florina (izvornik pronašao Laszowsky u lomničkim sučijskim spisima)

E abecedar

Egidij sin Stjepanov spominje se 1373.g.kao pripadnik plemenitog roda lomničkog u  pisanim dokumentima (plemstvo je dobiveno 1225.g.od mađarskog kralja Bele III/IV

Električna struja,  1932.g.5.lipanj, sudac iznosi zaključak zastupstva Uprave opčine V.Gorice za rasvjetu mjesta elektrikom, Skupština nije stvorila nikakav zaključak(5)

1936. -zasvirali prvi radiji u Lomnici, kod Alojza Lektorića-Libra i Rudolfa Škale

-uvedeni prvi električni priključci, Stjepan Arbanas-Pepek, Alojz Lektorić-Liber,

Vinko Stepanić-Pikač ii kapelica sv.Triju Kralja, (6)

1940.g. -Plemenita sučija uvodi struju ovlaštenicima pod sudcen Josipom Arbanas –Bugnarom-investicija za elektrifikaciju sela iznosila je 150 000 dinara, a priključak po kući 530 dinara.

Ovlaštenici sa 1/7 juša ili više dobivali su povrat novca jer je juš iznosio 4.000 dinara, dok oni sa 1/8 juša ili manje morali su nadoplatiti za priključak

-mnogi ovlaštenici bili su protiv uvođenja struje jer su željeli da se novac podjeli među ovlaštenicima (24)

F abecedar

Fabijan župan zagrebački, sudi parnicu u zemlji kraj Lomnice 1269.g.
Fabijanić Stjepan -tkalec iz Vrhovja, 1919.g.bio je u prvom tamburaškom zboru u Lomnici
Faller Nikola (1862-1938) glazbenik, dirigent, predsjednik Hrvatskog pjevačkog saveza, 10.8.1929.pozdravio u Zagrebu Novu zoru nakon povratka sa Velike hrvatske turneje

Fašnik – nekada se jako obavljao u Lomnici. U utorak prije pepelnice maškare su hodale selom, najviše se zalazilo u kuće gdje je bila mlada snaha da se vidi koje je nekretnine dovela u kuću.

Takošer se kroz selo vozio i fašnik i ljudi su ga darivali venom, koje su navečer sudionici pili. U četvrtak poslije pepelnice bio je spaljen pred crkvom a meštar mu je pročitio osudu odnosno sve njegove grijehe. Najpoznatiji meštar ceremonijala bio je Stjepan Stepanić-Radić. Okupilo se mnogo svijeta ne samo iz Lomnice več i šire.

Na fašnik se nesmije šivati,jer bi se svima kokošima zašile riti.

Stari pijetao morao se zaklati na fašnik,objesio se ispred kokošinjca gdje je visio do podne,prag se na kokošinjcu poškropio krvlju da nebi živina crkavala

Sjemenska kukuruza također se lipila na fašnik.

Uzrečica je bila bedaki noriju svaki dan,a pametni samo na fašnik.

FESTIVALI, Prvi festival u Lomnici održan je 15.9.2001.pod nazivom PRVI GLAS LOMNICE,

Ped 500 gledatelja u šatoru kraj društvenog doma(dom nije bio uređen)nastupilo je

dvanaest pjevača.

Pobjedila je Ines Mlinarić iz Zagreba skladbom Whats up”,drugo mjesto zauzela je Suzana Dokić skladbom “Za tebe stvorena”,dok je trči bio Marko Košutić skladbom “Kaži joj suzo”

Pjevače su pratile grupe Turbo X i Kings,organizator natjecanja bio je Mjesni odbor

Donje Lomnice

Fabijanić Stjepan-tkalec iz Vrhovja, 1919.g.spominje se kao član 1.tamburaškog zbora
Ferčić Valent 1446.25.4.bio je kod prodaje vinograda Kostanjevec koji je kanonik Franjo prodao njemu i nekim Lomničanima za 200 zlatnih florina (izvornik pronašao Laszowsky u lomničkim sučijskim spisima)
Ferdinand II.Hasburški kralj(1619-1637) 6.ožujka 1631.u Beču izdanim plemićkim listom, podijeli NIKOLI STEPANIĆ(Stepanitis)i po njemu njegovoj brači Martinu, Jurju, te njegovim bratićima(patrueles) Mihajlu, Stjepanu, Pavlu i Mihajlu, ugarsko-hrvatskoplemstvo i grb
Ferdinand III.Habsburški (1637-1657) 29.siječnja1649. JURJA SMOLKOVIĆA obdari plemstvom kao i njegovu braču Ivana, Marka i Stjepana, a čiji roditelji su bili plemeniti. Juraj pl Smolković dobio je grb i plemstvo što se pokazao vjeran kroz prohujalih sedamnaest godina, a naročito u ratu svetog Rimskog Carstva protiv Šveđana, takmaca i krvnih
Ferklić Mihalj 16.svibanj 1724, pravio je oporuku, koji je ostavio 100 talira, da se služe svete mise za njega, za njegove roditelje i za one duše, kojih se nebi imao tko spomenuti. Za tu svotu odslužena je 361 misa. Još je ostavio goričke cirkve plaču jednog leta vu penese, a kapeli na Lomnici polovicu te plače, cirkve Svetog jurja na Odri: ,,skudu S.Juria” kloštru fraterskom i Kapucinskom, ako bi mi se smrt pripetila, sakomu koštru prasci četiri na jesen, zato da dojdu na sprevot mertvoga tela mojega.
Fialić Matija spominje se prvi put 1625.g. u Lomnici

Fičkorka-oranica u lomničkom polju
Filipčić Nikola spominje se 20.1.1513.g.kao lomnički plemić(izvornik je u kraljevskom arhivu u Budimpešti, pronašao ga je E.Laszowski)
Filipčić Petar spominje se 20.1.1513.g.kao lomnički plemić(izvornik je u kraljevskom arhivu u Budimpešti, pronašao ga je E.Laszowski)

Filipčić Stjepan 5.veljača 1560.g, prigodom obnove turopoljskog bratstva zastupao Donju Lomnicu, na Kaptolu zagrebačkom i u darovnici kralja Ferninanda 1560.g.spomenut
Filipčić Štefan Ferdinand I. 1560.g.darovnicom njemu i nekim Lomničanima potvrdio pravo na šumu 1556.g. izgubi sav svoj imetak prilikom provale turskog čopora u Lomnicu, tako, da nije imao što da jede. U toj nevolji pomogao ga Benko Sartor (krojač) živežom i žitom. Za to mu je darovao jedno svoje selište s kmetom u Donjoj Lomnici.(arhiv na kaptolu)

Filipovski sejem-mjesečni sajam u Velikoj gorici o sv.Filipu 1.svibanj

Folias Petar Ferdinand I. 1560.g.darovnicom njemu i nekim Lomničanima potvrdio pravo na šumu
Fotivec Bartol u popisu crkvene desetine 1538.g.15.travanj nalazimo ga u Lomnici

Franc-stari naziv za naziv Franjo

Francek-denuminativ od Franjo

Franjevci u Lomnici, dug je bio vijek dolazaka franjevaca sa zagrebačkog Kaptola u Lomnicu. Negdje još od početka 19.stoljeća pa sve do osnutka župe u Lomnici.

Dolazili su kao ispomoć velikogoričkome župniku koji nije uvijek stigao u Lomnici uoći Uskrsa i Božića. Ako župnik nije imao kapelana tada bi u pomoć pozvao franjevce, koji su ostavili duboki trag vjere u Lomnici.

Posljednji franjevac bio je 1969.g.o Božiću a bio je to Kapistran Rotim.
Franjo od OTOKA (?-1466) kanonik, donjolomničan, imao velike posjede u selu                                                                                                                                   1428. 10. sječanj, Franjo sin Ivana Ivanova iz Lomnice bio je več zagrebački kanonik pojac ,,succentor”
1435.22. kolovoz, kanonik Franjo povečao je svoje posjede u Donjoj Lomnici, kupivši za 150 forinti od vuka sina Egidija Klokoč,posjede koje je nekoč imao Jakob sin Jurja Klokočkog, kaštelan novigradski.
1449.21.listopad, kanonik Franjo prodaje posjed u Topolovcu Donjolomničanima za 27 zlatnih florina (original je pronašao Laszowsky u spisima Plemenite sudćije Donja Lomnica)
1454. 8.travanj, spominje se prvi put kanonik Franjo pridjevkom od “Otoka”(de Otok) Nije jasno odakle mu taj pridjev. On se i sam nazivlje “inače plemićem iz Lomnice i Otoka” (alias natione de Lompnicza et Otok nobilis), (izvornik iz obiteljske arhive Marka Arbanas kbr.29 u Lomnicu)
1461.Posjedovao je vrlo lijepu knjižnicu za ono doba, koja se sastojala od teoloških, gramatičkih i filozovskih knjiga, sve knjige bile su rukopisne. Kanonik Franjo bio je prvi učeni Turopoljac koji je posjedovao osobnu knjižnicu.
1466.23.4. kanonik Franjo-Lomnički, prodao svoj dio vinograda Lomničanima.
Furjan-staro ime za Florijan

G abecedar

Gaj(Tepčevine) -naziv lomničke šume

Gajnice-oranica u lomničkom polju

Ganje(Drot)-lomnička šuma, isušeni stajski gnoj = etimološki

Garantno pismo-potvrda koja je osiguravala radno mjesto, slali su je naši gastabeiteri ljudima koji su željeli ići na rad u Njemačku

Geplin-stara naprava za vršidbu uz pomoč konja(u Lomnici pojavili su se početkom 20.st.)

Gjungić Gal 1446.25.4.bio je kod prodaje vinograda Kostanjevec koji je kanonik Franjo prodao njemu i nekim Lomničanima za 200 zlatnih florina (izvornik pronašao Laszowsky u lomničkim sučijskim spisima)

Gložina-lomnička livada

Gložine(kraj Ključa), -naziv lomničke šume(veliki glog)

Gnojnik-oranica u lomničkom polju preko pruge kraj kolodvora

Gojnica-oranica u lomničkom polju
Goli Matija 1503.g.zabilježen u trećem popisu crkvene desetine kao neplemić u Lomnici
Golubić Franjo bunarđija iz Okuja, 1931.g.kopao zdenac kod Pješčenjaka i na Obreži

Gornaki-obitelj Stepanić iz Jurekove zadruge preselilise 1891.g.iza crkve

Gornji Babljaček-naziv lomničke šume

Gosponeki-zadruga Arbanas kbr 29

Gotičnjak-naziv lomničke šume

Grabanke-(Lužec) lomnička sjenokoša

GRABARI seoski. Održavali sui  kopali po selu grabe pod ingerencijom Plemenite sučije.

1886-89.Franc Radišek

1889.Pavel Stepanić kbr.57

1898-99.Anton Oblak

1900.Gjuro Kukolja, Gjuro Belec

1901.Štefan Celić, Anton Oblak

1902-03-Anton Oblak

1904.Gjuro Belec, Anton Oblak

1906-09.Gjuro Belec

1911.Đuro Sasak, Vaso Panković

1912.Vaso Panković

1918.Imbro Horvatić, Marko Šeketa

1920.Imbro Horvatić, Mato Perković

1922.Marko Šeketa, Milan Končalović

1923.Milan Končalović

Grabselić Ivan spominje 1632.g. se u popisu plemića Turopolja u Lomnici

GRB,obitelji Stepanić-Donja Lomnica.                                                                                                                                                                                                                                              Uspravan crni štit sa zelenim trovrhom.na dnu na kojem stoje dvorepi zlatni lavov,okrenut na desno ,

koji u uzdignutoj

         Desnoj šapi drži sablju  krivišiju.

        NAKIT-Okrunjene kacige !

        Ždral koji raste iz krune,sa zlatnim prstenom u kljunu.

        PLAŠT: s desne zlatan i modar,sa lijeve strane,srebren i modar.

        Taj armales proglašen,26.aprila 1635.g

GRBOVNICE :

Lomničani i Turopoljci bili su plemiči na temelju svog slobodnog plemenskog posjeda, svoje plemenštine-te na temelju kraljevske darovnice.

To je bilo takozvano “darovno plemstvo” koje je starije i odličnije od listovnog plemstva podjeljivano plemičkim ili grbovnim listom-grbovnicom

Svaka plemička zadruga dobila bi takovu listinu koju je podjelivao kralj.

Vrlo mali broj takovih listina je sačuvan,neke su stradale u požaru, neke se zagubile

ipak jedan mali broj spasili su povjesničari i etnolozi.

U muzeju Turopolja nalaze se grbovnice obitelji. Smolković, Deverić-Celić i Kolarić

dok se grbovnica Dijaneževićeva nalazi u Povijesnom muzeju u Zagrebu.

Najviše zasluga što su mnogi grbovi otkriveni ima Ivan Bojničić koji ih je objavio

u svojoj knjizi, Die Wappen von Kroatien und Slavonien.
Grgorinić Jakov 1956-1959.učitelj u Lomnici do umirovljenja
Grgur sin Damnjanov 1446.25.4.bio je kod prodaje vinograda Kostanjevec koji je kanonik Franjo prodao njemu i nekim Lomničanima za 200 zlatnih florina (izvornik pronašao Laszowsky u lomničkim sučijskim spisima)

Grmice-oranica u lomničkom polju(nazvana po grmičima)

Groblje – Lomničani su nekada u srednjem vijeku imali groblje iza mjesne crkve. Kada je ukinuto nezna se ali kada su kopane jame za vapno 1862 pronađene su mnoge ljudske kosti. Sve do 1891.g.Lomničani su se pokapali u Velikoj Gorici kod crkve sv.Lovre a nakon toga na sadašnjem groblju.
Gudečki breg-naziv lomničke šume (nalazi se kraj sela Guci)

Grubić Erna 1.studeni 1923.g postaje učiteljca u Lomnici
Guresić Matija u popisu crkvene desetine 1538.g.15.travanj nalazimo ga u Lomnici

H abecedar

Hadovice-oranica u lomničkom polju između Meštrice I Lukavca

Harbud Ivan neplemić podanik Francisa Klafurića, spominje se 1773.g.
Harbud Pavel, neplemić podanik obitelji Arbanas spominje se 1773., g.kasnije došle obitelji Smolković i Krznarić

Harbudinec-naziv lomničke zadruge Smolković kbr.1(nastalo od prezimena Harbud)

Harmičanka-oranica u lomničkom polju

HDZ, Ova politička udruga utemeljena je 1990.g., broji 60 članova, kao prvi predsjednik spominje se Ante Ćurić.
Hekner Josip trgovac iz Velike Gorice, 1915. kupio 300 hektolitara mošta od sučije za 270 kruna

HODOČAŠČA U tjednu  kada se odlazilo na hodočašče bilo je posebno raspoloženje, a glavna tema razgovora većine stanovnika je hodočašće na Mariju Bistricu. Nakon pozdrava pri susretu sa susjedima i prijateljima slijedi pitanje: ideš pješice? I onda krenu sjećanja, evociraju se uspomene na razne događaje s hodočašća, a neka neobična radost i uzbuđenje ulazi u srca… Bistričko hodočašće svima koji su bar jednom bili ostaje u sjećanju kao najljepši dani u godini, kao trenuci koji, unatoč tjelesnom naporu i vrućini, obnavljaju duh i daju snagu za dalje. I ove će godine zvoniti zvona lomničke crkve pozivajući sve koji nisu mogli ići, neka izađu na svoja dvorišta, otvore svoje prozore i osjete barem djelić radosti i zajedništva koje će romari, uz marijanske pjesme pjevane iz dubine duše i iz sveg glasa, ponovo pronijeti ulicama Lomnice.

Lomnički župljani svake godine odlaze na tradicionalna hodočašća u Mariju Bistricu i Trsat, dok povremeno odlaze na druga hodočašća.

Hodočašće nekad:

Lomničani su od vajkada odlazili na hodočašča,svakako največe je bilo u Mariju Bistricu,nekada se odlazilo kolima do sela Ščitarjeva gdje su hodočasnici prebačeni

skelom preko Save.Konjske zaprege vratile su se natrag kući dok bi hodočasnici nastavili pješice do Marije Bistrice gdje su ostali dva dana. Kada su obavili sve hodočasničke obrede treči dan vračali bi se pješice u Ščitarjevo gdje su ih opet čekala zaprežna kola. Čitavim putem hodočašča do Marije Bistrice molilo se i pjevalo,također na kolima do Lomnice pjevale su se marijanske pjesme,svojim pjevanjem prednjačila je jedna žena od Horvatinčića, a nazivali su ju stara Krapica.

Nakod drugog svjetskoga rata hodočašča su nastavljena, ali nešto se izmjenilo jer išlo

Se vlakom do Zagreba,potom tranvajem do Dubrave gdje se formirala kolona i preko Vugrovca došlo se do Kašine gdje se prenočilo na štali gazde Marka.-

Rano u zoru nastavio se put ka Majci Božjoj gdje se stiglo oko 10 sati, zajednička župska misa održana je u svetištu u 11 sati, a poslije ručka išlo se na kalvariju.

Velikogorička župa imala je sv misu na dan Gospe Snježne 3.kolovoza.

Nakon toga lagano spremalo se kuči a ponovno se prenočilo u Kašini,gdje se idučeg dana išlo istom rutom do Zagreba i Lomnice,putem se također pjevalo.

Kada su hodočasnici bili nadomak sela netko je donio veliko raspelo koje se nosilo na čelu kolone,svi hodočasnici pjevajuč prolazili su selom i svratili u mjesnu kapelicu gdje su se pjevale marijanske pjesme.Nakon završetka tog svečanog čina hodočasnici su darivali rodbinu i znance bistričkim suvenirima,najčešče bili su to kipeci sa slikom bistričkog svetišta.

Krajem šezdesetih godina takva vrst hodočašča jenjava, jer počinje motorizacija

Neki odlaze vlastitim vozilima dok drugi organiziranim busom u Mariju Bistricu

Ipak zadnje vrijeme neke župe su obnovile hodočašče pješačenjem u svetište majke

Božje.  

Drugo lomničko hodočašče je bilo u župu Dubranec u crkvu Gospe sniježne gdje

se odlazilo za Malu Gospu 8.rujna. Dan uoči Male Gospe mnogi Lomničani odlazili su u svoj vinograd Kostanjevec, tu su prenočili a u ranu zoru krenuli pješice preko šume u Dubranec te stigli nakon dva sata hoda, prisustvovali sv misi a mnogi su imali zavjet. Specijalitet dubranjskog proštenja bila je poznata pečenica prasca, a bilo je ponekada mošta.

Na povratku navratilo se opet u Kostanjevec, procjenilo se kakva če biti berba grožđa

A kući se donijelo ranog grožđa što je obradovalo sve ukučane.

Lomničani još uvijek odlaze na proštenja u okolne župe, kao što su pohod Blažene djevice Marije u Vukovini ili sv.Juraj u Odri, a neki idu i do Brezovice,ali svakako naposječenije od Lomničana je Malomešno proštenje u Dubrancu.
Horvatić Imbro, spominje se kao sučijski grabar1918 i 1920
Horvatinčić Ivan predsjednik omladine, član None zore 1958.g.1974.g. izabran u Vijeće Općine
Horvatinčić Stjepan Krapec (1911-1999) pionir lomničkog nometa početkom 30-tih godina član Nove zore od 1938.g. pjevao bas II.
1940.g.član Nadzornog odbora Nove zore
1945.g.prvi tajnik Mjesnog narodnog odbora
1950.g.u savjetu građana u Mjesnom narodnom odboru
Horvatinčić Pavel spominje se u spisima iz 1869.g.
Hrvatin Peter 1501.g.spominje se u Lomnici kao kmet u drogom popisu crkvene desetine
Hranilović Mirko kapelan 1923. u božićno vrijeme imao 7 pjevanih misa

Hrenković-lomničko prezime, naziv po biljci hren
Hrenković Janko (1867-1949) trgovac iz Velike Gorice,  više puta donirao lomničke vatrogasce
1915. kupio 694 hektolitara hektolitara mošta od sučije za 694 kruna
1916.22.lipanj, dao potporu vatrogascima 28 kruna
Hrenković Juraj spominje se 1875-76.g. kao opčinski detić, godišnja plaća 12 forinti

Hrenkovićevo(kraj goričkog groblja) –oranicanekad  lomničke  sučije

HRIBAR NIKOLA 1867-12.12.1953. građevinski inžinjer iz Velike Gorice

Nikola Hribar bio je vrlo znamenit čovjek u cijelome Turopolju kao graditelj, poduzetnik, trgovac, donator i humanist.

Svoj veliki graditeljski opus ostavio je izgradnjon crkava, škola, cesta, mostova.

U našem mjestu još i danas postoje građevine koje je on izgradio, 1900.godine pučku školu a 1925.kapelicu majke božje Lurdske povodom proslave 1.000 godišnjice hrvatskog kraljevstva, investitor je bila Plemenita sučija.

Kako je staro križno drvo bilo trošno izgradio je novo raspelo sa sveticom 1909.godine na raskršču Školske i Stepanske ulice nasuprot kapelice gospe Lurdske, njenom izgradnom križno drvo je maknuto.

1922.godine  izgradio je veliki most kod Melenice u sadašnjoj Lukavečkoj cesti.

Taj most razdvajao je selo sa drugim djelom koji se zvao Prekanci, izgradnjo kanala Sava-Odra most je postao nefunkcionalan, također je izgradio most na Pješčenjaku u lomničkoj šumi kao i komasacioni most na Makuni 1914.godine.

Kao trgovac imao je veliku trgovinu građevinskog materijala u Velikoj Gorici

a mještani posebno Plemenita sudčija nabavljali su kod njega materijal.

Posjedovao je velike nekretnine u oranicama, livadama i gradilištima, tako da je Plemenita sučija kupila od njega 1922. godine 20 jutara sjenokoše kod Bukevja koju je nakon II.svjetskog rata nacionalizirao tadašnji sustav.

Bio je i vlasnik vekikogoričkog konjskog tranvaja 1907-1937.(konjača) koji je vozi na relaciji želježnička postaja-naselje V.Gorica(ispred današnje Robne kuće) kasnije vozio je tranvaj do Novog Čiča. Kao osoba Nikola Hribar bio je društveni čovjek, osnovao je prvo vatrogasno društvo u Turopolju, ono u Velikoj Gorici 1875.godine, bio je i predsjednik mnogih udruga.

Također je bio poznat kao donator i humanist, školska djeca izvan Velike Gorice dobivala su kod njega besplatan ručak, u vrijeme prvog svijetskog rata otvorio je narodnu kuhinju u Velikoj Gorici u kojoj se hranilo 100 siromaha.

Njegov životni tijek nije najbolje završio, pod strare dane prodao je kuće i imanja,

preselivši se u Zagreb uložio je novac u banku ali došao je II.svjetski rat i novac

je propao, a Nikola Hribar postao veliki siromah. Iz samilosti uzeo ga je jedan kanonik u Kaptolsku kuriju gdje je umro 12.12. 1953.godine

Možda bi lik i djelo tog velikog čovjeka pali u zaborav da nije 1990.godine došlo do promnjene političkoga sustava.

Godine 1993.jedna škola u Velikoj Gorici dobiva naziv po njemu a također lomnička škola kao područna nosi njegovo ime.
1900.g.izgradio lomničku školu,
1922.mostove na Melenici i Pješčenjaku
1925.Gospu Lurdsku
Horvat Klarus pater 1919.g.o Božiću boravio u Lomnici
Horvat Leopold franjevac iz zagrebačkog kaptola, bio je za Božić 1916.g.u Lomnici
Hrenković Juraj pl 1875.g.spominje se kao sučijski odbornik
Hrenković Mato 1950.g.u savjetu građana u Mjesnom narodnom odboru

1. HRVATSKA SELJAČKA ZADRUGA U LOMNICI, Juraj Bodić utemeljio je 1914.g.

To je pun naziv trgovačkog poduzeča koje je djelovalo u Donjoj Lomnici,prije i tijekom prvoga svjetskoga a nekoliko godina i poslije, osnivać ,predsjednik i blagajnik je bio Juraj Bodić. Poduzeče je najprije počelo u prostorijama škole, kasnije su iznajmili od Plemenite Sudčije marof Vernićevo na Meštrici, sjedište poduzeča od 1923.godine preseljeno je u sučijski čardak kraj škole.

Poduzeče je držalo svu robu za gospodarstva, vinogradarske potrepštine(galicu,sumpor, gume za cijepljenje), gospodarske strojeve(plugove, brane, ornice, sijalice) Sjemenja(jari ječem, zob, konoplje, proso,francuski ljulj) živežne namirnice i ostale potrepštine(građevno drvo, karbid, kolomaz, čavle)

Sakupio sam nekoliko logotipa Hrvatske seljačke zadruge, gdje se prodaje roba Plemenitoj sudčiji.

1. Hrvatsko srce, Udruga djeluje kao asocijacija žena unutar političke stranke HSS-a

Hrvatska seljačka stranka, Ova politička udruga obnovljena  je 1994.g. broji 37 članova, kao prvi predsjednik spominje se Stjepan Dehin.

U predratnoj Jugoslaviji u Lomnici je djelovala Hrvatska republikanska seljačka stranka, koja nakon 1925.g.mjenja naziv u Hrvatska seljačka stranka. Kao predsjednici spominju se Stjepan pl.Lektorić-Trogar, Lacko pl.Klenović,

Stjepan pl.Smolković-Kikec
Hrženice donje i gornje (u šumi Drot) -naziv lomničke šume po jabukama

I abecedar

IGŽAMEN dolazi od latinske rijeći Examen, koja znači ispit,taj ispit polagao se kad se netko ženio ili kada se išlo na veliku ispovijed, takav ispit bio je tradicionalan u Lomnici prilikom korizmene ispovijedi za mladež, sudac Plemenite sudčije snosio je trošak kao što se vidi u povijesnoj kronologiji sela. Vjernici su donjeli šedicu(potvrdu) od sudca i predali je plebanušu(župniku)

Prvi Igžamen zapisan je u sučijskim spisima 1869.g.u vrijeme sudca Štefana pl.Šoštarca.

Imbra-stari naziv za Mirka

Imbrek-denuminativ od Imbre

Imbriovski sejem-mjesečni sajam o sv.Imbri 5.11. u V.Gorici

intabulacija = upis u zemljišne knjige, nekada sučijskih zemlji

Isklicatelj-sučijski dužnosnik koji je vodio dražbe

        1903.     Mato Pejak

1903-1904.     Franjo Lektorić

1905-09.Mato Pejak

1910-18.Janko Lektorić

1933.     Gjuro Deverić kbr 43

Ivanko sin Ivanov spominje se 1373.g.kao pripadnik plemenitog roda lomničkog u  pisanim dokumentima (plemstvo je dobiveno 1225.g.od mađarskog kralja Bele III/IV
Ivčec Đuro bio je cimerman(drvodjelac) vrlo mnogo je radio na seoskim mostovima. Spominje se prvi put kada je 1904.g.dobio naknadu za poravak brvi na Lipnici, potom se spominje sve do 1914 kao cimerman, u popisu stanovništva iz 1948.g. spominje se živ.

Izak sin Dešin 1279.g.spominje se među prvim Lomničanima

Izbori u Lomnici, 1872.8.lipanj, u Lomnici izbori za zastupnika  u sabor ispred slobodnog kotara Turopoljskog, Kandidati :Arbanas Joso, Miko Arbanas, Ivan Arbanas, Ivan Arbanas, Pavel Arbanas, Brigljević Joso, Dianežević Joso, Janečić Tomo, Klafurić Štefan i Pavel, Klafurić Petar, Lektorić Joso, Modić Lacko, Stepanić Štefan, Šoštarec Štefan, Trumbetaš Juro,

pobjedio je Lacko Modić koji je ujedno pobjedio na Kotarskim izborima ispred 159 izbornika u cijelom Kotaru (20)

1920. -Kotarski izbori za Veliku Goricu u Lomnici od 526 birača izašlo 481

Demokrat. str.    7        glasova

Hrv.zajednica        12        ,,

HPSS                  448        ,,

Radikali          0        ,,

KPJ                  1        ,,

HPS                  3        ,,

Savez selj.          7        ,,

Socijalistička          1        ,,

HSP                  0        ,,

1925. 1.lipanj, Održani Zemaljski izbori za kotar Velika Gorica,  u Lomnici od 638 glasaća

        izašlo 597, svi glasovi ispravni, glasaći su glasali

        HRSS I.(Juro Valečić)                571 glasa

HRSS II.(Mirko Neudorfer)        0  ,,

Radnička p.(Ivan Krnelj)        0  ,,

HSP(dr.Vladimir Prebeg)        2  ,,

Demokrati(dr.Ante Pavelić)        1  ,,

Srpska (Vladimir Mojsiljević)        1  ,,

ZS(Dušan Grubić)                0  ,,

Radikali(dr.Dušan Peleš)        1  ,,

HPS(Franjo Mežnarić)                1  ,,

ZS(Stjepan Bakšić)                8  ,,

SDC(dr.Edo Lukinić)                  11  ,,

Socijalisti(dr.Božidar Adžija)        0  ,,

HSSS(Vinko Lovrekoć)        1  ,,

održani 1927.g. 

Zemaljski izbori u Lomnici za kotar Velika Gorica

Radikali I.(D.Peleš)                2  glasa

HSS I.(Ivan Robić)                482  ,,

HSS II.(M.Neudorfer)                0  ,,

SDS(E.Lukinić)                7  ,,

Disidenti HSS(M.Gross)        0  ,,

HPS-kler(S.Bakšić)                  36  ,,

Hrv.blok(M.Jagatić)                  16  ,,

Komunisti(I.Krdelj)                5  ,,

Demokrati(Ž.Petračić)        0  ,,

Socijalisti(G.Berberović)        0  ,,

Zemljoradnici(D.Bogdanović)2  ,,

Radikali II.(M.Čanak)                1  ,,

1931. godina- izbori za kotar Velika Gorici, u Lomnici od 551 birača izašlo 239

        Nikola Hribar              216 glasova

        Ladislav Brigljević           23        ,,

1935.2.travanj, Izbori za kotar Velika Gorica u Lomnici od 789 glasača izašlo 741, svi listićivažeći

        Zemaljska lista, 1.Jeftićeva

                  2.Mačekova

Nikola Hribar(1)            2 glasa

Vladimir Brigljević(1)       2   ,,

Ivan Robić(2)                737   ,,

1949.godina 19.lipanj, održani izbori u Lomnici za Narodne odbore, izabran 21 odbornik od toga 7 članova izvršnog

1950. 25.lipanj, održani izbori u Lomnici na 2 biračka mjesta.

1957. 27.listopad, održani izbori za odbornika za Viječe proizvođača, izabran Stepanić Vinka Stjepan(Dragi)prema propisima svaki birač kad uđe u prostoriju mora glasno reči svoje ime i prezime kao i zanimanje tako da ga glasno čuju svi članovi biračkog odbora, ako je birač nepismen ima pravo dovesti osobu pred birački odbor, koji če umjesto njega popuniti glasački listić (22)

1963. 26.svibanj, izbori za Općinsko vijeće Velika Gorica, kandidat u Lomnici Stjepan Stepanić-Dragi st.(22

1969. 13.travanj, izbori u Lomnici za Općinsku skupštinu V.Gorice, kandidat Franjo Klafurić(Medek)

1974. 23.ožujak, održani izbori za članove delegacija Mjesnih Zajednica,

1975. 2.veljača, Izbori za uvođenje zajedničkog doprinosa, izašlo 548 glasača od 837, 79% za samodoprinos glasalo 65% glasača, Lomnica je na 58.mjestu od 69 Mjesnih Zajednica u općini Velika Gorica

1979. 2.veljača, Izbori za uvođenje zajedničkog doprinosa, izašlo 548 glasača od 837, 79% za samodoprinos glasalo 65% glasača, Lomnica je na 58.mjestu od 69 Mjesnih Zajednica u općini Velika Gorica

1982. 21.ožujak, održani izbori u Društvenom domu za delegate Mjesne zajednice za općinsko vjeće.

1986. 9.ožujak, 4. Delegatski izbori za skupštinu Jugoslavije, svojevrsna narodna svečanost u

 Mjesnim zajednicama, biračko mjesto u Lomnici bilo je dekorirano angažmanom

Aktiva žena i udruge Socijalističkog saveza

1990. 22.travanj, 1.demokratski višestranački izbori za

1.Vijeće mjesnih zajednica, Skupštine V.Gorica

2.društveno-političko vijeće skupštine V.Gorice

3.Vijeće udruženog rada skupštine V.Gorice

              22.travanj, održani prvi demokratski izbori u Lomnici, samo je HDZ imao predstavnike i

                                                                                                        pobjedio sa 82% glasova

          23.srpanj, zbor radnih ljudi, izbori za savjet Mjesnog Odbora (6)

1992. 2.kolovoz, u Društvemom domu održani izbori za predsjednika države i zastupnički dom,

        za predsjednika republike izabran Franjo Tuđman a u Zastupnički dom Nikola

        Bulat, Lomnica je bila u 59.Republičkoj izbornoj jedinici u 36.biračkom mjestu u

        općini Velika Gorica

1993. 7.veljača, održani izbori u društvenom domu za Županijski dom i za skupštinu grada Zagreba(6)

1995. 29.listopad, održani izbori za članove  gradskog viječa Velika Gorica, u Vatrogasnom

        domu, Lomnica se nalazila u 1.izbornoj jedinici(Dubranec, Gudci, Markuševec,

        Lukavec, Gornja i Donja Lomnica,Velika Mlaka, Mićevec,Velika Kosnica, Sasi)

        pobijedio je Stjepan Dehin 2.689 glasova ili 50,49% ispred Mladena Stepanića

        2.520 glasova ili 47,32% glasova (19)

1996. 21.ožujak, izbori za Mjesni odbor, izabrano 10 članova Hrvatske Demokratske Zajednice,

                           5 Seljačke stranke

1997. 15.06.Izbori u društvenom domu za predsjednika republike

2000. 3.siječanj, Državni politički izbori, kandidirale su se 53 stranke u Hrvatskoj u 10 izbornih jedinica, Lomnica je bila u 6. Republičkoj jedinici, odnosno 15. Općinskoj

 jedinici, glasovanje se održalo u vatrogasnome domu, pobjedila je koalicija

 oporbenih stranaka SPD, HSLS, LDS,IDS, HNS (6)

24.1.Glasovanje u vatrogasnom domu za predsjednika države bilo je 9 kandidata

1.Stipe Mesić

2.Dražen Budiša

3.Mate Granić

4.Slaven Letica

5.Ante Ledić

6.Anto Đapić

7.Tomislav Merčep

8.Ante Prkaćin

9.Zvonimir Šeparović

2001. 20.travanj, lokalni izbori u vatrogasnom domu

20.svibanj, održani izbori za Zagrebačku županiju, grad Veliku Goricu, Mjesni odbor Donja Lomnica

        Lomničani su glasovali ovako:

        HDZ           168 glasa                        HSLS                               11 glasa

HSS           115    ,,                        Milan Krilić                 8    ,,    neovisan

DC             38    ,,                        ZELENI                 5    ,,

SDP             38    ,,                        Šagovac                 3    ,,    neovisan

Neven Karas 19   ,, neovisan                Franj Kos                 2    ,,     neovisan

HNS             14    ,,                        LIBERALNA S.         2    ,,

HG/SS             12    ,,                        SOCIJALISTIČKA         2   ,,

2002. 26.svibanj, održani izbori za Mjesni odbor, nastupile su dvije stranke i jedan blok

 1.HRVATSK SELJAČKA STRANKA, Stjepan Dehin(nositelj liste), Branko Župetić,

         Vlado Deverić-Ribica, Ivan Klafurić-Medek, Zlata Krznarić, Mijo Jakunić,

        Stjepan Trumbetaš-Paček, Zora Mužek, Željko Pogledić

 2.HDZ, HKDU, HČSP, HPS:Željko Deverić-Stipica(nositelj liste) Juraj Deverić-Pevec,

        Stjepan Arbanas-Bumbar, Juraj Klafurić-Gospodarec, Stjepan Dijanežević-Jakula,

 Petar Karlović, Vjekoslav Arbanas, Ilija Ivanković, Vladimir Stepanić-Cunca

 3.DEMOKRATSKI CENTAR: Vladimir Župetić(nositelj liste) Mladen Stepanić,

         Vladimir Deverić-Pile, Stjepan Deverić-Belek, Damir Lektorić,

 Krunoslav Češković, Dražen Kolarić, Dubravko Lektorić, Goran Glad (17)  

        Na izbore izašlo 265 birača od 1.320 ili 20,08%,

Seljačka Stranka 123 glasa ili 48,05%,  odnosno 5 mandata

HDZ, HKDU, HČSP, HPS 114 glasova ili 44,53% odnosno 4 mandata

Demokratski Centar 19 glasova ili 7,42% odnosno ništa mandata

Nevažečih listića 9 ili 3,49%

2003. 30. ožujak, Hrvatska Demokratska zajednica održala 6.izbornu skupštinu, za predsjednika

izabran Željko Deverić-Stipica sa 37 glasa, nazočno je bilo oko 50 ljudi.

         23.11.održani izbori u Lomnici i cijeloj Hrvatskoj za 5.saziv Hrvatskog sabora, izašlo je

        862 glasača u Lomnici na izbore

HDZ 365 glasova  43,3 %

SDP 140        ,,

HSS 140        ,,

HSP 40        ,,

2004. 29.veljača, HDZ održao izbornu skupštinu, pobijedio Željko Deverić 28 glasa ispred

Željka Prnjka sa 14 glasova.nadzočno je bilo 44 članova i 10 gostiju, među inim

Ivan Šuker ministar financija RH, te Velikogorički gradonačelnik Franjo Sever.

2005. 2.siječanj, Izbori za predsjednika republike održani u vatrogasnome domu,

izašlo 770 glasača od 1374

        Stjepan Mesić                     305 glasa

Jadranka Kosor            193

Boris Mikšić                   176

Ljubo Ćesić                    26

16.siječanj, drugi krug predsjedničkih izbora u Lomnici

        od 1376 glasaća izašlo 751 glasaća

        Stjepan Mesić                 432 glasa

        Jadranka Kosor        308 glasa

Nevažečih listića          12

12.05.Temeljni ogranak HDZ-a Donja Lomnica održao predizborni skuo u Vatrogasnome

        domu, gost član Predsjedništva HDZ-a i ministar financija Ivan Šuker

15.05.održani lokalni izbori za članove Mjesnog odbora Donja Lomnica

        Hrvatska Demokratska Zajednica

1.Željko Deverić        Dolenska 13        nositelj liste

2.Nenad Bačurin        Stepanska 3

3.Milivoj Dijanežević        Duga 52

4.Vladimir Stepanić        Deverićeva 26/1

5.Željko Prnjak                Nova cesta 32

6.Mijo Šoštarec        Duga 40

7.Marko Ćurić                Duga 39

8.Antun Stašić                Duga 37

9.Jurica Klafurić        Odranska 51

Hrvatska Seljačka Stranka

1.Stjepan Dehin                Duga 58        nositelj liste

2.Branko Župetić        Duga 14

3.Stjepan Arbanas        Deverićeva 6

4.Zorica Mužek                Nova cesta 55

5.Robert Stepanić        Odranska 43

6.Željko Pogledić        III.odvojak duge 8

7.Stjepan Trumbetaš         Nova cesta 48

8.Vlado Deverić        Deverićeva 40 a

9.Mijo Jakunić                Školska 21

na izbore izašlo 450 glasača od 1.417 ili 31,76%

važećih listića   431

nevažećih listića 19

Hrvatska Seljačka Stranka                231 glas  53,60 %  5 mandata

        Hrvatska Demokratska Zajednica        200 glas  46,40%   4 mandata

U Vijeće mjesnog odbora ušli:

1.Stjepan Dehin                        predsjednik

2.Stjepan Arbanas-Fuja                dopredsjednik

3.Robert Stepanić-Vuk                tajnik

4.Zorica Mužek                        blagajnik

5.Branko Župetić                vijećnik

6.Željko Deverić                vijećnik

7.Neven Bačurin                vijećnik

8.Milivoj Dijanežević                vijećnik

9.Vlado Stepanić-Cunca                    vijećnik

2006. 09.04.Izbori za Gradsko vijeće grada Velike Gorice,

 od 56.622 birača izašlo je 24.910 (43,99%)

SDP-HNS-HSSL                38,17 %        13 mandata

HDZ                                34,63 %        11 mandata

DC                                10,09 %          3 mandata

HSS                                4,68                  0

HSP                                3,29                  0

DPGS-HDSS                        2,26                  0

TDS                                1,81                  0

HRVATSKO ZVONO                1,43                  0

HSU                                1,40                  0

DSU-Hrv.socijaldemokrati        0,82                  0

DSŽ                                0,53                  0

Nezavisna gradska lista                0,50                  0

HPS                                0,39                  0

U Lomnici su građani glasali:

HDZ                                        245 glasova

SDP/HNS/HSLS                        133        ,,

DC                                        52        ,,

HSS                                        29        ,,

HSP Hrvatska stranka prava                15        ,,

Nezavisna lista-Ivan Džankić                  7        ,,

Hrvatsko zvono                                    6        ,,

DPS, HDSS                                  6        ,,

DSU, HSD                                  3        ,,

HSU Hrv.stranka umirovjenika                    3        ,,

Turopoljska Demokratska stranka          3        ,,

DSŽ Demokratska stranka žena                   1        ,,

HPS Hrvatska Pučka stranka                  1        ,,

Broj upisanih glasača u Lomnici                1.438        

Izašlo građana na izbore                           510

Broj važečih listića                         510

Broj nevažečih listića                             6

Kao i obično na dan izbora fcirkve se oglasil župnik Ante Rotim, ovaj put rekel je

da ludi nek idu na izbore ali da nek ne glasuju za homoseksualce.

1. 2007.25.11. Biralo se po cele Rvacke, a tak i na Lomice za rvacki Parlament. Političari su tri tjednof obečovali sve živo: Brda i doline, Med i mleko. Čulo se oglašavajne z ontarof, nekteri sportaši tržili su patriotizam.

Lomičani su ovak glasali: 

HDZ    380 glasof 

SDP    250 glasof 

HSS     63 glasof 

HNS     27 glasof 

2008. 21.02.lomički HDZ imal je izbornu skupštinu f Vatrogasnomu domu. Za precednika je zebran Želko Stipičin z 34 glasa ispred Prnjka teri je dobil 29.

2009.17.05. na Lomice se biralo za Veće Mesnog Odbora za gradonačelnika i za stranke, jel su bili lokalni izbori

BIRAČKO MJESTO BROJ 30 (Vatrogasni dom) – MJESNI ODBOR DONJA LOMNICA

Glasalo 42.21% 

Izbori za gradonačelnika

1. DRAŽEN BARIŠIĆ (HDZ-HSS-HSP-HSU)- 54.79%

2. GORAN BEUS RICHEMBERGH (HNS)- 9.75%

3. TONINO PICULA (SDP-DC-HSLS)- 31.21%

Gradsko vijeće

1. HČSP – 4.22%

2. HDZ-HSS-HSP-HSU – 47.47%

3. HNS – 11.38%

4. SDP-DC-HSLS – 33.17%

Vijeće Mjesnog odbora

1. HDZ-HSS-HSP-HSU - Nositelj liste: Željko Deverić – 48.78

2. HNS - Nositelj liste: Mijo Jakunić – 11.86

3. SDP-DC-HSLS - Nositelj liste: Stjepan Dehin – 35.93

1. HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA - HDZ                                               300 glasova   50,51%

HRVATSKA SELJAČKA STRANKA - HSS

HRVATSKA STRANKA PRAVA - HSP

HRVATSKA STRANKA UMIROVLJENIKA - HSU ŽELJKO DEVERIĆ - nositelj liste

2. SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA HRVATSKE - SDP                                      221 glasova   37,21%

DEMOKRATSKI CENTAR - DC

HRVATSKA SOCIJALNO LIBERALNA STRANKA - HSLS STJEPAN DEHIN - nositelj liste

3. HRVATSKA NARODNA STRANKA - LIBERALNI DEMOKRATI - HNS                     73 glasova   12,29%

MIJO JAKUNIĆ - nositelj liste

1. HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA - HDZ

HRVATSKA SELJAČKA STRANKA - HSS

HRVATSKA STRANKA PRAVA - HSP

HRVATSKA STRANKA UMIROVLJENIKA - HSU dobila je 5 mjesta te su s te liste izabrani:

1. ŽELJKO DEVERIĆ

2. MARKO ĆURIĆ

3. MILIVOJ DIJANEŽEVIĆ

4. MIJO ŠOŠTAREC

5. JURICA KLAFURIĆ

2. SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA HRVATSKE - SDP
    DEMOKRATSKI CENTAR - DC

HRVATSKA SOCIJALNO LIBERALNA STRANKA - HSLS dobila je 3 mjesta te su s te liste izabrani:

1. STJEPAN DEHIN

2. ŽELJKO STEPANIĆ

3. STJEPAN ČEŠKOVIĆ

3. HRVATSKA NARODNA STRANKA - LIBERALNI DEMOKRATI - HNS
    dobila je 1 mjesto te je s te liste izabran:

1. MIJO JAKUNIĆ

Izvori vode u Kostanjevcu, Kostanjevečki bregi vrlo su bogati vodom jer ima mnogo izvora,pod brdom Jajtina nalaze se izvori: Jakuničev zdenčec, zdenčec pod Peskima i Stepanićev zdenčec. Pod Paraminščakom nalazi se Curek ili Vojkov zdenčec, između Paraminščaka i Stepanščaka je Brigljevičev zdenčec.

Ispod Kletišta sa sjeverne strane je Trumbetašov zdenčec, a Šoštarćev se nalazi između Stepanščaka i Arbanaščaka, dok sa zapadne strane Kletišta je izvor Ledinščak a zovu ga još i Jelenov zdenčec.

Pod zapadnom stranom Arbanaščaka nalazi se zdenčec pod Velikim Bregm, Boltekov zdenčec, Bukovčak i Bedrovčak zdenčeci.

Za zdenčec Bedrovčak kažu da ima najbolju vodu, jer mu je specifična težina vode teža od prosječne. Izvori sa istočnih dijelova vinograda sakupljaju se u jednu cjelinu a sačinjavaju potok Ravniščak, dok izvori sa zapadnih djelova vinograda utječu u potok Peščenjak.

J abecedar

Jahal te vrag-lagana kletva

Jajtina lomnički vinograd u Kostenjevcu

Jakob sin Vukoslavov 1279.g.spominje se među prvim Lomničanima

Jakunić-lomničko prezime od patronima Jakov

Jakuničev grm(po Jakunić prezimenu) lomnički vinograd u Kostenjevcu

Jakunička-žena iz Jakunićeve zadruge
Jakunić Franjo kbr.5 , 1890.g.spominje se kao jedan od utemeljitelja DVD-a
1917-20.g.spominje se kao seoski mrtvozorac
1920.g. 18.srpnja izabran u Odbor za pregled sučijskih zgrada u kakvom su stanju
Jakunić Ivan kbr.73, 1914. (pomočni lugar), 1915. od 19.II do 16 V. spominje se kao sučijski poljar
Jakunić Ivan-Recimo kbr.124, 1919.15.9 izabran novi Agrarni odbor
Jakunić Lacko kbr.5 1890.g.spominje se kao jedan od utemeljitelja DVD-a
Jakunić Mika 1905. spominje se kao sučijski poljar
Jakunić Mladen (1953-2002) spominje se kao hrvatski dragovoljac u Domovinskom ratu i vatrogasac
Jakunić Štefan 1902-03 g.spominje se ako sučijski poljar
Jakunić Stjepan kbr.5 1890.g.spominje se kao jedan od utemeljitelja DVD-a

Jančić-lomničko prezime,nastalo od imena janje, zadruga Babriga
Jančić Mijo (1910-88) župnik u Dubrancu i Sv.Trojstvu, zbog zalaganja za Hrvatske nacionalne interese osuđen na 8 godina zatvora
Jančić Valent 1926.g.prodao imanje i odselio u Miklouš kraj Podravske Slatine, još danas žive tu njegovi sljednici

Janečić-lomničko prezime, nastalo od janje ili janjac

Janečička-žena iz Janečićeve zadruge
Janečić Anton 1872. g.spominje se kao sučijski odbornik
Janečić Bara r.Šikutin-Šikutinka (1919-1989) članica Nove zore, crkvena pjevačica, 1937.g.nastupila na radio Zagrebu, 1967.i dalje na Smotrama folklora
Janečić Juraj (1912-?) prvi predsjednik Mjesnog Narodnog Odbora 1945.g., pionir lomničkog nometa početkom 30-tih godina
Janečić Matek 1874.g.spominje se kao sučijski odbornik
Janečić Matija 1847.bio je sudec
Janečić Mikula 1868.g.vidio da su sučijski računi po plemenite bratje prečitani i za dobro uzeti jesu, tako da niti sudec od obćine niti obćina od sudca ništa tražiti nema.
Janečić Vinko-Fini (1916-1985) član Nove zore, član DVD-a, 937.g.nastupio na radio Zagrebu
Janečić Tomo, 1872.8.lipanj, bio na listi na prvim izborima u Lomnici za zastupnika u sabor ispred slobodnog kotara Turopoljskog

Janek-Jana(denu

Jankec, Jankić-Janko

Jankovka-lomnički vinograd, kupljen 1901.g.po sucu Stjepanu pl.Šoštarcu od obitelji Vernić iz Gornje Lomnice
Janković Mijo 1751.g.oporuci iz Lomnice spominje se još ,,Bratovština muke i smrti Kristuševe” on je bratovštini ostavio 3.rentna forinta i 8 groša, što mu ih je dugovao Mihina Barbarić

Javkanje, Nekada kada je netko umro onda se za njime jako javkalo. Taj običaj s vremenom je gotovo izumro. Jedna od poznatih žena koje su svojedobno javkale za mrtvim ili pak kad se došlo za Sesvete na groblje, bila je Kara Stepanić r.Šoštarec 1893-1967.poznatija po nadimku Mlinarica. Također poznata je bila po javkanju i Bara Stepanić r.Smolković zvana Prnka r.1918.g.zbog toga je dobila i zapaženu ulogu u filmu Breza.

Navesti ću jedan primjer javkanja koji je izvela već spomenuta Kata Mlinarica 1963.g.na velikogoričkome groblju a zabilježila Višnja Huzjak.

A čer moja mila i draga!

Joji čerčica mila i lubjena!

Milo moje dete i majkino cveče,

tvoja majka brižno zalevala,

tvoja majka brižno okopala.

Čerka moja, ali črv nemile bolesti

podgrizel že koren moje čerke mladosti.

Mila moja čerka, a čemu si me ostavila

mene staru i sirotu i svoju malu čerku!

Čerka moja, ali si bludimo,

čerčica, ali te iščemu

ali čerke odnikud.

Ali mi se nagledavamo

i od vrta i od puta,

čerčica iza svakog kuta

bumo li čerkicu videle

ali čerke nigde.

A čerka je daleko

i čerčica je gliboko.

A do čerke su troja vrata:

prva drvena, drga zelena, a treta

zelena travica,

ka prekriva moju milu i lublenu čerku.

Joji čerka,moja mila i lublena!

A kad druge majke idu svojemi čerkami,

ali čerka, tvoja čerka nema s kim:

ona suze briše, a kad vidi druge majke

svojum decum,

joji – i čerka mila i lublena,

joji – čerka mila i slatka,

daj mi barem nekaj reci,

barem jednom rečjum me uteši!

Draga moja mila Katica i majkino cvetje,

ku je majka zgubila v rane mladosti,

Mila – a moja i lublena čerka!

Januševo-sv.Ivan apostol i evanđelist 27.12.
Jeđut Kata r.Lektorić-članica Nove zore 1952.bila u Puli

jeftimba-nekad natječaj za izbor djelatnika koji će biti jeftiniji

Jaruga-oranica u lomničkom polju

Jegeduš-svirač na violini ili guslama

Jemrič Dragutin ovlašteni civilni geometar iz Velike Gorice, mjerio 1922.g.sučijske šume i vinograde
Jendrejević Đurko sin Stjepana spominje se prvi put 1625.g. u Lomnici

Ješemu gajde-lagana psovka                                                                     Jobagioni- Jobagioni(job=dobar, bagio=krevet) štona mađarskom znaći bolji stalež, kako  je u toj ispravi naziv Donjolomničana od čuvara grada Zagreba , ispravljen u plemiće zagrebačkog polja (Turopoljci), možemo naslučivati, da su Donjolomničani doista nekoč obavljali časnu službu čuvara grada Zagreba, pod koji je prvobitnospadalo gotovo cijelo Turopolje.
Josipović Ljudevit (1863-1944) odobrava 1900.g. da Plemenita sudćija kupi imanje od obitelji Vernić

Joževski sejem-nekad mjesečni sajam u Velikoj Gorici o Sv.Josipu 19.3.

Jožek, Jožić-denuminativ od Josip

Jožica-Josip(denuminativ)

Jožić-staro ime za Josipa

Jožini-naziv lomničke zadruge Deverić kbr, 46 i 46, patronim od Josipa

Juda-žensko ime Judita

Jureki-zadruga Stepanić kbr.56, patronim od Juraja
Jurešić Pavel, 1501.g.spominje se u Lomnici kao kmet u 2. popisu crkvene desetine 1503.g.zabilježen u trećem popisu crkvene desetine kao neplemić uLomnici
Juretić Augustin kapelan, od Badnjaka 1900.g.do sveta tri Kralja 1901.g.u Lomnici boravio, sudac Stjepan Šoštarec platil mu je 36 kruna u ime 12 ovlaštenih svetih misa i u ime kopuna prigodom boravka u Lomnici od
Jurić Marija Zagorka (1873-1957) rođena u Negoslavcu kraj Vrbovca hrvatska spisateljica, mnogo je boravila u Lomnici u kuriji Modić-Bedeković,u svojem djelu Gordana opisuje Turopolje, dok u romanu ,,Kći lotrščaka” opisuje turopoljske običaje sv.Luciju i Jurjevo,lomničke obitelji: Arbanas, Klafurić, Stepanić i Trumbetaš.                                                                                                                                                                                                                        Jurinić Miroslav 1.listopada 1901.g. za učitelja dolazi, ostaje do15.III.1902.g.(4)

Jurjašica-ženska koja obnaša Jurjevo(narodni običaj)

Jurjaš-onaj koji obnaša Jurjevo(narodni običaj)

Jurjevčani-koji idu nazdravljat Jurjevo

Jurjevo-blagdan sv.Jurja 23.4.veliki blagdan u Lomnici pa i šire. Donjeli su ga naši stari još iz svoje pradomovine Bijele Poljske. Bila je to počast proljeću odnosno Bogu jarilu. Nakon pokrštenje Lomničana za sveca zaštitnika proljeća uzet je sveti Juraj

JURJEVO, Jurjevo je u Lomnici glasonoša prolječa, pa je i hrast koji prolista u to vrijeme, nazvan Jurjevski hrast.

Dan uoći Jurjeva Jurjaši su se spremali da budu lijepo pjevali i da narežu lijepe šibe(vrbove) i da donesu zdravlje i veselje onoj kuči gdje če pjevati i koja če ih darivati.

U starije vrijeme išao je jedan momak koji je nosio zastavu  i dvije djevojke

koje su nosile košare.

Po starome običaju došli su pod prozor i dečko je rekel:”Evo se poklanja zeleni Juraj

kolopanja ,zelenim drevcem i zelene hale je donesel”a onda su zapjevali pjesmu.

        Falem budi Jezuš Kristuš

        cele iže i družine

        jeli čute jeli spite

        jeli s nama govorite.

        Podignite rosne glave

        stežite nam bele ruke

        nadarite svte Jurje.

        Crna gora zeleni se

        svaka majka žalosti se

        za jedinu kćerku svoju

koju morat dat pozoju

        Kad se pozoj van pokaže

        sveti Juraj k njemu jaše

        iz korica mač izvleče

        i pozoju glavu sječe.

        Kad se pozoj umorio

        sve djevojke otkupio

        sve tambure zaigrale

        sve djevojke zatancale

U novije vrijeme išla su ili dvije djevojčice ili dva dječaka,djevojčice su pjevale gore navedenu pjesmu dok su dečki pjevali ovu:

        Prešel je prešel pisani vuzem

        došel je došel Juraj zeleni

iz zelene gore vuto ravno pole

        darujte ga darujte,Juru zelenoga

        nije Juro svaki dan,več u letu jedan dan

        Dajte Juri soli,da se bogu mili

        dajte Juri hrži,da se doma drži

        dajte Juri vina,da mu nebu zima

        dajte Jure dinar dva da  ne peva badava

        Darujte ga darujte,Juru zelenoga

        nije Juro svaki dan,več u letu jedan dan

Kada su Jurjaši odpjevali pjesmu,domačini su ih darivali jajem ili kojim dinarom

Za uzvrat Jurjaši su ih darivali zelenom šibom i napustili dvorište pjevajući.

        Fala vam fala vi dobri ljudi

        Bog vam naplati i Marija božja mati

Dan uoči Jurjeva  navečer palili su se krijesovi na križajnama(raskrščima) gdje su se okupljali naraštaji od djece do staraca.

Vjerovanje je bilo da če ih dim jurjevskog krijesa očuvati od bolesti i izla,a  oni mlađi preskakivali su preko vatre.

Za vrijeme krijesa(nazivali su ga i kirales)okupljeni pjevali su pjesme:

        Lepi Juro kres nalaže,

        Na Jurjevo navečer.

        Desnom rukom kres nalaže,

        Levom rukom venčec vija.

        Sfalelo mu malo zlata,

        Malo zlata za dva lata.

        Dajmi majko malo zlata,

Malo zlata za dva lata

        Odi si ga ocu prosit.

        Daj mi oče malo zlata.

Malo zlata za dva zlata

        Odi si ga sestri prosit

        Daj mi seko malo zlata,

        Malo zlata za dva lata.

        Odi si ga k dragoj prosit.

         Daj mi draga malo zlata

        Malo zlata za dva lata.

        Na Jurjevo navečer !

Jurkeci-zadruga Arbanas kbr 30

Jurkec-čovjek iz Jurkecove zadruge Arbanas kbr.30

Jurkečinka-žena iz Jurkečeve zadruge, Arbanas kbr 30

2. JUŠ, je latinski izraz za oblašteničko prvo, lokalni plemići dobili su ga bez naknade, a od 1894.g.mogli su ga kupiti i neplemići, ako je bio iz iste sućije cijena pristupa je bila 50 kruna, ako je bio iz druge sudčije cijena je bila 500 kruna,a ako nijedno od toga cijena je bila 1 000 kruna, donijeto na skupštini 6.studeni 1909.g.

Plemenita sudčija Lomnica Dolnja imala je 50 juševa, više od nje imale su sudčije Dragonožec 65, Kuče 66 i Mraclin 82 juša, čitava Plemenita općina turopoljska imala 675 juša.

Prebrojavanjem plemičkih selišta 1875.godine u Plemenitoj općini turopoljskoj došlo se do broja 675, dok je u Lomnici bilo 50 plemičkih selišta.

Arbanas kbr.3, 28, 29, 30, 31, 60

Brigljević, Celić,

Deverić kbr:43, 44, 45, 47,

Dijanežević, Hrenković, Jakunić,Janečić

Klafurić 4, 22, 23, 24, 25,

Klenović 53, 59,

Kolarić 19, 20, 21,

Lektorić 36, 37,

Modić, Pejak, Smolković 51

Stepanić 48, 49, 50, 54, 55, 56, 57, 58,

Šoštarec 33, 35,

Trumbetaš, Žordić  

Između 1782-1875 bila su još ova plemička prezimena:Andrijević, Ivanković, Novak, Serblić, Vileić

1895.godine došli su do prava uživanje zajedničke imovine ne kao plemići nego kao ovlaštenici:

Abramović,Krznarić, Škala, kupnjon juša, dok su Župetići došli nasljedstvom po Lacku Krznarić kbr 7 1/6 juša, Dejaki po Mari Kolarić kbr 19 1/2 juša a Cundekovići po Marku Lektoriću kbr 88 1/6 juša.

K abecedar

Kanonička vizita, svaki određen broj godina dolazio bi kanonik u mjesnu crkvu i obavio inventor i objavio zapis o crkvi.

Kapelica Gospe Lurdske, Povod gradnje kapelice bila je u čast 1.000. obljetnice Hrvatskog kraljevstva, domači svećenik Mijo pl.Stepanić preporučio je sudcu Plemenite sudčije Gjuri pl.Deveriću-Dumiču da se sagradi kapelica. Ovlaštenici su jednoglasno preihvatili prijedlog sudca, za tu svrhu 25.ožujka 1923. na spravišču su odobrili su 40.000 dinara za njenu izgradnju. Dogovoreno je da če svi koji imaju zapregu dati prevoz a oni koji nemaju dati če težake u vrijeme gradnje kapelice. Prvo je počelo sa kopanjem bunara na mjestu današnje kapelice, da bi se porom prišlo izgradnji. Svi radovi na kapelici povjereni su več dobro znanom turopoljskom građevinaru Nikoli Hribaru. Djeca prolazeći pokraj kapelice dok su išli u školu, pomno su nadgledavala kopanje bunara i dalnju izgradnju objekta(po pričanju starijih mještana) Kapelica je bila gotova krajem 1924.godine, jer su ovlaštenici na spravišču 26.travnja 1925.donijeli odluku da se ona ogradi. O gradnji kapelice župnik Velikogorički Mijo pl.Stepanić je svjedočio: “Filiala Lomnica Donja isto u godini 1925.sagradila je umjesto križnog drva kip, odnosno malu kapelicu Majke Božje Lurdske. Taj lijepi i prekrasni spomenik stoji oko 45.000 dinara. Novac je dala na ponudu vrijednog i bistroumnog te vrlog katolika sama Z.Z. Plemenite sučije Lomnica Dolna, Jurja pl.Deverića(Dumiča)kbr.43 iste zajednice. Sam spomenik gradio je g.Nikola Hribar, a kipovi su naručeni iz Tirola. Posvetu samog spomenika i kipova obavio je svečano dekan kotara odranskog vlč.Juraj Kocijanić uz asistenciju vlč.g.Gustava Habunara župnika iz Jakuševca, vlč.g.Andrije Busije župnika iz Novog Čiča, te domačeg sina iz Lomnice i župnika velikogoričkog Mije pl.Stepanića. Na posvetu je došao silan narod iz župe domače i susjednih, te vatrogasnog društva Velika Gorica i mjesna lomnička mladež. Kod škole je bio načinjen lijep slavoluk okičen hrvatskim trobojkama. Pridošle je lijepo i kičeno te zanosno pozdravio u ime sela sudac Juraj pl.Deverić (Dumić), a u ime mladeži njegova kćerka Barica Deverić. Potom je krenula lijepa procesija do samog kipa. Uz prigodnu propovijed o Majci Božjoj Lurdskoj, što ju je rekao vlč.g.Juraj Kocijanić bila je obavljena posveta, potom sv.Misa u kapeli Sv.Tri Kralja. Posveta je obavljena 25.listopada 1925.g. Tada je urečeno i obečano narodu, da će svake na tu nedelju – kao godišnjica čitati S.Misa u Lomnici i iz kapele Sv.Trijah Kralja ići u procesiji k kipu Majke Božje Lurdske, gdje će ispjevati Lauretanske litanije, a potom se opet vratiti u kapelu u procesiji i dati narodu blagoslov sa Sv.Otajstvom. Ovo bi imala biti kao neka zavjetna procesija za obnovu žitelja u ćudorednom i vjerskom duhu. Poslije mise bio je mali banket na kome je bilo svećenstvo i seoski predstavnici te graditelj kapelice g.Nikola Hribar. Zasluge za podignuće ovog kipa idu u prvom redu Jurju pl.Deveriću(Dumiču) sucu, a onda članovima zajednice, koji su taj prijedlog poduprli i u največem dijelu veselo žrtvovali tako veliku svotu novaca. To je najljepši spomenik na hiljadugodišnjicu hrv.kralja Tomislava 925-1925.   Nakon II.svjetskog rata zabranjene su sve vjerske ceremonije oko kapelice, okoliš oko nje uređivale su žene iz susjedstva. Sjećanje na kapelicu koja je sagrađena povodom 1000.godišnjice Hrvatskog kraljevstva pada u zaborav, kao i na one čestite muževe koji su je gradili. Danas automomili bučno prolaze pokraj kapelice, starih žena gotovo da nema koje bi se obavezno prekrižile prolazeči pokraj Gospe, dok mladi to danas neobičavaju jer čak nemaju šešire da se poklone Gospi Lurdskoj.   Posljednje renoviranje izvršila jedna obitelj u Lomnici 2002.g. O tome je u više navrata pisao Miroslav Klemm u  Hrvatskom slovu pod naslovom ,,Neodgovornost i neznanje,, i upozorava na činjenice: Zbog nestručnosti kapelica je teško devastirana i više nepredstavlja spomenik hrvatske culture

Karlo Roberto, kralj 1317.g. digao u red plemića MARKA sina DOBRINA i braču mu DEŠANA i  PAVLA iz Lomnice, i oslobodio ih od ovisnosti zagrebačkog grada (izvornik u crkvenom arhivu na kaptolu)

Karlovec-oranica u lomničkom polju  

Kata-ime od Katarine

Kata sneg na vrata-izreka na sv.Katarinu

Kirin sin Šimunov 1446.25.4.bio je kod prodaje vinograda Kostanjevec koji je kanonik Franjo prodao njemu i nekim Lomničanima za 200 zlatnih florina (izvornik pronašao Laszowsky u lomničkim sučijskim spisima)
Kišević Gašpar iz Donje Lomnice za osobito junaštvo u borbama protiv Turaka, kralj Vladislav podjeli mu grb 11.listopad, 1503

Klafurić-lomničko prezime, djelili su se na Špolare, Ferki, Bugnare, Štefeke(Rajngleki i Ritmani
Klafurić Đurđa r.Stepanić (1925-1988) član Nove zore od 1938.g. pjevala alt I. od 1967.nastupala na Smotrama međunarodnog folklora
Klafurić Gjuro kbr.22, 1909.g.Laszowski pronašao kod njega Izvornik na pergameni s visećim pečatom povelju obitelji Klafurić
Klafurić Franjo st. Član DVD-a na slici 1930.g.
Klafurić Franjo-Medek (1913-1982) rođen u zadruzi Štefeki-Ritmani, pionir lomničkog nometa početkom 30-tih godina član Nove zore pjevao tenor I.,
1937.g.nastupio na radio Zagrebu
1940. blagajnik Nove zore
1950. 25.lipanj, predsjednik izborne komisije. II.mjesto,
1966. 9.travanj, izabran za Opčinsko viječe Velika Gorica
1969.13.travanj, izabran u općinsku skupštinu Velika Gorica
predsjednik Mjesne zajednice, lovačkog društva, DVD-a, umirovljenika, nogometnog kluba, zastupnik u Vječu općine
Sudionik u Narodno-oslobodilačkoj borbi, odlikovanja ratna i mirnodopska
Klafurić Ivan -Štefekov kbr 25, sudec 1923-24.
1921.g.15.rujan, izabran u sućijski građevinski odbor
1924.g.15.1.zahvaljuje na sudačkoj časti, pošto mu je skupština izglasala nepovjerenje
Klafurić Ivan-Štefekof kbr 24, sudec 1902-05 i 1907-08.,

1903.kupio u ime sučije zemlju Lackovka od zadruge Arbanas-Bolteki

1910. g. sučijski odbornik,
1910.g.potpisao sučijski pravilnik
Klafurić Ivan-Loda (1935-97) nogometaš, igrao u mnogim klubovima
Klafurić Ivan-Špolarov (1908-82) član DVD-a, na slici iz 1930.g.
Klafurić Ivan-Gospodarec (1919-2001) 1968.g. nagrađen za uzgoj krava i proizvodnju mlijeka na Velikogoričkom području sa 700 dinara
Klafurić Josip 1902-09.sučijski poljak
Klafurić Jozef 1877.g.kao sučijski detić
Klafurić Josip-Špolarov (1933-2002) član Nove zore, 1952.g.bio u Puli
Klafurić Juraj bio je crkveni starješina 1758.g.
Klafurić Lacko 1916.g.čuvao 10 dana šumu na mjesto lugara Lektorića prigodom osnove linije
Klafurić Mato-Špolarov 1911-13. i 1918-19.sudec Pl.sučije, 1916.g. 20.kolovoz, izabran za procjenivača žira, 1920-22.bio procjenivač žira
Klafurić Mihovil postaje turopoljski zastavnik1734.g.
Klafurić Mijo-Malodobnik član DVD-a na slici 1930.g.
Klafurić Pavel, 1872.8.lipanj, bio na listi na prvim izborima u Lomnici za zastupnika u sabor ispred slobodnog kotara Turopoljskog
Klafurić Petar 1665.g 18.ožujka u Beču izdanim listom, podijeli kralj Leopold I. Petru Klafuriću (Klafurich) i po njemu Ivanu, Martinu i Mihajlu Klafuriću ugarsko-hrvatsko plemstvo i grb.1673.11.rujan hrvatski sabor proglasio plemstvo i grb, podjeljen po Leopoldu I.                                                              

Klafurić Petar 1868.g.vidio da su sučijski računi po plemenite bratje prečitani i za dobro uzeti jesu, tako da niti sudec od obćine niti obćina od sudca ništa tražiti nema.

1869.g.vidio da su sučijski računi po cele plem.obć.dobro proćitani i po cele bratje za dobro uzeti i potverdjeni jesu da niti Obćina sudcu niti Sudec nikaj obćine dužen ne ostane
1872.8.lipanj, bio na listi na prvim izborima u Lomnici za zastupnika u sabor ispred slobodnog kotara Turopoljskog
1875.g. spominje se kao crkveni šikutor, 1877.spominje se kao sučijski občinar
Klafurić Stjepan-Gospodarec (1948-97) vatrogasac i blagajnik, tajnik nogometnog kluba
Klafurić Stjepan -Štefek član Nove zore, Izvodio točku ,,Dođite i čujte, ples, Međimurski tanec
Klafurić Stjepan –Židorec seoski tamburaš violinist, član Nove zore, bio 1952.u Puli, 1949.g. odbornik u Mjesnom Narodnom odboru po trgovinskom i opskrbnom sektoru.
Klafurić Štefan 1872.8.lipanj, bio na listi na prvim izborima u Lomnici za zastupnika u sabor ispred slobodnog kotara Turopoljskog
1877.g.kao občinar

Klenova (kraj Razljeva) -naziv lomničke šume

Klenović-lomničko prezime, po drvu klen, bile su dvije zadruge na kbr.53 i 59, nalazile su se u Stepanjskoj ulici
Klenović Ivan 1885.g.spominje se kao sučijski lugar
Klenović Franjo-Purkec (1904-70.) kbr.62 član Nove zore, pjevao bas II.
1927-28.g.spominje se kao seoski mrtvozorac
1929.g.na turneji Sarajevo-Dubr.-Split
1936.predsjednik društva
1937. blagajnik
1937.g.nastupio na radio Zagrebu
Klenović Lacko kbr.59,
1916.g. 20.kolovoz, izabran za procjenivača žira
1919.bio u agrarnom odboru Plemenite sučije
1923.4.ožujak, podpredsjednik Hrvatske Republikanske Stranke
Klenović Matej 20.veljače1631. u Beču izdanom grbovnicom, podijeli mu kralj Ferdinand II. te po njemu njegovom bratu Ivanu kao i sestama njegovim Katarini i Jeleni Klenović, ugarsko-hrvatsko plemstvo i grb.Izvornik sa visećim pečatom nalazio se kod pl Stjepana Klenovića u Donjoj Lomnici br.59
Klenović Mato 1869.g.vidio da su sučijski računi po cele plem.obć.dobro proćitani i po cele bratje za dobro uzeti i potverdjeni jesu da niti Obćina sudcu niti Sudec nikaj obćine dužen ne ostane
Klenović Pavel (1872-1954)
1920-22.bio je procjenivač žira
1920.g. 18.srpnja izabran u Odbor za pregled sučijskih zgrada u kakvom su stanju 1922.g.izabran u Odbor za izgradnju komasacionih mostova
Klenović Reza r.Češković –Purkecova (1908-85) članica Nove zore, 1928.g. bila u Pragu
Klenović Štefan, 1900-01.g.spominje se ako sučijski poljar
Klenović Štefan 1875. g.spominje se kao sučijski odbornik
Klenović Vinko-Šopar (1914-86) pionir lomničkog nometa početkom 30-tih godina, sudionik NOB-a, politički djelatnik, predsjednik SUBNOR-a
1943.g. predsjednik i tajnik Narodnooslobodilačkog odbor za Lomnicu
1947.g. sučijski odbornik
1949.g. tajnik i odbornik u Mjesnom Narodnom odboru
1950.predsjednik radnog predsjedništva
1958. nabavio prvi automobil u Lomnici Opel 1951.g. trobrzinac

Kletišče- lomnički vinograd  i breg u Kostanjevcu, nekada se po legendi okupljale se vještice

Ključ-naziv lomničke šume(etim.- važna točka)

Klukovo-proštenje u Odri 8.rujna(Ime Marijino)

2. KNJIŽNICE I ČITAONICE

Prvu poznatu knjižnicu u Lomnici imao je kanonik Franjo 1461.godine.

Posjedovao je vrlo lijepu knjižnicu za ono doba, koja se sastojala od teoloških, gramatičkih i filozovskih knjga, sve knjge bile su rukopisne.

Kanonik Franjo bio je prvi učeni Turopoljac koji je posjedovao knjižnicu.

Na dvoru Modić-Bedeković bila je privatna knjižnica, takve knjižnice koristile su samo određenim staležima.

Kao što se vidi, knjiga do početka 20.stolječa nije bila dostupna nižim staležima, radnicima i seljacima. Hrvatski rodoljubi počeli su buditi nacionalnu svijest da se opismeni i obrazuje što više puka.

Največe zasluge što je pučka knjžnica i čitaonica otvorena 1902.godine u Lomnici

 ima njezin utemeljitelj Juraj Bodić. Bila je to poslije Veliko-Goričke prva knjižnica u Turopolju, a nije ih bilo  puno niti u cijeloj Hrvatskoj.

Intencija Juraja Bodiča bila je da se širi i budi prosvjeta kod obićnog puka, tako su se i najradikalniji protivnici knjige uvjerili da je ona korisna.

Novo osnovana Knjižnica  i Čitaonica imala je svoje upravne organe koja se sastojala od glavne skupštine, upravnog odbora, nadzornog odbora i mirovnog suda.

U djelokrug upravnog odbora pripadali su, predsjednik, tajnik, blagajnik, knjižničar,

zborovođa i gospodar.

Knjižnica je djelovala do 1917, godine dok nije njezin predsjednik morao poći na bojno polje, zbog prvoga svjetskoga rata.

Kako se gospodin Juraj Bodić vratio živ i zdrav sa bojne, obnovio je knjižnicu 6.veljače 1919.godine. Za predsjednika je izabran on, podpredsjednik i knjižničar bio je Janko Lektorić, tajnik Vinko Arbanas-Bugnarov, odbornici: Đuro Arbanas, Stjepan Šoštarec, Stjepan Šikutin, Franjo Lektorić, Josip Arbanas-Bugnarov, Đuro Krznarić, Šandor Lewih

Posljedni put seoska knjižnica obnavljana je 1948.godine od strane Mjesnog narodnog odbora, imala je 480 knjiga.

Nakon 1952.godine Narodni mjesni odbor je ukinut, a knjige su ostale u posjedu škole koja ih je koristila za učenike.

Poslje toga gradsko poglavarstvo osnovalo je 80.-tih godina bibliobuse, koji su određeni dan dolazili u selo, najviše tom uslugom koristila su se školska djeca.

Danas sve manje se čita ne samo u Hrvatskoj nego i u Lomnici, jer moga djela su

ekranizirana i elektronski mediji preuzeli su svu pozornost prosječnog čovjeka.
Kobolt Blaž iz Donje Lomnice spominje se 20.sječanja 1428.g.
Koganić Petar 1503.g.zabilježen u trećem popisu crkvene desetine kao neplemić u Lomnici

kokotakanje-stara igra sa kolutom od drva
Kolaković Tomo (1875-1947) spominje se kao vrstan tkalački majstor, podučavao ženske

Kolar rijetko zanimanje u Lomnici bili poznati, Josip Stepanić-Zvonarov sa nadimkom Korar kao i Petar Klafurić-Štefekof isto sa nadimkom Kolar

Kolariček-(Lužec) lomnička sjenokoša

Kolarić-lomničko prezime, denuminativ od zanimanja kolar, postojale su 3 zadruge, nalazile su se između Dvekerišča i Preki
Kolarić Fabijan 1890.g.spominje se kao jedan od utemeljitelja DVD-a. Imao je sina Stjepana koji je otišao u Ameriku i više se nije javio.
1905.-06. spominje se kao sučijski poljar
1917.listopad, 8 dana bio kod procjene šuplih hrastovih stabala u šumi Hrženice dolne 1917.listopad 3 ½ dana natezao u ime sučije drot u gaju Hrženice donje
Kolarić Janko spominje se 1876.g.kao sučijski detić
Kolarić Janko 1952.g.član radnog predsjedništva MNO-a
Kolarić Josef 1875.i 1876. g.spominje se kao sučijski odbornik
Kolarić Juraj (1913-67) 1950.g.u savjetu građana u Mjesnom narodnom odboru
Kolarić Miko kbr.20, 1920. 5.travanj, izabran u Agrarni odbor na spravišču:
Kolarić Nikola 29.ožujak1662.dobiva plemstvo od RUDOLFA II
Kolarić Vera r. Klafurić (1921-2000) Furčekova, članica Nove zore, pjevala sopran I.1937.g.nastupila na radio Zagrebu
Kolarić Vinko-Boko ml.(1948-2002) dugogodišnji tajnik i član predsjedništvaN.K.Lomnice, zaslužan za razvoj nogometa

Koledovčina-naziv lomničke šume
Kolević Jakob u popisu crkvene desetine 1538.g.15.travanj nalazimo ga u Lomnici

Kolodvor(preko puta gostione K Miki)-lomnička oranica

komasacija-okrupnjavanje manjih zemljišnjih posjeda u Lomnici sprovedena 1919.g. Josip pl. Šoštarec-Ježek i Vid pl Lektorić bili su u komasacionom odboru(Sučijski arhiv)

7.9.1918.iskolčena su polja i prikazana u uredovnici teh.vještaka u Donjoj Lomnici.na tom je ročištu istumačen pojedinim strankama njihovi posjedi u naravi.

1.raspravno ročište održano je u D.Lomnici 10.10.1918.g.a svi pridošli učesnici jednodušno su glasali za prijedlog. Nakon toga su svi učesnici ušli u privremeno nove posjede po komasacionoj osnovi i novom položajnom nacrtu.

Ukupan broj neposrednih učesnika bio je 435 a komasacijom je oduzeto 1.036 jutara  i 1 216 čhv.u vrijednosti 202 224 kruna i 48 filira.

Komasacijom je novopodjeljeno 1.012 jutara i 1.165 čhv. U vrijednosti 205.456 kr i 95 filira

(Arhiv Arbanas u Državnom arhivu)

Konak-naziv lomničke šume
Končalović Milan spominje se kao sučijski grabar 1922-23

Konjski rep-oranica u lomničkom polju

Korenske grede-naziv lomničke šume i livade

Korilovčica-žena iz Kurilovca

Korilovčan-čovjek iz Kurilovca

kortešacija-agitacija kandidata za župana kod plemića kako bi glasali za njih
Kos Josip 1911.g.bio je sučijski vinceler

2. Kosić Štefica r.Dijanežević(1935-2011.) Članica posljeratne Nove zore, kao 17 godišnja djevojka nastupila kao mladenka u Turopoljskoj svadni, koja je održana na Velikoj smotri hrvatskog folklore u pulskoj arena 1952.g. Svadba je imala veliki odjek u kulturnim krugovima hrvatskog etno-folklora.

3. Početkom 1960.-tih kao i mnogi Lomničani otišla je na rad u Njemačku sa obitelji gdje je i preminula 31.11.2011.g.

4. Rođena je 12.5.1935.g.u obitelji koja je mnogo doprinjela na očuvanju lomničke tradicije i baštine. Otac Mato bio je jedan od osnivača Pjevačkog društva Nova zora te prvi predsjednik Ogranka seljačke sloge u Lomnici

Kovač Jandraš spominje se prvi put 1625.g. u Lomnici
Kovačić Benko 1503.g.zabilježen u trećem popisu crkvene desetine kao neplemić u Lomnici
Kovačić Dana r.Smolković (1923-1993) član Nove zore od 1938.g. pjevala alt I.
Kovačić Martin 1932. 31.rujan, dimnjačar naplatio 30 dinara za čiščenje dimnjaka u kući Gornja Lomnica i to za treći frtal
Kovačić Mikula, velikogorički kapelan 1885.g.o Božiću boravio u Lomnici

Komunistička partija u Lomnici 1936.godina Održan prvi sastanak komunističke partije za Lomnicu

1942.listopad- Vinko Smolković-Hrbudinčev iz Lomnice izabran je za sekretara Kotarskog Komiteta Velika Gorica, ostaje na dužnosti do kolovoza 1943.g.

1943.Svibanj, osnovan Mjesni Narodnooslobodilački Odbor u Lomnici(16) a članovi su bili:

        1.Vinko Klenović-Šopar(predsjednik)

2.Josip Arbanas-Blažev

3.Franjo Klafurić-Medek(tajnik)

4.Josip Deverić-Jotina

5.Martin Šoštarec

6.Juraj Šoštarec-Jurko

7.Mijo Janečić-Črni

8.Juraj Klafurić-Šnajdar

9.Juraj Deverić-Dumič

           10.Mato Dijanežević

           11.Stjepan Deverić

-proljeće, osnovana udarna partizanska grupa u Lomnici, osnivači Đuka Vasić i Vinko Smolković-Minđek (komandant)  (16)

ostali članovi:

  1.Valent Češković-Bastojna

  2.Ivica Lipar(zamjenik komandira)

  3.Juraj Češković-Medo

  4.Vinko Stepanić-Pikač

  5.Mijo Deverić-Dumič

  6.Vinko Stepanić-Vinček

  7.Vinko Stepanić-Čelek

  8.Stjepan Stepanić-Dragi

  9.Mirko Smolković-Pucin

10.Martin Stepanić-Čepo

11.Vinko Deverić-Frenk

12.Josip Arbanas-Blažev

13.Mijo Arbanas

14.Stjepan Celić

15.Stjepan Cundeković

16.Stjepan Deverić

17.Stjepan Posavec

18.Bara Posavec

19.Juraj Stepanić-Puran

20.Josip Stepanić

21.Josip Šoštarec

22.Josip Žordić-Vuvec

1944.9.lipanj, sazvana Kotarska konferencija JNOF-a(Jedinstvena narodnooslobodilačka fronta) u Cerovskom Vrhu, ispred 100 delegata iz cijele općine za prvog predsjednika izabran

Josip Deverić-Dumič(16)

Listopad-studeni, u obnovljeni Kotarski NOO ušao među 13 čkanova Juraj Deverić-Dumičev i postao pročelnik Prometnog odjela

1972. Savez komunista broji 10 članova

Kovačička-oranica u lomničkom polju u I.Deverićevom odvojku

Krapci-naziv za lomničku zadrugu Horvatinčić, nastalo od imena krap ili šaran

Krapec-naziv za čovjeka iz Horvatinčićeve zadruge

Krapica-žena uz Horvatinčićeve zadruge
Krašković Dragica(Slava) prva učiteljica u Lomnici, 17.rujan 1900.g.otpočela je škola u Lomnici sasvojim kulturnim radom. Rođena u Velikoj Gorici 31.listopada 1880.g od oca Aurela i majke Anke rođene Ištvanić. Drugo ime Slava dobila je po svojoj krsnoj kumi Slavi pl.Ištvanić supruge Augusta šenoe.

28.lipnja 1899.g.završila je u Zagrebu školu za učiteljicu za niže pučke škole a 15.10.1901.položila ispit za samostalnu učiteljicu nižih pučkih škola.

Prvu službu dobila je 16.10.1899.u Velikoj Gorica a iduće 1900.g.premještena u Lomnicu gdje ostaje do 1.9.1901.g.i vraća se opet u Veliku Goricu.

Na vlastiti zahtjev 1920.g.premještena je u Zagreb u školu Sv.Duh. Umirovljena je 3.11.1936.g.
Kranjec Toma spominje se prvi put 1625.g. u Lomnici

Krčevine-(Lužec)-lomnička sjenokoša

Krčevine-naziv lomničke šume
Krezak Blaž spominje 1632.g. se u popisu plemića Turopolja u Lomnici

Krik, srednji, gornji i donji-naziv lomničke šume
Krištof Nada 1921. 7.studeni, dolazi za učiteljicu

Križeputje-naziv lomničke šume
Krupić Petar 1502.23.svibnja javlja se prvi put u Lomnici(izvornik kod Marka Arbanasa u Lomnici kbr.29)

Krznarić-lomničko prezime, nastalo po zanimanju krznar, doselili se iz Like polovicom 19.st.na imanje zadruge Harbud.
Krznarić Bartol sin Miška, prodao sučiji 1923.g. grunt za 118 125 kruna i otišao u Zagreb,                                                                                                      kod isplate svjedoci: sudac Ivan Klafurić, Janko Lektorić-lugar i Štefan Stepanić-lugar
Krznarić Đuro 1919.g.odbornik u Pučkoj čitaonici, 1923.sučijski odbornik
Krznarić Ivan bio je 1920.g.u sučijskom odboru
Krznarić Jospi-Umetni (1912-84) bio je lugar nakon II.svjetskog rata
Krznarić Juraj spominje se 1872
Krznarić Juraj kbr.7,1916.g. 20.kolovoz, izabran za procjenivača žira
1919.bio u Agrarnom odboru Plemenite sučije
1921.14.8.predlaže, da se otvori sjeća doznačenih hrastova u gaju Hrženice dol.
Krznarić Juraj kbr.69, 1919.bio u agrarnom odboru Plemenite sučije
Krznarić Josip-Umetni (1905-63) bio je lugar
Krznarić Mara-Žuškova članica Nove zore, 1928.g. bila u Pragu

Kučiš-lomničko prezime, priženio se Anton(iz Gornje Lomnice) kod obitelji Arbanas-Bolte.muška loza više ne postoj

KUĆNI BROJEVI, pojavlju se u Donjoj Lomnici oko 1860.godine, najstariji zapis koji sam pronašao je ona iz 1902 g. a on je izgledao ovako :

1    SMOLKOVIĆ-harbudinci

1. JANČIĆ-Babriga

2. Arbanas-Bolteki I
3. Klafurić-Špolar

4. Jakunić (kasnije Jančić)

5. CELIĆ
6. KRNARIĆ-OPANČARI
7. KRZNARIĆ-ŽUŠKI
8. HRENKOVIĆ  I  (SADA ŠOŠTAREC)
9. HRENKOVIĆ  II
10. JANEČIĆ
11. BRIGLJEVIĆ
12. ŠAFRAN
13. ŽORDIĆ
14. HORVATINČIĆ

17  ARBANAS-BUGNARI(KASNIJE MICUDAJ)

1. TRUMBETAŠ
2. KOLARIĆ  I (SADA DEJAK)
3. KOLARIĆ II (SADA ARBANAS)
4. KOLARIĆ  III
5. KLAFURIĆ-FERKO
6. KLAFURIĆ (SADA ARBANA
7. KLAFURIĆ-ŠTEFEKI,RAJNGLEK
8. KLAFURIĆ-ŠTEFEKI,RITMAN
9. MASEZNN PL.VERNIĆ IZ GORNJE LOMNICE
10. MODIĆ
11. ARBANAS-VRBANASI
12. ARBANAS-GOSPONEKI
13. ARBANAS-JURKECI
14. ARBANAS-BOLTEKI II
15. ŠKALA
16. ŠOŠTAREC-MEJAŠI
17. ARBANAS –VILEJIĆ
18. ŠOŠTAREC-MARTINEKI
19. LEKTORIĆ-ŠPEKTORI
20. LEKTORIĆ-ŠTEFANEKI
21. DIJANEŽEVIĆ
22. ČEŠKOVIĆ-BASTOJNA
23. ČEŠKOVIĆ-ŠULINA
24. ŠIKUTIN,te godine nisu bili još ovdje
25. KUZMAN
26. DEVERIĆ-DUMIĆ
27. DEVERIĆ-PAVLEK
28. DEVERIĆ-MIKEKI
29. DEVERIĆ-JOŽINI  I
30. DEVERIĆ-JOŽINI II
31. STEPANIĆ-STARCI
32. STEPANIĆ.RUZLINI
33. STEPANIĆ-SRBLIĆI
34. SMOLKOVIĆ
35. PEJAK
36. KLENOVIĆ  I
37. STEPANIĆ-STAREŠINI, MIKČEVA ZADRUGA SU JE TAKOĐER ZVALI
38. STEPANIĆ-ŠTEFINI, ZVALU SU JU I VELIKA ZADRUGA
39. STEPANIĆ-JUREKI
40. STEPANIĆ-MATKI
41. STEPANIĆ-ZVONARI
42. KLENOVIĆ  II
43. ARBANAS-ZBENAŠČAKI
44. DEVERIĆ-ISINI

U ono vrijeme sve kuće su bile zadruge,pa sam morao nadopuniti ovu arhivsku građu

dopisavši ime zadruge kako bi bilo dostupnija ćitatelju.

Kada su se zadruge dijelile svaka je nova kuća dobila novi broj,dok je kuća koja je ostala na starome zadružnome mjestu zadržala i stari broj.

Nakon drugog svjetskoga rata uvedeni su nazivi za ulice,do tada su bili samo kučni

seoski brojevi. Ulice su se zvale: odranska,školska ,stepanska,deverićeva,lukavečka,duga,dolenska nova cesta,dok su miklaušićeva i industrijska dobile nazive 1991.godine,također su i odvojci uvedeni,športska ulica imenovana je 1998.g.

Popis kučnih brojeva do uvođenja ulica:

45. KLENOVIĆ JOSIP

1. ARBANAS KATA
2. IVAN ARBANAS
3. STEPANIĆ STJEPAN, JURAJ
4. CELIĆ LACKO PICEK
5. DEVERIĆ FILIP, MARA
6. KRZNARIĆ JURO

1. LEKTORIĆ LACKO, MIŠKO
2. LEKTORIĆ VID, KATA (KASNIJE VINKO ŠIKUTIN-ŠPIČKO)
3. STEPANIĆ LACKA sinovi, LACKO, STJEPAN
4. KRZNARIĆ JOSIP
5. LEKTORIĆ STJEPAN, LACKO, FRANJO

77   MIJO STEPANIĆ, zet KLAFURIĆ LACKO, zet DIJANEŽEVIĆ MARTIN-Matin

80   STEPANIĆ STJEPAN, JURAJ

1. ARBANAS MATO, MIJO
2. IVČEC ĐURO (KASNIJE KLENOVIĆ VINKO-ŠOPAR
3. LEKTORIĆ VLADO
4. DIJANEŽEVIĆ LACKO

85   ARBANAS-ČRNJAK

1. ARBANAS LACKO CIPRIJAN i sin FRANJO
2. LEKTORIĆ STJEPAN i JANKO, Kata
3. LEKTORIĆ JANKO, CUNDEKOVIĆ STJEPAN
4. LEKTORIĆ JANKO sin JURAJ, VLADO
5. LEKTORIĆ IVO-Josipov, STJEPAN
6. LEKTORIĆ FRANJO

92   ŽUPETIĆ FRANJO

1. STEPANIĆ JOSIP
2. DEVERIĆ VINKO, JURAJ, TOMO
3. STEPANIĆ MIJO
4. STEPANIĆ IVAN-Kovačičev

1. PEJAK IVO
2. ARBANAS BLAŽ
3. LEKTORIĆ ALOJZ

103 KOLARIĆ MIKO, JANKO i STJEPAN

104 JAKUNIĆ IVAN-Pavlov

105 ŠOŠTAREC JOSIP, IVAN st.

106 DEJAK PAVEL, KOLARIĆ JURAJ

107DEVERIĆ VJEKOSLAV

108 DEVERIĆ MIŠKO, STEPANIĆ STJEPAN.Dragi

109 JAKUNIĆ JANA-Cerovski

110 DIJANEŽEVIĆ IVAN, zet STJEPAN SMOLKOVIĆ-Kikec, zet JANEČIĆ JURAJ

111 ARBANAS JANKO i Miko

112 DIJANEŽEVIĆ IVO BOBAN, Martin

113  KLAFURIĆ JUDA i kćeri, POSAVEC STJEPAN

114 KLAFURIĆ FRANJO, MIJO

115 DIJANEŽEVIĆ JURAJ i FRANJO-Franjini

116 KLENOVIĆ FRANJO, REZA

117 KLENOVIĆ PAVEL, MIJO

118 JAKUNIĆ FILIP, PAVAO

119 KOLAKOVIĆ TOMO

121 ŠOŠTAREC IVAN

122 ŠOŠTAREC MIKA

123

124 JAKUNIĆ IVAN,CEROVSKI IBAN

126 STEPANIĆ PAVEL VUK

127 SMOLKOVIĆ ALOJZ

128 ARBANAS DORA, DEVERIĆ dr.JURAJ

129 SMOLKOVIĆ FRANJO, MATO, JURAJ, STJEPAN

130 SMOLKOVIĆ MIJO, LACKO

131 ŠOŠTAREC JANKO

132 ŠOŠTAREC STJEPAN

134 ŠOŠTAREC MIJO

135 ŠOŠTAREC JOSIP

136 ŽORDIĆ KATA-Mijina, kasnije ŠOŠTAREC JOSIP,DEVERIĆ STJEPAN

137 ŽORDIĆ MIJO,STJEPAN, TRUMBETAŠ MIJO

138 Žordići, Dijanežević Mato se priženio, ARBANAS STJEPAN

139 SMOLKOVIĆ MIKA PUCA, žena JUDA sa djecom

141 DIJANEŽEVIĆ JAKOV JAKULA

142 DIJANEŽEVIĆ MARKO,DEHIN IVAN

143 DIJANEŽEVIĆ LACKO

144 DIJANEŽEVIĆ STJEPAN

145 JANEĆIĆ MATO

146 JANEČIĆ IVAN, zet JANKO Ivanov KLAFURIĆ, STJEPAN

147 STEPANIĆ MIJO

149 ARBANAS STJEPAN, MIJO

150 ARBANAS JANKO

151 ŠOŠTAREC JAKOV,ARBANAS JANKO

153 STEPANIĆ MATO

154 STEPANIĆ FRANJO, BARA

155 STEPANIĆ JANKO,VINKO

159 SMOLKOVIĆ JURAJ

160 ARBANAS Mato, STJEPAN

162 ČEŠKOVIĆ JURAJ

163 DEVERIĆ JURAJ

164 STEPANIĆ JOSIP

165 ARBANAS LACKO, Julijana, STJEPAN

166 ARBANAS JANKO

167 ARBANAS MARTIN

168 ARBANAS JURAJ

169 ARBANAS JAKOV

170 KLAFURIĆ JANKO-Ladislavov

171 KLAFURIĆ FRANJO-Dragutinov-RAJNGLEK

172 KLAFURIĆ VINKO

173 STEPANIĆ LACKO

174 DEVERIĆ JANKO

175 DEVERIĆ STJEPAN, LACKO STEPANIĆ-Čik

176 MATO STEPANIĆ

177 STEPANIĆ STJEPAN

178 TRUMBETAŠ JURAJ i STJEPAN

179 TRUMBETAŠ LACKO, MARTIN

180 JOSIP, IVAN, TRUMBETAŠ

181 LACKO TRUMBETAŠ

182 TRUMBETAŠ MARTIN

183 TRUMBETAŠ JOSIP st.

184 TRUMBETAŠ JOSIP ml., MIJO

185 TRUMBETAŠ JURAJ

186 LACKO KLAFURIĆ

187 KRZNARIĆ JOSIP

188 PETAR st:KLAFURIĆ

189 JANKO KLAFURIĆ

190 FRANJO KLAFURIĆ sa sinovima

191 BARA udova KLAFURIĆ sa djecom, MIJO

192 STEPANIĆ

193 STEPANIĆ MIJO RUZLIN

194 STEPANIĆ JOSIP Ruzlin

195 STEPANIĆ JURAJ-Ruzlin

196 STEPANIĆ IVAN-Ruzlin

199 STEPANIĆ VJEKOSLAV-Štefinof

200 STEPANIĆ STJEPAN, ŽORDIĆ FRANJO

201 ŠOŠTAREC MIJO

202 STEPANIĆ MIJO, LOVRO-Lackov

203 KLENOVIĆ MIJO

204 DEVERIĆ STJEPAN

205 DEVERIĆ PAVEL-unuk JURAJ

206 DEVERIĆ JANKO i sinovi, MIJO

211 ŽORDIĆ IVAN

213 STEPANIĆ IVAN

215 DEVERIĆ IVAN-Matin

220 ARBANAS BLAŽ

222 KLAFURIĆ VINKO

223 KLAFURIĆ IVAN

235 SRUK BRCKO

227 KLAFURIĆ STJEPAN-Matin

255 KLAFURIĆ FRANJO

256 DEVERIĆ LACKO

258 KLAFURIĆ JURAJ

259 ARBANAS BARA

260 KOVAČIĆ JURAJ
Kuharić Franjo (1919- ) nadbiskup zagrebački, kardinal
1976 1.siječanj, imenovao župu Sv.Tri Kralja samostalnom
1977. 21.kolovoz, dekretom nadbiskupa Franje Kuharića, župa Donja Lomnica dobiva prvog župnika, više puta pohodio župu Lomnicu
Kukolja Gjuro, spominje se kao sučijski grabar 1900.
Kukuvač Benedikt 1501.g.spomenut u Lomnici kao kmet u drogom popisu crkvene desetine
Kukuvač Pavel 1501.g.spominje se u Lomnici kao kmet u drogom popisu crkvene desetine
Kuljanka Margareta 29.prosinca 1553.g. stavljena na muke i priznala da se sastajala s vragom na Stepaskom Križepuču u Lomničkom držanju(E.Laszowski-Progon vještica u Turopolju)

Kurija Modić-Bedeković, Sagrađena 1806.godine

5. Dvor je građen od  debelih hrastovih planjki s visokim krovom  koji je bio pokrivan sa deset tisuća  hrastovih daščica.

6. Sljeme krova prolazi sredinom  kuće u dužini 9 m , debljine 35  cm.

7. Prostorije  : prizemlje-pristošek-družinska hiža-pevnica (podrum )

8.      kat- pet soba-palača ( blagovaonica)

9.            -sjedeća hiža ( dnevni boravak )

10.           -tri spavaće sobe

11. Grijanje  stilske glinene  peći ložene iz hodnika  .

12. Sastajalište  znamenitih ljudi  :

13. Turopoljski  plemići-Josipovići , Pogledići, Kuševići

14. Književnici  –A. Šenoa , A.G.Matoš 

15. Glazbenici-F.  Lučić , Z. Baloković 

(opis stare kurije 1796.g.) Velika, stara kurija presvjetloga gospodina Petra Modića, zamjenika zemaljskog župana, treba temelje i temeljit popravak, jer prokišnjava krov, za prekrivanje kojeg je pripremio 5000 daščica. Ima jednu novu dobru žitnicu, drugu starih temelja, staru staju (treba novu, jer je ova u lošem stanju, kako dok prokišnjava krov, tako i zbog trule hrastovine), dobre staje za životinje s tri odjeljka.

Počeo je raditi svinjce za neraste s dva odjeljka, za koje treba čitav gornji dio i podove. Stara je kuhinja zasad u dobrom stanju, ima novi krov od mekanih letvica zvanih sviglin.

Takav novi krov ima također i u staroj kući u kojoj se spravlja sir.

Stari golubinjak treba popravak; stari peradarnici trebaju temelje i popravak.

Ima također staru prostoriju za kupus zaštićenu malenim krovom od letvica, inače u dobrom stanju; u vrtu ima hambar prekriven letvicama, a budući da krov prokišnjava, potreban mu je novi od letvica, kao i temelji.

Kurija Arbanas-Gosponeki, 1857.g. izgrađena je Kurija Arbanas-Gosponeki, natpis je na gredi otkrio putopisac Matko Peić, 1952.godine

Kuzman-staro lomničko prezime posljedni je spominje Janko 1887.g.
Kuzman Janko spominje se 1868.g.imao kuću na uglu Stepanske(južna strana) i Deverićeve
Kuzman Michael neplemić spominje se 1773.g.

L abecedar

Lacek-denuminativ od imena Lacko

Lackovka-šodrana, oko 1900.g.zakupljena u najam dok je 1904 kupljena za 730 kruna, od Miška

Lackovke-lomnički pašnjak

Lackovke-oranica u lomničkom polju

Ladislav sin Valenta iz Lomnice 1394-1412.g.bio je župan turopoljski, 1391.g. sa Pavlom sinom Andrije adoptirao Gjuru i Dioniza sinove Petra i Luku sina
Antunova(zabilježeno kao najstarija adopcija u Turopolju

Lapet veliki i mali-oranica u lomničkom polju

Lasci-oranica u lomničkom polju
Laszovsky Emilije(1868-1949) napisao povijest Lomnice,

1.8.1909.g.bio u Lomnici EMILIE LASZOWSKY, pisac povijesti Turopolja i Lomnice, posjetio naše selo, razgledavao stare obiteljske arhive i razgovarao sa starijim ljudima ( 1-kutija br.3)  Također su mnoge zadruge imale vlastitu arhivu koja se čuvala u drvenim kutijama, najstariju arhivu imala je zadruga Arbanas-Gosponeki kbr.29 iz 1387.godine, ovdje je još vrijedno spomenuti arhiva koje su posjedovale ove zadruge: Stepanić kbr.55-Štefini, Stepanić-Jureki kbr.56, Deverić-Pavleki kbr.44, Stepanić-Sarešini kbr.54, Klafurić-Ferko kbr.22, Šoštarec kbr.33,Češković-Šulini  kbr.40,Klenović  kbr.59, Šoštarec-Martineki kbr.33,Klafurić-Štefeki(Rajngleki) kbr.24,Klafurić-Štefeki(Ritmani Kbr.25, Češković-Bastojni kbr 39.,Lektorić-Štefaneki kbr 37,Arbanas-Vileić kbr.34,Arbanas-Jurkeci kbr.30 Kurija Modić-Bedeković kbr.27.

Miko pl.Stepanić kbr 56. (Jureki) zvonar crkve, sedamdeset dvije godine star, pripovijedao mu je kako je Turčin zauzeo čitavo Turopolje i onda ležal oko Mlake. Ondje su rasla četiri bresta. Na njima su bile karike , o koje su turski časnici svoje konje privezivali. Narod je bježao u brdine prema Dubrancima, te se krio po šumama. Nakon duljeg vremena su se Turopoljci ipak ojunačili, pa se dogovorili, da će složnim silama udariti na Turke. Došuljali su se u tamnoj noći do turskog tabora i onda je svaki zapalio

šopicu(snop) slame, što su je sobom ponesli. Turci iznenađeni u snu, preplašili su se, a kad je uza to počela još i krvava godina(kiša) padati, pobjegoša kao bez glave. Naši su ih tjerali prema Sisku, gdje je neki Lacković podrezao stupove na tamošnjem mostu, te su se svi potopili. Kao uspomenu na onu krvavu godinu nose Turopoljke još i danas crvene rubače(košulje). Kad su se žitelji Lomnice spremali na Turke, učinili su zavjet, govoreći: ,, ako Bog da, da pobjedimo, bumu sazidali svete tri Krale.

Taj su zavjet poslije pobjede ovršili i sagradili lomničku kapelu. Miko pl.Stepanić, pripovjedao je nadalje Laszowskom, kako su 1862.godine gradili nov zvonik i popravljali crkvu, iskopali su na istočnoj strani jamu za vapno, te da su našli mnogo ljudskih kostiju.

Te kosti bile su vrlo velike, a lubanje čovječje bile su vrlo velike, kao vedrena voža.

Leber Barbara došla kao učiteljica 1908.g. ostaje do 1911.godine

Ledinke-lomnička livada

Ledinščak-izvor ispod Branovićevog trsja u Kostanjevcu
Lektor sin Ivana spominje se 1418.g.10.veljače, bio je predak obitelji Lektorić, imao sinove Tomaša i Stjepana, original pisma pronašao Laszowsky 1909.g. kod Marka Arbanas kuće br.29, dok su mu Lektorići uskratili uvid u obiteljsku arhivu

Lektorić-lomničko prezime, nastalo od učitelj ili čitać, lector=čitač, kbr.36 nosili su  Lektorić-Štefaneki, dok su kbr.37.nosili pridjev Špektori
Lektorić Alojz-Liber 1926.g.kupio parni mlin od Vinka Arbanas, 1.imao radio aparat 1936.g, 1936.g.imao električni priključak, selo je dobilo 1940.g.
Lektorić Franjo kbr.91 1917.listopad, 1917.listopad, 3 dana bio kod procjene šuplih hrastovih stabala u šumi Hrženice dolne
Lektorić Franjo kbr.87 (nadlugar) 1917-18.
Lektorić Franjo-Franko kbr.75, član Nove zore i DVD-a
1919.g.odbornik u Pučkoj čitaonici
1921.spominje se kao član 2.tamburaškog zbora
1928.g. bio u Pragu
1929..g.na turneji Sarajevo-Dubrovnik-Split
1940.g.član Nadzornog odbora Nove zore
Lektorić Franjo spominje se kao sučijski isklicatelj 1904.g.
Lektorić Ivan kbr.95 1917.listopad, 1917.listopad, 1 dan bio kod procjene šuplih hrastovih stabala u šumi Hrženice dolne
Lektorić Ivan-Štefanekov kbr.90

1926.Na njegov prijedlog i brata mu Stjepana utemeljen Ogranak Seljačke Sloge u Lomnici a bio je i prvi tajnik Ogranka

A povodom osnutka None zore spjevao je pjesmu:

Napred, napred! Nova Zora rudi:

Hrvatsko se selo budi.